Naš Bosanac. Dok je još postojala Jugoslavija postojale su i republike. U Republici Bosni i Hercegovini živjeli su moji baka i dida. Ljepota dječjeg življenja na selu uvijek bi na kraju pomutila činjenica da kad dođem u školu, cijeli razred će ismijavati moj novo pokupljeni govor. Dakle riječi kao evita (hefta - tjedan), čaršaf, džezva, ba, točak i bukvar morao bih iznova zaboravljati pa ih za ljeto ponovo počinjati.

Teško je kad si mali Bosanac među svim tim Zagrepčanima. Nije kompleks, jer sam ionako izrastao kao ljepša i bolja osoba od tog svega. Sjećam se i nekih obitelji mojih prijatelja za koje su Bosanci bili primjer malo nazadne, glupave i fizičkom radu sklone nacije, pa su im tako izgradili njihove kuće, vikendice i garaže. Ni to nije kompleks, jer ću svakako biti razumniji roditelj od njih. A i garažu ću si sam napraviti. Kad je došao rat, nikog nije bilo briga za Hrvate iz Bosne. Ne zato što su Hrvati, nego što su iz Bosne. Svojatanje Bosne tada je bilo kao izbor između kifle i pogačice ujutro u vašem dućanu. Svi su to radili, pa i ja. Ovaj ćemo dio pripojiti ovdje, a onaj dio dati njima. Jebeš zemlju koja nema dio Bosne.

Kad je rat završio, rastali smo se s idejom da ćemo nešto tu uzeti pa smo okrenuli leđa našem susjedu. Draži su nam bili Srbi jer se "s njima može dogovorit" za razliku od muslimana jer su oni "svim svojim partnerima zabili nož u leđa". Tko je kome zabio noževe u leđa teško je reći. Neki s tim noževima još leže zakopani. Kako je najbolji susjed onaj susjed koji se ne čuje, vrhunac poznavanja Bosne jednog Hrvata jesu vicevi o Muji i Hasi, Sarajevske zimske olimpijske igre i burek. I onaj čudnovati svat Deen sa Story super nove.

A onda, čudo. Prvo dođe taj bosanđero iz Tuzle, Edo Maajka pa postane glavna faca. Ne samo faca, nego i razlog da se ostale dvije republike (Cpbnja i Rvatska) čak i posvade. "Čiji je? Naš ... njihov?, ...ma naš!" Vjerovatno će posle njegove smrti imati i kakve simpozije o tome. Nema veze, naš je, ne bosanski. Onda taj voditelj kviza Tarik. Nije on samo voditelj kviza. On je glumac, glumac u reklamama i furo je sa svim kokama sa špice. Kladim se da ovi momci iz centra nemaju toliko uspjeha s kokama. Nema veze kad je naš. Onda taj portir Šemso. Kakvo oličenja lika Bosanca. Mješavina između Tarika i Edota Maajke. Zbog njega ćemo morati uputiti kakvu notu Sloveniji. Naš je. Ne slovenski. Sve nam oće uzet što valja. Naš je i bradati Miljenko Jergović. Ako ne znate za Miljenka, stvarno ste Bosanci. Jer je Miljenko naš. I Miljenko u jednoj svoj raspravi s drugim Bosancem (Šemsom, prezime poznato meni) kaže: "U činjenici da postoje Bošnjaci kajkavci i muslimanski vjernici koji govore buš i bum, nema ničeg odbojnog ili neprirodnog, ali je dovoljno neobično da bude izvor šale, vica i autoironije".

Lista Bosanaca Hrvata Purgera kajkavaca tovara, tu, naravno, ne staje. Nabrojat ćemo samo: Mario Stanić, nogometaš, zabio mrskim Nijemcima za 3:0, rođen u Sarajevu, Ivan Ljubičić, tenisač, zabio mrskim Slovacima u Davis Cupu, rođen u Banja Luci, Nikša Bratoš, kompozitor, napisao skoro sve za Crvenu Jabuku, rođen u Sarajevu, Ladislav Tomičić, novinar Novog Lista na zlom glasu u Zagrebačkoj gradskoj upravi, rođen negdje u srednjoj Bosni i ja. Rođen u Zagrebu. Tako su ti prijatelju moj, hrvatskim prostorima prijatelji moji zavladali ti "musavci" s početka priče. Jesu li oni kulturološki napredovali pa su nam zato bliže. Jesmo li mi nazadovali?. Šta ako nas EU stavi zajedno s Bosancima u lonac (bosanski)?

Wikipedia navodi da su bosanski Hrvati: "jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, koji čine oko 14% od ukupnog broja stanovništva. Uglavnom su nastanjeni u zapadnom i južnom dijelu Bosne i Hercegovine, a manjim dijelom i u centralnom i sjevernom dijelu. Prije rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bosanski Hrvati su u značajnom broju naseljavali i prostore Bosanske Krajine (Banjalučka regija). Broj bosanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini je znatno opao od zadnjeg rata sa 17% od ukupnog broja stanovništva do današnjih 13%-14% (procjena 2004.). Šta nas briga uostalom za bosanske Hrvate i njihove postotke u opadanju. Kad imamo hrvatske Bosance.

PS. Htio bih se ispričat Marčelu faktičnom jer sam cijelo vrijeme (oko pet godina) mislio da je Vera žensko ime, a ne Vjera (religija). A