Preživjet ćemo i Domovinski pokret
Hoće li treća Plenkovićeva vlada mijenjati ideološko ozračje i krenuti sasvim u desno? To je za mnoge od nas glavno pitanje koje postavljamo posljednjih mjesec dana. Vratiti Hrvatsku na „tvorničke postavke“, osobito s početka devedesetih, ali i kroz cijelo Tuđmanovo desetljeće, značilo bi ponovno oživjeti doba besprizornog kršenja ljudskih prava, revizije hrvatske povijesti u kulturi i obrazovanju, poticanja mega-nacionalizma i šovinizma, ugrožavanja pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srba, ali po potrebi i drugih, i doslovce fizičke nesigurnosti za one koji su drugačiji ili su izražavali oprečne stavove od ideoloških bojovnika.
„Domoljublje je posljednje utočište hulja“ - još je u 18. stoljeću izrekao engleski književnik Samuel Johnson i ta je njegova izreka bezbroj puta ponavljana u različitim okolnostima. Domoljublje se u loša vremena može jako dobro unovčiti, zato ga je u nedostatku autentičnog oduševljenja pametno i fingirati.
Poznato je da Plenković nije želio koalirati s Domovinskim pokretom za čije je čelne pripadnike dva dana prije izbora u zatvorenom krugu govorio da su to „kvarni ljudi, zli ljudi s kojima nećemo imati posla“. Nema Plenković neku istaknutu ideologiju, osim želje za vlašću, moći i utjecajem, a DP kvari njegov europski imidž. No, njegov HDZ nije imao s kim koalirati, nitko drugi nije ga htio, a DP, praktički HDZ-ova desničarska frakcija, i u sadašnjem HDZ-u ima brojne zagovaratelje.
Ideološki paket „utjerivanja hrvatstva“ Domovinskog pokreta s prijedlogom mjera što učiniti u demografiji, kulturi, medijima, obrazovanju i nacionalnoj sigurnosti udarni je dio njihovog programa. Njihov potpredsjednik Mario Radić rekao je pred koji dan u Bujici da bi najviše voljeli da su dobili ministarstva kulture, unutarnjih poslova i obrane. Ali, nasreću, nisu. HDZ im to nije nudio ili nije dao, što nikako ne znači da njihov za demokraciju opasni program neće imati jakog utjecaja na vlast, a pogotovo na opću atmosferu u društvu. Pitanje je kolikog utjecaja, a to će ovisiti najviše o Plenkoviću i tome koliko će biti i voljan i jak na premijerskoj poziciji u ovim novim okolnostima. Pa i to koliko će ta koalicija uopće trajati, ali i to koliko će trajati Plenković i hoće li negdje otići.
Uostalom, već je počelo, nasilnici nekako osjećaju da opet dolazi njihovo vrijeme, probudili su se. Prijete, anonimno naravno, novinarima Novosti, i izravno i putem Hrvatskog novinarskog društva. A dvojica nepoznatih su usred dana na Trgu bana Jelačića doviknuli aktivistu Zoranu Pusiću da će njega „prvog zaklati“. Rekao bi čovjek da imaju listu za klanje, koga drugog, trećeg, četvrtog. Sve nam je to poznato već 34 godine, ali bilo je i nešto duljih razdoblja kad je bilo bolje i kad bi mržnja posustala.
Utjerivanje hrvatstva kao program Domovinskog pokreta (SCREENSHOT: YouTube)
Domovinski pokret je dobio novo Ministarstvo demografije, prvo takvo ministarstvo u Europi. Za tu ideju nije to kompliment nego obratno. Dakle, nitko ne smatra da se demografski deficit može rješavati osnivanjem ministarstva, već ekonomskim, socijalnim i kulturnim napretkom zemlje u kojoj ljudi žele živjeti, žele u njoj ostati i žele u nju doći živjeti. Javnim službama koje funkcioniraju, a nisu ovako beznadne kao kod nas, zaštitom ljudskih prava i pravednim sudstvom pred kojim su svi jednaki, antikorupcijom i antiklijentelizmom. A Hrvatska je od 1990. i 1991. godine, kad je postala neovisna, izgubila milijun ljudi!
Demografske mjere Domovinskog pokreta nisu pro-ekonomske i napredne nego suprotno - one su ideološke i u današnjem vremenu sulude. Mačističke, crkveno-nabožne, za obitelj i društvo feudalnog tipa u kojem se žene-majke neće obrazovati, a neće ni raditi i za to će dobivati tuđi novac. Tuđi novac koji će privređivati oni koji rade i za taj svoj rad dobivat će manje, dok sve skupa ne propadne. Ne može ekonomija prosperirati uz sve manji broj zaposlenih, a toliko praznih socijalnih davanja s ciljem podjarmljivanja žena.
Itekako ideološka je i mjera da Hrvati koji će doći u Hrvatsku neće ovdje morati plaćati porez idućih deset godina. Nećemo više „škure, male i crne“ koji ovdje dolaze raditi najlošije poslove, hoćemo Hrvate katolike! A budale koje ovdje rintaju već desetljećima morat će plaćati i još nešto viši porez nego što ga plaćaju sad, zbog ovih baš „autentičnih“ južnoameričkih Hrvata koje će Mario Radić i teolog Ivan Šipić tobože privući neplaćanjem poreza. Pa će se te budale zbog neravnopravnosti iseliti. Ne govori Radić slučajno baš o južnoameričkim Hrvatima, preciznije o „povratnicima“ iz Argentine. Nisu to naravno nikakvi povratnici, mnogima od njih su djedovi i bake bili u prekooceanskom ustaškom zbjegu, kad im je propala NDH. Dakako, nisu svi baš ti, ima i drugih, ali, da se ne lažemo, to je motiv.
Prema napisanom programu, ideologija Domovinskog pokreta je zatiranje ljudskih prava. „Novoformirana vlada će odmah početi raditi najprije na snaženju svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu u svim elementima kulture i medija te još i na uklanjanju interesnih skupina koje su godinama radile na uvođenju globalističkih sadržaja u ovu problematiku“, pišu oni sa, čini se, jasnom željom ukidanja financiranja nevladinih udruga koje im nisu po volji. Oni bi radili sve ono što je kao ministar kulture radio Zlatko Hasanbegović u Orešković-Karamarkovoj vladi 2016. godine.
Novosti bi ukinuli, ali baš svi mediji su ugroženi jer i medijima i udrugama slijedi „snažna kroatizacija sadržaja“. Hoće u medijima promovirati „kulturu života, kršćanske vrijednosti i identitetske sadržaje hrvatskog naroda“. Makli bi oni, dakako, iz lektire „moralno neprimjerene, sablažnjive i vulgarne tekstove“, mijenjali bi povijest Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, Leksikografski zavod trebao bi biti Hrvatski leksikografski zavod, itd., itd., ispisali su još sijaset sličnih gluposti za koje se ipak nadamo da im neće proći.
Na koncu, uopće ne toliko zbog ideologije, jer je ideologija „autentičnog“ HDZ-a i Domovinskog pokreta zapravo vrlo slična, nego zbog političke moći i lakšeg vladanja, mnogostruko jači HDZ sabio je Domovinski pokret u tri ministarstva od ukupno nestvarnih 18 (!) ministarstava. U mandatima je 4:1 za HDZ, a u ministarstvima će biti 6:1. Ministri su važni, ali tu su i mjesta državnih tajnika koje će DP dobiti u nekima od onih ministarstava kojima ne vladaju, isto tako i mjesta u svekolikoj administraciji. Neće biti sve tako (loše) kao prije, nego će biti lošije. Bojimo se da su slobode, ljudska prava i mediji ugroženi. Nije to ništa novo u slobodnoj Hrvatskoj, na to smo navikli, pa ćemo preživjeti.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HDZ
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Takozvani patriotizam zapravo je samo posljednje utočište ordinarnih hulja.
Samuel Johnson (Ingliterra, XVIII. secolo)
Da je DP kratica za Društvo Poluidiota, napisao sam već nekoliko puta, i još ću, koliko god bude bilo potrebno
Kvazidemokršćanin Hrvoje Zvekanović pokušao je na prvu sjednicu novoga (aktualnog) Sabora ući, ni manje ni više, nego sa zašiljenim glogovim kolcem (poput glasovitoga četničkog vojvode Vojislava Šešelja!). Srećom, saborska straža - uz nužnu dozu represije! - u tome je spriječila toga besprizornog šibenskog lažjivca i paradigmatičnog pokvarenjaka.
Da je i izvjesni Peđa Grbin još jedan hrvatski (istarski) "socijaldemokratski" glupan na kvadrat, glup koliko je visok i težak (možda čak i mrvicu više), i to već odavno znaju svi vrapci na granama i pulskih i zagrebačkih drvoreda.
To je trenutačno, svakako impresivno stanje hrvatske parlamentarne demokracije.
Što se tiče već spomenutoga Društva Poluidiota (dakako, naših, domaćih, autentičnih i autohtonih hrvatskih poluidiota), svakako moram pohvaliti članak svojega (sad već relativno davnog) mlađega kolega iz Vlaške 40 Hrvoja Šimičevića: link. Kolega Hrvoje obradio je predmet svojega kriminalističkog izvještaja kirurški precizno i apsolutno hladno (poput piva iz stražnjeg dijela frižidera), ali stoga nimalo manje ubojito, demaskiravši toga "povjesničara" (još jednog uz Hasanbegovića i notornog Karamarka, kojega bismo bezrezervno mogli proglasiti paradigmatičnim ekvivalentom, ili, točnije, egzemplarom natražnjačke hrvatske gluposti kao takve, kao što bi rekao od svih zaboravljeni pokojni Vanja Sutlić senior - kath'egzogen), demaskiravši dakle Josipa Jurčevića (neutješno razočaranog što nije uspio postati hrvatskim ministrom "kulture" u novoj AP-ovoj vladi) kao potencijalnog političkog nasilnika nacističke provenijencije.
Nakon svega što smo preživjeli, naši djedovi i bake, naši roditelji, mi i naša djeca (a naša unučad tek će preživjeti od 4. desetljeća III. milenija), od 1914. do 1995. i dalje, i ja vjerujem da ćemo preživjeti (ako nam bog da) i friški ulazak Društva Poluidiota u hrvatsku vladu predvođenu AP-ovom AccaDeZetom. Pritom nimalo naivno ne sumnjam, da će nas i ovi poluidiotski novajlije u vlasti korupcionaški barem žarko poželjeti opljačkati i pokrasti, ti "domoljubni" lopuže, drumski razbojnici i sjecikese s desnom rukom na srcu (dok svira Lijepa naša), a lijevom duboko u našim hrvatskim džepovima. Ali se ipak (premda ne pretjerano) nadam, da će hrabri i lucidni hrvatski novinari, unatoč Lexu AP i Turudiću, biti dovoljno maštoviti, da se dovinu kako da raskrinkaju neutaživi kriminal gigantskih ambicija na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Dakako da pritom polažem i velike nade u zagrebački ured europske tužiteljice. Apsolutno vjerujem da ni zastupnici hrvatskoga Podemosa, kojima sam poklonio povjerenje, neće šutjeti u Saboru. Kao ni neki drugi. Živi bili pa vidjeli.
A svakako je točno, da sad ne preživljavamo samo za sebe, nego i za svoju djecu i svoju unučad.
U tome nam želim mnogo uspjeha.