Preživjet ćemo i Domovinski pokret

ritn by: Zdenko Duka | 17.05.2024.

Hoće li treća Plenkovićeva vlada mijenjati ideološko ozračje i krenuti sasvim u desno? To je za mnoge od nas glavno pitanje koje postavljamo posljednjih mjesec dana. Vratiti Hrvatsku na „tvorničke postavke“, osobito s početka devedesetih, ali i kroz cijelo Tuđmanovo desetljeće, značilo bi ponovno oživjeti doba besprizornog kršenja ljudskih prava, revizije hrvatske povijesti u kulturi i obrazovanju, poticanja mega-nacionalizma i šovinizma, ugrožavanja pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srba, ali po potrebi i drugih, i doslovce fizičke nesigurnosti za one koji su drugačiji ili su izražavali oprečne stavove od ideoloških bojovnika. „Domoljublje je posljednje utočište hulja“ - još je u 18. stoljeću izrekao engleski književnik Samuel Johnson i ta je njegova izreka bezbroj puta ponavljana u različitim okolnostima. Domoljublje se u loša vremena može jako dobro unovčiti, zato ga je u nedostatku autentičnog oduševljenja pametno i fingirati.

Hoće li treća Plenkovićeva vlada mijenjati ideološko ozračje i krenuti sasvim u desno? To je za mnoge od nas glavno pitanje koje postavljamo posljednjih mjesec dana. Vratiti Hrvatsku na „tvorničke postavke“, osobito s početka devedesetih, ali i kroz cijelo Tuđmanovo desetljeće, značilo bi ponovno oživjeti doba besprizornog kršenja ljudskih prava, revizije hrvatske povijesti u kulturi i obrazovanju, poticanja mega-nacionalizma i šovinizma, ugrožavanja pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srba, ali po potrebi i drugih, i doslovce fizičke nesigurnosti za one koji su drugačiji ili su izražavali oprečne stavove od ideoloških bojovnika.

„Domoljublje je posljednje utočište hulja“ - još je u 18. stoljeću izrekao engleski književnik Samuel Johnson i ta je njegova izreka bezbroj puta ponavljana u različitim okolnostima. Domoljublje se u loša vremena može jako dobro unovčiti, zato ga je u nedostatku autentičnog oduševljenja pametno i fingirati.

Poznato je da Plenković nije želio koalirati s Domovinskim pokretom za čije je čelne pripadnike dva dana prije izbora u zatvorenom krugu govorio da su to „kvarni ljudi, zli ljudi s kojima nećemo imati posla“. Nema Plenković neku istaknutu ideologiju, osim želje za vlašću, moći i utjecajem, a DP kvari njegov europski imidž. No, njegov HDZ nije imao s kim koalirati, nitko drugi nije ga htio, a DP, praktički HDZ-ova desničarska frakcija, i u sadašnjem HDZ-u ima brojne zagovaratelje.

Ideološki paket „utjerivanja hrvatstva“ Domovinskog pokreta s prijedlogom mjera što učiniti u demografiji, kulturi, medijima, obrazovanju i nacionalnoj sigurnosti udarni je dio njihovog programa. Njihov potpredsjednik Mario Radić rekao je pred koji dan u Bujici da bi najviše voljeli da su dobili ministarstva kulture, unutarnjih poslova i obrane. Ali, nasreću, nisu. HDZ im to nije nudio ili nije dao, što nikako ne znači da njihov za demokraciju opasni program neće imati jakog utjecaja na vlast, a pogotovo na opću atmosferu u društvu. Pitanje je kolikog utjecaja, a to će ovisiti najviše o Plenkoviću i tome koliko će biti i voljan i jak na premijerskoj poziciji u ovim novim okolnostima. Pa i to koliko će ta koalicija uopće trajati, ali i to koliko će trajati Plenković i hoće li negdje otići.

Uostalom, već je počelo, nasilnici nekako osjećaju da opet dolazi njihovo vrijeme, probudili su se. Prijete, anonimno naravno, novinarima Novosti, i izravno i putem Hrvatskog novinarskog društva. A dvojica nepoznatih su usred dana na Trgu bana Jelačića doviknuli aktivistu Zoranu Pusiću da će njega „prvog zaklati“. Rekao bi čovjek da imaju listu za klanje, koga drugog, trećeg, četvrtog. Sve nam je to poznato već 34 godine, ali bilo je i nešto duljih razdoblja kad je bilo bolje i kad bi mržnja posustala.

Ivan Penava
Utjerivanje hrvatstva kao program Domovinskog pokreta (SCREENSHOT: YouTube)

Domovinski pokret je dobio novo Ministarstvo demografije, prvo takvo ministarstvo u Europi. Za tu ideju nije to kompliment nego obratno. Dakle, nitko ne smatra da se demografski deficit može rješavati osnivanjem ministarstva, već ekonomskim, socijalnim i kulturnim napretkom zemlje u kojoj ljudi žele živjeti, žele u njoj ostati i žele u nju doći živjeti. Javnim službama koje funkcioniraju, a nisu ovako beznadne kao kod nas, zaštitom ljudskih prava i pravednim sudstvom pred kojim su svi jednaki, antikorupcijom i antiklijentelizmom. A Hrvatska je od 1990. i 1991. godine, kad je postala neovisna, izgubila milijun ljudi!

Demografske mjere Domovinskog pokreta nisu pro-ekonomske i napredne nego suprotno - one su ideološke i u današnjem vremenu sulude. Mačističke, crkveno-nabožne, za obitelj i društvo feudalnog tipa u kojem se žene-majke neće obrazovati, a neće ni raditi i za to će dobivati tuđi novac. Tuđi novac koji će privređivati oni koji rade i za taj svoj rad dobivat će manje, dok sve skupa ne propadne. Ne može ekonomija prosperirati uz sve manji broj zaposlenih, a toliko praznih socijalnih davanja s ciljem podjarmljivanja žena.

Itekako ideološka je i mjera da Hrvati koji će doći u Hrvatsku neće ovdje morati plaćati porez idućih deset godina. Nećemo više „škure, male i crne“ koji ovdje dolaze raditi najlošije poslove, hoćemo Hrvate katolike! A budale koje ovdje rintaju već desetljećima morat će plaćati i još nešto viši porez nego što ga plaćaju sad, zbog ovih baš „autentičnih“ južnoameričkih Hrvata koje će Mario Radić i teolog Ivan Šipić tobože privući neplaćanjem poreza. Pa će se te budale zbog neravnopravnosti iseliti. Ne govori Radić slučajno baš o južnoameričkim Hrvatima, preciznije o „povratnicima“ iz Argentine. Nisu to naravno nikakvi povratnici, mnogima od njih su djedovi i bake bili u prekooceanskom ustaškom zbjegu, kad im je propala NDH. Dakako, nisu svi baš ti, ima i drugih, ali, da se ne lažemo, to je motiv.

Prema napisanom programu, ideologija Domovinskog pokreta je zatiranje ljudskih prava. „Novoformirana vlada će odmah početi raditi najprije na snaženju svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu u svim elementima kulture i medija te još i na uklanjanju interesnih skupina koje su godinama radile na uvođenju globalističkih sadržaja u ovu problematiku“, pišu oni sa, čini se, jasnom željom ukidanja financiranja nevladinih udruga koje im nisu po volji. Oni bi radili sve ono što je kao ministar kulture radio Zlatko Hasanbegović u Orešković-Karamarkovoj vladi 2016. godine.

Novosti bi ukinuli, ali baš svi mediji su ugroženi jer i medijima i udrugama slijedi „snažna kroatizacija sadržaja“. Hoće u medijima promovirati „kulturu života, kršćanske vrijednosti i identitetske sadržaje hrvatskog naroda“. Makli bi oni, dakako, iz lektire „moralno neprimjerene, sablažnjive i vulgarne tekstove“, mijenjali bi povijest Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, Leksikografski zavod trebao bi biti Hrvatski leksikografski zavod, itd., itd., ispisali su još sijaset sličnih gluposti za koje se ipak nadamo da im neće proći.

Na koncu, uopće ne toliko zbog ideologije, jer je ideologija „autentičnog“ HDZ-a i Domovinskog pokreta zapravo vrlo slična, nego zbog političke moći i lakšeg vladanja, mnogostruko jači HDZ sabio je Domovinski pokret u tri ministarstva od ukupno nestvarnih 18 (!) ministarstava. U mandatima je 4:1 za HDZ, a u ministarstvima će biti 6:1. Ministri su važni, ali tu su i mjesta državnih tajnika koje će DP dobiti u nekima od onih ministarstava kojima ne vladaju, isto tako i mjesta u svekolikoj administraciji. Neće biti sve tako (loše) kao prije, nego će biti lošije. Bojimo se da su slobode, ljudska prava i mediji ugroženi. Nije to ništa novo u slobodnoj Hrvatskoj, na to smo navikli, pa ćemo preživjeti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HDZ

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

Do sada komentara: 29

Komentiraj

Arkaj prije 7 mjeseci

Nema ideoloske podjele na ljevicu i desnicu, bas kao sto ne postoji vremenski kontekst u kojem je kapital bio u rukama kapitaliste a radnicka klasa bila mnogobrojna, cvrsta i imala smjer.Kraj povijesti,kao sto je lucidno primijetio Fukuyama.
--------------------------------------------------------
Mnogo neutemeljenih, proizvoljnih i u konačnici posve pogrešnih stavova. Kapital je sve više koncentriran u rukama sve malobrojnije grupe krupnih kapitalista, najvećim dijelom je to porodični, nasljeđeni kapital koji prelazi iz jedne generacije na slijedeću. Kako su u USA i EU uspostavljene legalizirane strukture korumpiranja političara putem "lobista" i kad tome dodamo kontrolu medija putem vlasništva od te iste uske grupe kapitalista očito je da je demokracija na Zapadu samo teoretska dok je u praksi riječ o plutokratskom sistemu. Da li radnička klasa, a to su svi koji žive od svog rada za koga primaju plaću dok su im prihodi od vlasništva minimalni ili nepostojeći, može postat dovoljno kompaktna da postane bitan i odlučujući politički faktor? Meni se čini da je to neizbježno. Dio radničke klase, menadžerski i bolje plaćeni dio bit će lojalan onima koji su mu omogućili povlašteni položaj ali oni su statistički nebitni. Srednji sloj je spušten na nivo nekvalificiranih radnika koje morate platit bar toliko da mogu živjeti u urbanom okolišu. Zašto bi se sadašnje i buduće generacije zadovoljile da žive u društvu koje licimjerno tvrdi da je demokratsko i upravljano voljom većine kad je ekonomskim okovima politička stvarnost današnjeg čovjeka jako slična onoj egipatskog felaha ili srednjovjekovnog kmeta? Ono što razlikuje Istok i Zapad po tom pitanju su samo dvije stvari. Istok je manje licimjeran i manje skriva pravo stanje stvari a druga je da će zbacivanjem neokolonijalizma Zapada koji ga je dosad eksploatirao odsad brže napredovat u svakom pogledu pa i imat manje socijalnih potresa i turbulencija.
Fukuyama lucidan? Možda je lucidan ali je sigurno lažni prorok. Osvrnite se oko sebe. Uistinu mislite da smo postigli vrhunac društvene organizacije koja je toliko stabilna da se više neće mijenjati pa je stoga nastupio kraj povjesti?!?
Verena prije 7 mjeseci

Kako se uopće još itko danas u Europi svrstava na lijevo ili desno? Ljevica i desnica su u smislu realne politike čisti anakronizmi zaostali još iz doba prije pada berlinskog zida. Nova ljevica i nova desnica? Smijesna neutemeljena konstrukcija.
Danas se stranke orijentiraju na lijevo ili desno iz perspektive političkog marketinga jer je biračko tijelo još uvijek debelo podijeljeno po toj osnovi. Pa šta treba napraviti? Političar XY se predstavi kao konzervativac, desničar, pa već na startu pikira na glasove iz solidne biračke baze.
Pa, Smer, Roberta Fica su nominalno lijevi suverenisti, ali se potpuno poklapaju sa radikalnom desnicom .
Kibicirati nad Europom, kao da je ona izvor zla a Istok-izvor dobra, jednostavno nije tocna.Nema ideoloske podjele na ljevicu i desnicu, bas kao sto ne postoji vremenski kontekst u kojem je kapital bio u rukama kapitaliste a radnicka klasa bila mnogobrojna, cvrsta i imala smjer.Kraj povijesti,kao sto je lucidno primijetio Fukuyama.
Arkaj prije 7 mjeseci

Današnja situacija najviše sliči onoj koju možemo opisati iskakanjem iz vrele tave da bi se upalo u vatru. Evropa je očiti promašaj, mrtvorođenče koje nikad neće prohodati. Strah od naleta "ekstremne desnice" je smiješan kad vidimo gdje su evropu dovele navodno "lijevo-liberalne" političke stranke koje sad imaju upravljač u rukama. Da, uvijek može bit gore i tako će i biti. Ljudi naprosto nisu u stanju pronaći izlaz prije nego što prethodno isprobaju sve pogrešne putove. A kad se umore od uzaludnih pokušaja onda postanu nestrpljivi i očajni pa krenu prečacima koji uvijek ispadnu teži i duži od pravog puta....
Verena prije 7 mjeseci

Barbara Moens, glavna dopisnica EU za Politico, kaze da su krajnje desničarske stranke obično razbijene u Evropskom parlamentu i da nisu bile u mogućnosti da ispolje mnogo moći. To bi se moglo promijeniti nakon lipanjskih izbora za EP, kada krajnja desnica želi da izvrši veći pritisak na tradicionalne političke stranke.
Stranke krajnje desnice u Evropi bile su aktivne u prošlosti, ali nikada nisu bile spremne da preuzmu vlast u Briselu u okviru strukture Evropske unije kao što su sada.
Kada su u pitanju evropski izbori početkom lipnja, najveće pitanje je koliko će ekstremna desnica postati velika? U Nizozemskoj, relativno maloj zemlji, ali još uvijek u srcu zapadne Evrope, pobijedila je krajnja desnice koja je šokirala Evropu. U Francuskoj, je krajnja desnica osporila aktualnog predsjednika. Krajnje desničarske stranke koje postaju moćnije i veće i sve bliže vlasti, jer nisu fikcija i nisu minorne. Madjarska, Slovačka su zemlje u kojim radikalna desnica jeste na vlasti, a u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, desnica jeste parlamentarna.
Kako europska politika ovisi od izbora u svakoj zemlji, članici EU, nije nimalo bezopasno kakvi su rezultati unutar svake zemlje.
Dakle, nije pitanje hoće li gradjani Hrvatske prezivjeti desnicu, već kakva će biti politika Europe u budućnosti, imajući u vidu da desne stranke naglo jacaju i ulaze u vlast, te kako uobličavaju vanjsku politiku.
Koliko mandata u Saboru ima DP i nije bitno, ako se uzme u obzir ukupna situacija: broj mandata desnice u parlamentu, koja čini većinu.Kako upravo ta većina determinira većinu u EP, situacija je itekako zabrinjavajuća i na razini EU i na razini Hrvatske.