BURE BARUTA
BURE BARUTA: Čapljina je srce Kosova

Čapljina je srce Kosova

ritn by: Ahmed Burić | 07.10.2016.
BURE BARUTA: Čapljina je srce Kosova
I kad nema Srba, uvijek postoji zajednički dušmanin. Kad je Mandžukić pospremio treću kuglu iza gola nesretnog kosovskog golmana, valjalo je naći novu zanimaciju. A to je tako lako, kao u pjesmi grupe Cacadou look: s naše tribine se začulo „ubij, ubij, ubij Srbina“, a cijeli je stadion oduševljeno zapljeskao tom univerzalnom modelu. Tip pored mene, sebi u bradu mrmlja, kao da ponavlja pjesmicu koju će izreći pred učiteljicom – „u Čapljini klaonica bila/puno Srba Neretva nosila“. Nek’ se nađe, jer mržnja, je kao i droga: nema domovinu. Ali, ima Srbe. I kad ih nema. Majstor iz Kosovske Mitrovice, u novom odijelu socijalističkog direktora, objašnjava nogometnu genezu Kosovara – „Meni je na prvom mjestu bila Jugoslavija. Onda, kad se raspala počeo sam pratiti Albaniju, i ona mi je bila najdraža. Sad imam Kosovo, a treća mi je … malo Turska“. Kao u vicu o Muji i Japancu, sad mu je Turska na trećem mjestu, ali razvijaće se to, nema sumnje.

Čudo je ta radoznalost. I nogomet. Ako se čovjeku u pedesetoj godini još uvijek ide na utakmice i to reprezentacija s kojima (barem u onom primordijalnom) smislu i nije direktno povezan, onda nešto s njim definitivno u redu. Ali, kako, ako se ima prilika – a uvijek se nađe – propustiti boj Kosova i Hrvatske, i to još u Skadru, na relativno neutralnom terenu, mitskom toponimu iz narodne pjesme čiju je gradnju spojeno ometala vila, i čija se gradnja, prema narodnoj pjesmi, mogla nastaviti tek kad jedan od braće iz kraljevske porodice žrtvuje svoju ženu u temelje grada, i to onu koja bude najbolja i donese ručak. Nakon što je uzidaju u grad, i ostave dva proreza da može gledati malo dijete i dojiti ga. 

Hja, uglavnom je brutalna ta „kosovska“ epska poezija, kao uostalom i ideologija nastala iz njenog tumačenja. A nije naivna ni albanska policija koja je već od granice iznad Ulcinja, na dan utakmice malo ozbiljnije pretresala vozila koja ulaze u Skadar iz pravca Ulcinja. 

„Good morning, stadium? Alcohol?“, malo prebiranje po stvarima i pravac Loro Boriçi, stadion kluba Vllaznia, drugi po veličini u Albaniji, odmah iza Qemal Stafe u Tirani, na koji sam ulazio kroz blato kao u Prvoj ligi Federacije BiH. Istina, stadion Loro Boriçi nije skroz takav, uklopljen je u urbani okoliš, napravljen je još 1952. godine, a renoviran je 2014. godine, nakon obećanja premijera Edija Rame. Stadion je relativno lijep i komforan, ali nelogičnosti balkanske gradnje odmah se ukažu: južna tribina je, otprilike, daleko i fizički odvojena, a između terena i nje je – beton, tako da odmah bude jasno da zidanje stadiona na Bojani uvijek nosi neko prokletstvo.

Kosovo Albanija
„Meni je na prvom mjestu bila Jugoslavija. Onda, kad se raspala počeo sam pratiti Albaniju, i ona mi je bila najdraža. Sad imam Kosovo, a treća mi je … malo Turska“ (FOTO: Hina)

Policija se prateći teletekst uredno sprema za događaj visokog rizika, a ja okolo tražim pripadnike Torcide koji su opet najavili prekid utakmice. Balkan je, belaj je uvijek u zraku, i kad nema nikakve potrebe za tim. E, sad dok se čovjek probije do te tribine, valja mu proći sve zamke koje je postavilo u osnovi nepotrebno prenemaganje UEFA-e s vaučerima, jer kad si već dao na pokaz osobne dokumente na internet pri kupovini vaučera za kartu, koji vrag to isto imaš raditi i na kiosku na stadionu gdje podižeš kartu, i na vratima pred policijom i redarima. 

Neopisiva gužva se odmah stvorila pred ulazom, stotinjak albanskih policajaca nije znalo kako bi obezbjedilo ulazak oko sedamsto hrvatskih navijača. Nastalo je bespotrebno naguravanje, tipično za ove prostore, u kojem se na licu mjesta provjeri izdržljivost jetre, srca i ostalih unutarnjih organa. Bude tu i provala, opsuje se i po koja mater, a u gužvu se miješa i autobus Globtoura iz Međugorja, koji je policija uredno pustila prema navijačima. S jedne strane metalna ograda, a s druge zbunjeni vozač, negdje iz Čapljine, koji nas ako stisne gas sve može pregaziti i izazvati tragediju heyselovskih razmjera. 

Počinje kiša, a intoniraju se himne. Utakmica je počela, mi stojimo kao posrani, postojano kano klisurine, stiješnjeni, a svi odmah počinju pjevati Lijepu našu. A ja razmišljam o nesretnoj sudbini Bošnjaka iz prošlih ratova, koji su skoro redovno ginuli pod tuđim zastavama. Ipak, nisam zapjevao. Dok smo se popeli na tribinu, Mandžukić je već završavao posao, bilo je 0-2, pa je utakmica izgubila rezultatsku neizvjesnost. Veliki natpis Kosovo is heart of FIFA je, vjerovatno, zahvala njihovog Saveza za prijem i omogućavanje igranja kvalifikacija, ali i konačni odgovor na velikosrpski poklič – „Kosovo je srce Srbije“. Nije više, što bi se reklo, a više i neće biti. Fajronat, što se toga tiče. 

Albanska policija
Policija se prateći teletekst uredno sprema za događaj visokog rizika (FOTO: Lupiga.Com)

No, i kad nema Srba, uvijek postoji zajednički dušmanin. Kad je Mandžukić pospremio treću kuglu iza gola nesretnog kosovskog golmana Ujkanija, valjalo je naći novu zanimaciju. A to je tako lako, kao u pjesmi grupe Cacadou look: s naše tribine se začulo „ubij, ubij, ubij Srbina“, a cijeli je stadion oduševljeno zapljeskao tom univerzalnom modelu. 

Tip pored mene, sebi u bradu mrmlja, kao da ponavlja pjesmicu koju će izreći pred učiteljicom – „u Čapljini klaonica bila/puno Srba Neretva nosila“. Nek’ se nađe, jer mržnja, je kao i droga: nema domovinu. Ali, ima Srbe. I kad ih nema. 

Do kraja, još jedno iznenađenje: albanska policija je odlučila da ne pušta navijače u hrvatskim dresovima prije kraja utakmice, jer je već na 0-4 bilo jasno da će još dosta vode proteći dok se Kosovari ne upišu na kartu ozbiljnih ekipa, pa su ljudi stajali u čudu ispred zatvorene kapije, i počeli skidati mokre kockaste dresove. Opet prokletstvo Skadra na Bojani, reklo bi se, i opet balkanska organizacija u kojoj se simpatični pozornik, najvjerovatnije pitomac za vrijeme Envera Hoxhe nasmijao samo kad bi krenulo masovno blaćenje zajedničkog neprijatelja, kojeg su Albanci doživotno izblamirali dronom u Beogradu. 

Kosovo navijači
Uvijek postoji zajednički dušmanin (FOTO: Hina)

Majstor iz Kosovske Mitrovice, u novom odijelu socijalističkog direktora, objašnjava nogometnu genezu Kosovara – „Meni je na prvom mjestu bila Jugoslavija. Onda, kad se raspala počeo sam pratiti Albaniju, i ona mi je bila najdraža. Sad imam Kosovo, a treća mi je … malo Turska“. Kao u vicu o Muji i Japancu, sad mu je Turska na trećem mjestu, ali razvijaće se to, nema sumnje. 

Kad je onomad Ćiro Blažević, sredinom osamdesetih preuzeo Prištinu, napravio je od njih stabilnog prvoligaša, i podigao euforiju dotle da su bili najglasniji i najfrenetičniji u bivšoj Jugoslaviji. Za taj posao u UEFA-i, trebaće im izgleda isto toliko kao i u Jugoslaviji – tridesetak godina. Ili je bolje, da dok još može na noge, angažuju – Ćiru. Jer, što bi rekao Elvis J. Kurtović – s ovakvim ponašanjem nikad neće stići u Evropu. 

A i Evropa, ni to nije neka pljačka. To se najbolje vidi sa tvrđave Rozafa iznad Skadra, gdje Bojana kreće prema moru, a legende se prenose s koljena na koljeno, u autobusima pospanih navijača koji kreću prema Čapljini, Čitluku, Međugorju… Čapljina je, eto, srce Kosova. Ko zna ko je njima na trećem mjestu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije