BORIS DEŽULOVIĆ

Otmica svetog Jeronima

ritn by: Boris Dežulović/Dnevnik | 15.02.2021.
BORIS DEŽULOVIĆ: Otmica svetog Jeronima
Prvih pet-šest godina života, do polaska u školu, s roditeljima sam živio u trošnoj kućici na splitskom Marjanu, posve nesvjestan činjenice da se s druge strane naše guste borove šume, samo pola sata šetnje uz more, krije cijeli jedan veliki grad. Prvi susjedi bili su nam drug Tito - koji je u prekrasnoj maloj uvali odmah ispod naše kućice imao svoj ljetnikovac, gdje su mu dolazili Winston Churchill, Haile Sellasie, Indira Ghandi i ostalo njegovo veliko društvo - te stari Jere, što je živio gore iznad naše kućice, pod strmim liticama Marjana. Jere, Jerko, punim imenom sveti Jeronim, bio je zaštitnik Dalmacije, i zato je valjda imao najljepšu kuću od svih, malu renesansnu crkvicu s kamenom terasom i prekrasnim pogledom na more, u kojoj se pak stalno okupljalo njegovo najbliže društvo: uz prikaz samog Jere, na oltaru su se nalazili i reljefi Djevice Marije i malog Isusa, te Ivana Krstitelja i Ante Pustinjaka.

Tekst je na slovenskom jeziku objavljen na portalu Dnevnik.si u subotu 13. veljače, a u dogovoru s autorom tekst našim čitateljima donosimo na hrvatskom jeziku. 

Prvih pet-šest godina života, do polaska u školu, s roditeljima sam živio u trošnoj kućici na splitskom Marjanu, posve nesvjestan činjenice da se s druge strane naše guste borove šume, samo pola sata šetnje uz more, krije cijeli jedan veliki grad. Prvi susjedi bili su nam drug Tito - koji je u prekrasnoj maloj uvali odmah ispod naše kućice imao svoj ljetnikovac, gdje su mu dolazili Winston Churchill, Haile Sellasie, Indira Ghandi i ostalo njegovo veliko društvo - te stari Jere, što je živio gore iznad naše kućice, pod strmim liticama Marjana.

Jere, Jerko, punim imenom sveti Jeronim, bio je zaštitnik Dalmacije, i zato je valjda imao najljepšu kuću od svih, malu renesansnu crkvicu s kamenom terasom i prekrasnim pogledom na more, u kojoj se pak stalno okupljalo njegovo najbliže društvo: uz prikaz samog Jere, na oltaru su se nalazili i reljefi Djevice Marije i malog Isusa, te Ivana Krstitelja i Ante Pustinjaka.

Već pedeset godina ne živim tamo, ali s vremena na vrijeme obiđem svoje staro susjedstvo. Bio sam tako i prije nekoliko dana. Druga Tita, jasno, odavno više nema u onoj uvali, pa sam se odmah popeo pod liticu da obiđem dobrog susjeda Jeru. Kucao sam o drvena vrata i dozivao, ali ništa: starog Jeronima nije bilo ni na oltaru, ni na terasi pred kućom.

- Zar ne znaš? – trgnuo me u to Ivan Krstitelj.

- Što? – pitao sam.

- Oteli su ga – gnjevno je Ive pljunuo u kameni pod. – Odveli su Jeru!

- Tko, gdje? – gotovo sam povikao. – Tko ga je doveo?

- Jebeni Slovenci – prezirno je s oltara dobacio Ante Pustinjak, pa i on pljunuo u pod crkvice. - Još prije dvije godine.

- Znao sam! – na koncu sam u nemoćnom bijesu i sam pljunuo u pod. – Prokleti Slovenci!

- Hej, vas trojica, halo! Nije vam ovo željeznički kolodvor! – doviknula je u to Marija s partfišom u ruci.

Prije dvije godine, objasnio mi je onda Ante na terasi uz čašu vina, slovenski komandosi oteli su svetog Jeronima i prebacili ga u Ljubljanu, na nekakav međunarodni simpozij „Hyeronimus noster – naš Hieronim“, na kojemu su teolozi tri dana dokazivali kako se tajanstveni Stridon, Jerino rodno mjesto, nalazio zapravo kraj današnje Ljubljane, i da je sveti Jeronim - Slovenac. Našeg Jeru, autora prvog latinskog prijevoda Biblije, kultne Vulgate, hiljadugodišnjeg zaštitnika Dalmacije, poznatog po čuvenoj rečenici "Parce mihi Domine, guia Dalmata sum!" - „Oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac!“ – prokletnici su tako nazvali Hieronimom i bezočno proglasili Slovencem!

Marjan
Kucao sam o drvena vrata i dozivao, ali ništa: starog Jeronima nije bilo (FOTO: Wikimiedia/SchiDD)

Tri dana sjedio je tako siromah Jere vezan za stolicu u Prešernovoj dvorani Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, i slušao kako viču na nekom smiješnom jeziku kojega ni jedne riječi nije razumio, tjerajući ga da prizna.

- Hajde! – povikao bi na latinskom neki Rafko Valenčič s ljubljanskog Teološkog fakulteta, koliko je Jere mogao shvatiti šef slovenske inkvizicije. – Ponovi!

- Ni mrtav! – zvučno bi Jere pljunuo u pod.

- „Parce mihi Domine, quia…“ – urlao bi Rafko. – Ponavljaj za mnom! „…Quia Slovene sum!“

- Odjebi! – odbrusio bi Jere. – Hajduk živi vječno!

- Polako, polako. Vidi, Hieronime… Jere – obratio bi mu se tada profesor Jože Krašovec, pružajući mu cigaretu. – Možemo ovako do Božića, ne želiš valjda da ispitivanje preuzme monsignor Stanislav Zore? Znaš kakav je monsignor. Hajde, lijepo reci „Oprosti mi Bože što sam Slovenac“, pa da svi idemo na piće. Okej?

- „Vidim jata onih istih pticaaaa, istu zvijezdu previsokuu…“ – stao bi Jere prkosno pjevati himnu Miše Kovača – „…opet živi stotinama licaaa, Dalmacija u mom okuuu!“

- Glupi Dalmatinac! – iznervirao bi se na koncu Jože, pa bijesno bacio onu cigaretu na pod.

- Hej, vas trojica, halo! – negdje s nekog zida začuo bi se na kraju ženski glas.

Slovenskoj inkviziciji, međutim, sve je bilo uzalud. Stari Jere tvrdoglavo je odbijao priznati da je Slovenac - po cijele noći iz podruma Akademije odjekivali su strašni zvukovi harmonike i jodlanja, nadglasavajući se s Hajdukovim navijačkim pjesmama - i Slovenci su se na kraju odlučili za novu taktiku: bezočno su falsificirali homiliju pape Benedikta od 7. studenoga 2007., gdje on navodno kaže kako je Jeronim „rođen 347. u Stridonu, u današnjoj Ljubljani u Sloveniji“, iako na internetskim stranicama Vatikana i danas stoji tekst homilije, u kojoj se ni jednom riječju ne spominju ni Slovenija ni Ljubljana. S tako krivotvorenim Jerinim rodnim listom na kraju su otišli u London, i odnedavno u slavnoj Encyclopedia Britannica stoji kako „Jerome was born of well-to-do Christian parents at Stridon, probably near the modern Ljubljana, Slovenia“.

- Prokleti Slovenci – gnjevno je na koncu u pod pljunuo i dalmatinski župan Blaženko Boban, kad su mu pokazali slavnu enciklopediju s nekakvim Slovencem Hieronimom.

I čega su se onda dosjetio dalmatinski župan, bijesan zbog beskrupulozne otmice staroga Jere? Ovih dana objavljeno je kako će se uređeni i prošireni splitski aerodrom nazvati imenom - svetog Jeronima Dalmatinca. „Sveti Jere je naš svetac“, obrazložio je župan svoju inicijativu, „zaštitnik Dalmatinaca i Splitsko-dalmatinske županije!“ I umjesto one divne male kamene kuće podno marjanske litice i terase s pogledom na more, Jere je od svojih Dalmatinaca dobio golemu novu, hladnu halu od pedeset hiljada četvornih metara, kojom se umjesto njegovih starih drugova Ivana i Ante godišnje muva tri i pol milijuna nekih nepoznatih ljudi.

- Parce mihi, Domine – klonuo je stari Jere kad su mu inkvizitori u podrumu Akademije na koncu pokazali novu kuću što su mu je njegovi uredili kraj Splita – Oprosti mi, Bože, što sam Slovenac.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: General mrtvih civila i nekorisnih tajni

    21.02.2021.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: General mrtvih civila i nekorisnih tajni

  2. ZA DOBROBIT NAŠE DJECE: Seksualno obrazovanje u škole, još jučer!

    08.02.2021.

    Lana Bobić

    ZA DOBROBIT NAŠE DJECE: Seksualno obrazovanje u škole, još jučer!

  3. UZ HVALOSPJEVE MIROSLAVU TUĐMANU: Nepomućeni konsenzus organizirane laži

    05.02.2021.

    Jerko Bakotin

    UZ HVALOSPJEVE MIROSLAVU TUĐMANU: Nepomućeni konsenzus organizirane laži

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije