Novice

PUDLICE RATA: Hrvatska novinarska ekspedicija u Izraelu

PUDLICE RATA: Hrvatska novinarska ekspedicija u Izraelu

Hrvatske „skupina novinara i blogera“ boravila je nedavno u Izraelu, gdje su otputovali na poziv izraelskog veleposlanstva. U tom društvu našli su se Valentina Wiesner iz Večernjeg lista, Igor Alborghetti koji je pisao za 24sata, Mira Bićanić koja objavljuje na portalu Liberal, glavni urednik Zadarskog lista Toni Perinić te Petar Vlahov s HRT-a i Boris Havel, čest gost HRT-ovih emisija koje vodi upravo Petar Vlahov. Organizirani posjet rezultirao je zajedničkom fotografijom na kojoj je ova skupina razvukla osmijehe i veliku hrvatsku zastavu na mjestu koje nazivaju „Trumpovom promatračnicom“ i „Izraelskim balkonom u Samariji“ te nizom stilski vrlo sličnih tekstova kojima su zasuli hrvatske medije. Wiesner ih je objavila sedam, Perinić četiri, Alborghetti, koji nije bio previše produktivan, dva, Bićanić je rezimirala putovanje opsežnijom reportažom, dok se Vlahov povremeno javljao televizijskim prilozima.
UOČI OBLJETNICE PADA VUKOVARA: Čini li vam se normalno i moralno ovo što rade?

UOČI OBLJETNICE PADA VUKOVARA: Čini li vam se normalno i moralno ovo što rade?

"Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone? Odakle vam pravo da žrtve rata prisiljavate da jedni njihov identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli, kako vam nije neugodno oduzimati im sve druge ljudske karakteristike i tjerati ih da se osjećaju kako je njihovo najveće životno postignuće bilo to što su pukim slučajem preživjeli pakao rata. To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima", piše književnica Ivana Bodrožić upozoravajući na retraumatiziranje žrtava uoči obilježavanja 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
SENTIMENTALNA VRIJEDNOST: Trier ponovno secira ljudsku krhkost

SENTIMENTALNA VRIJEDNOST: Trier ponovno secira ljudsku krhkost

Još od premijere na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, film Joachima Triera „Sentimentalna vrijednost“ spominjao se uglavnom u kontekstu nagrada, ponekad i kao glavni favorit. Zlatna palma mu je, na koncu, ipak izmakla, pa se morao zadovoljiti „utješnom” Velikom nagradom žirija, a festivalska turneja koja je potom uslijedila bila je, čini se, izvrsno tempirana tako da je film došao u fokus javnosti taman u sezoni nagrada. Film je pred hrvatskom publikom upravo zaigrao u Zagrebu (ranije je u regiji prikazan na ljetošnjem Sarajevo Film Festivalu), a kao i obično kada je riječ o filmovima Joachima Triera, u programu „Ponovo s nama“ nedavno otvorenog 23. izdanja Zagreb Film Festivala, gdje je privukao dosta pozornosti zainteresirane javnosti, kakve za Trierove filmove nikad ne nedostaje-
SLAVOJ ŽIŽEK: Budućnost Zohrana Mamdanija su razočarani trumpovci, a ne dosadni inertni centar

SLAVOJ ŽIŽEK: Budućnost Zohrana Mamdanija su razočarani trumpovci, a ne dosadni inertni centar

Mamdani je pobijedio jer je učinio za ljevicu ono što je Trump učinio za desnicu: nije se brinuo o gubljenju centra, nego je jasno iznio svoju radikalnu poziciju. Smatram da je, za sada, Mamdani učinio ispravno ostajući unutar Demokratske partije, mobilizirajući njenu popularnu bazu protiv demokratskog establišmenta – da je ušao u takmičenje protiv sve tri ostale sile (stari republikanci, Trumpovi populisti i demokratski establišment), sigurno bi izgubio. Sada bi trebao djelovati oprezno kako bi jasno preuzeo kontrolu nad njujorškim ogrankom Demokratske partije i uspostavio gustu mrežu veza ne samo s demokratskim socijalistima širom SAD-a, već i, slijedeći savjet Bernieja Sandersa, suptilno se obratio razočaranim siromašnim radnicima i farmerima koji obično glasaju za Trumpa. Budućnost Mamdanija su razočarani trumpovci.
SPLIT DANAS: Moje mjesto nije bilo na rivi

SPLIT DANAS: Moje mjesto nije bilo na rivi

U trenutku dok pišem ovaj tekst nalazim se točno nasred rive, u splitskom kultnom kafiću. Moj dnevni boravak s pogledom na Šoltu i trajektnu luku, moj je odmor, punjač svih mojih baterija i nepresušan izvor informacija. U ovo južno jutro u Splitu okupano sivom koprenom oblaka i vriskom galebova sa peškarije moji na štekatu su neobično tihi. Nema one standardne kakofonije, onog „fellinijevskog Splita“ koji kao živi organizam diše i komentira mediteranski svijet oko sebe. U taj naš svijet laganog jutra neobično su kao strano tijelo upali adolescenti u crnim hudicama i kapuljačama. Okupirali su štekate do nas i gledamo se kao iz dva rova. Gledamo se, i obaraju pogled. Mulci iz mog kvarta od kojih petnaestak godina, kapuljače i sunčane naočale. Neki su možda još uvijek i osmoškolci. Djeca.

Arhiva

D&K

DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Hoće li zatvarati zbog verbalnog delikta?

DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Hoće li zatvarati zbog verbalnog delikta?

Mogli bismo pomisliti pa i zaključiti da s Domovinskim ratom nešto stvarno temeljito nije u redu kad vlasti pokazuju želju da ga brane sankcioniranjem i utamničenjem. Samo budale misle da Hrvati, posebno hrvatski političari, branitelji i turbo nacionalisti pišu hrvatsku povijest, pa onda i povijest Domovinskog rata. Na primjer, kad bi i svi Hrvati ušminkavali Nezavisnu Državu Hrvatsku i Antu Pavelića, a to se nikad neće dogoditi, ne znači da bi tako NDH za povjesničare i povijest bila zapamćena kao za život poželjna država, a Pavelić kao samo vehementni, državotvorni lider. Ukoliko se hrvatskim povjesničarima ne dopusti da sasvim slobodno istražuju Domovinski rat, pa i zločine koji su počinjeni u njemu, a za koje nitko nije, a sigurni smo i da nikad neće u Hrvatskoj odgovarati, to ne znači da se našim Domovinskim ratom i Hrvatskom kao takvom neće baviti srpski, mađarski, talijanski, francuski, ruski ili bilo čiji drugi povjesničari.
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Moj Grad

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Moj Grad

Kane je rekao: „Evo baš gledan kako četri mrgaša šaraju grafite po zidu od škole!“ Uča je pitala: „Kakve grafite?“ Kane Šteta je rekao: „Ima par kukastih križova, par ušatih U, pa Ubij Srbina, pa Srbe na vrbe…“ Mi rulja smo svi skočili iz klupa i pojurili smo prema ponistrama. Samo učiteljica Smilja je dreknila: „Mičite se od ponistri! Ajmo svi na svoja mista! Brzo!“ Mi smo u roku dz vratili se u klupe. Uča je rekla: „Da ste odma otvorili bilježnice i krenili pisat zadaće! Naslov je Moj grad!“ Svi u razredu su otvorili bilježnice. Onda sam ja pitao: „A šta ćemo sa mrgama šta crtaju ustaške grafite po školi?“ Uča je rekla: „Šta se to nas tiče? Mi imamo svog posla!“ Ona pederica Sandra je rekla: „Pa tribalo bi nešto napravit…“ Učiteljica Smilja se napečila: „A šta napravit, molinte lipo?“ Ja sam rekao: „Zvat panduriju!“ Uča je podviknila: „Ja da zoven panduriju?! Ja?!“
HENI ERCEG: Iz Bosne smo saznali kakva komunjarska banda vodi glavni grad Hrvata

HENI ERCEG: Iz Bosne smo saznali kakva komunjarska banda vodi glavni grad Hrvata

Nije to lako – živiš u jednoj državi, a uvjeravaju te, i to autoriteti vlasti i Crkve, da zapravo živiš u drugoj. Zato su Hrvati sluđeni, pa boga mu, državu su dobili ima već 35 godina, a sad mic po mic ispada da je Jugoslavija živa, zdrava i, naravno, opasna. I kad smo već mislili da su detektirani svi Jugoslaveni i komunisti koji bi da ruše demokratski poredak, mahom među novinarima, piscima i kulturnim radnicima, odjednom se pokazalo da među takve, koje valjda treba pred zid, spada i stranka Možemo! koja je na vlasti u Zagrebu. Omanja nakana da preimenuju samo četiri ulice na periferiji Zagreba koje nose imena raznih NDH protuha, nije međutim prošla lišo, užasno se naljutila i desničarska vlast i Crkva, pogotovo ona u Bosni otkuda je stigla politička depeša pretencioznog penzionera, kardinala Vinka Puljića.
HISTERIJA U PODGORICI: Goli strah prethodnih dana u Crnoj Gori nisu osjetili samo Turci

HISTERIJA U PODGORICI: Goli strah prethodnih dana u Crnoj Gori nisu osjetili samo Turci

Crna Gora je toliko mala da kad okupiš nekoliko stotina, već si politička sila, što će reći – sa nekoliko hiljada postaješ „volja naroda“. Bilo je te večeri dovoljno kapuljača i fantomki da mnogi pomisle kako je upravo to narod, i da je „narod“ ustao protiv Turaka kao u kakvoj epskoj pjesmi. Sve što je naš junak iz Balijača, mladi David, mogao čuti u medijima i vidjeti na društvenim mrežama jeste to da su divlji Turci hodali gradom i napali mirne momke – mačetama, lovačkim noževima – i da su to uradili u pauzi od silovanja domicilnih žena. Divno se taj zaplet uklopio sa morbidnim glasinama kako Turci kradu djecu i kidnapuju po tradicionalno mirnoj crnogorskoj pitomini – i osvetnička noć je mogla da počne. Momci sa kapuljačama mogli su osjetiti kakvu moć posjeduju – država ih je slušala u realnom vremenu.
SNAGA DUHA: Slikati lijevim stopalom

SNAGA DUHA: Slikati lijevim stopalom

Razmijenio sam nekoliko poruka sa Stjepanom, pohvalio mu njegov rad, a on mi piše da želi drugima, naročito mladima, skrenuti pažnju na probleme s kojima se sam suočavao, naučiti ih da usvoje i kao normalne prihvate ljude koji imaju određene fizičke probleme i oboljenja, a i da shvate i prihvate rad ljudi koji imaju slična ili ista oboljenja kakva i on ima. Mnoge je na ljude oboljele od cerebralne paralize upozorio svojevremeno vrlo uspješni, gledani film „Moje lijevo stopalo“ (1989.), film o irskom piscu i slikaru Christyju Brownu (1932.–1981.), čija je autobiografija, posebno u njegovoj domovini, bila književna senzacija. U filmu je Browna maestralno igrao Daniel Day-Lewis, koji je za glumački trud nagrađen Oscarom. Brownovom životu i djelu odala je počast i popularna irska grupa The Pogues pjesmom "Down All the Days".

Arhiva

Lupiga TV

VUKIĆ VS RADANOVIĆ (VIDEO): Kako je metodološki pobijena revizija povijesti logora Jasenovac

VUKIĆ VS RADANOVIĆ (VIDEO): Kako je metodološki pobijena revizija povijesti logora Jasenovac

Uz brojne osude, kritike i zgražanja, u Saboru je prošlog tjedna održan okrugli stol „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“. Na rečenom skupu sudjelovao je i publicist i bivši novinar Igor Vukić, koji je na konferenciji za medije tvrdio da nije riječ o logoru smrti, nego djelu represivnog sustava kojim se država branila od onih koji su je rušili. Ovih je dana gostovao i u emisiji Bujica koja je najavljena ovako - „VUKIĆ ODGOVORIO PENAVI: “Jasenovac možda i nije bio ‘hotel’ s pet zvijezdica, al' je mogao dobiti barem tri!“. No, manje je poznato kako je Vukić prije nekoliko godina svoje revizionističke stavove kojima se negiraju ustaški zločini predstavio i na znanstvenom kolokviju. A tu je imao je "nesreću" da je na istom kolokviju sudjelovao i povjesničar Milan Radanović koji je argumentirano secirao njegove teze. Radanović je objasnio da Vukić svjesno i namjerno ignorira sve izvore koji se ne uklapaju u njegovu unaprijed zadanu tezu.
„LICA S POTJERNICA“ (VIDEO): Studenti u egzilu godinu dana nakon tragedije govore za Lupigu

„LICA S POTJERNICA“ (VIDEO): Studenti u egzilu godinu dana nakon tragedije govore za Lupigu

Među onima koji su platili ponajveći ceh studentskih protesta u Srbiji je i šestero mladih članova neformalne grupe STAV koja je pokrenula novosadske proteste. Dok su sinoć u Novom Sadu desetine tisuća građana, uz rijetko viđene emocije, dočekivali studente koji su pješačili iz raznih krajeva Srbije, Anja Pitulić, Doroteja Antić, Jovan Dražić, Branislav Đorđević, Mila Pajić i Dejan Bagarić ove su prizore mogli gledati samo s udaljenosti od nekoliko stotina kilometara prateći Instagram i Facebook. Kakav je to osjećaj znaju samo oni. Naime, oni već više od sedam mjeseci žive u egzilu. To su danas lica s potjernica. Lupiga je razgovarala s četvorkom koja govori što misle o optužbi, kako gledaju na povratak u Srbiju, tko je na sastanku spominjao molotovljeve koktele i u kojem kontekstu, te kako se nose sa životom u egzilu.
ODISEJE IZGUBLJENIH: Životni outsideri braće Coen

ODISEJE IZGUBLJENIH: Životni outsideri braće Coen

Dobar deo kinematografije braće Coen, Joela i Ethana, počiva na „junacima našeg doba“. Oni su poput čuvenog glavnog lika filma „Big Lebowski“, jednostavno „tipovi“, rečeno u žargonu. Kao što je to tip, „dude“, narodski i jednostavno „batica“, koji biva upleten u život multimilionera, ne svojom krivicom već krivicom i zabunom samih otimača. Stabilno odsutni, oni nisu sasvim prisutni ni u sopstvenim bračnim i roditeljskim dužnostima i obavezama, te time podsećaju na kafkijanski izgubljene, otuđene likove, koji znaju da funkcionišu jedino dok se nalaze u dodiru sa svojom profesijom i pasijom. Poput profesora matematike, u „Ozbiljnom čoveku“, koji čitav svoj životni vek posvećuje nauci, mada mu ona ne može ni približno objasniti kako se u njegovom životu, uvek iznova, ponavljaju samo najgori scenariji.
A HIJACKING: Preporuka velika kao kuća

A HIJACKING: Preporuka velika kao kuća

„A Hijacking“ može da se pohvali svojom jednostavnošću, nudeći priču koja je i značajna i istinita. Film je snimljen na lokacijama u Indijskom okeanu i na pravom teretnom brodu koji je prethodno bio otet, a uloge su dobili bivši članovi posade koji su doživeli otmice, pravi pregovarač, kao i pravi pirati. Neobičan je to podvig koji je svakako vredan pohvale. RežiserTobias Lindholm odabrao je ove elemente kako bi pojačao autentičnost i realizam svog filma. Nagrade su se gomilale, i to zasluženo, a spomenimo i to da je „A Hijacking“ premijerno prikazan 2012. godine na 69. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Ova triler-drama, za koju spomenuti Tobias Lindholm uz režiju potpisuje i scenario prikazuje mučnu sudbinu posade i napete pregovore koji slede između pirata i kompanije u čijem je vlasništvu brod.
U RALJAMA SEKSUALNE NEZRELOSTI: Antiholivudska melodrama Mikea Nicholsa

U RALJAMA SEKSUALNE NEZRELOSTI: Antiholivudska melodrama Mikea Nicholsa

Umesto klasičnog holivudskog happy-enda, svedoci smo, dakle, „topljenju osmeha“. Time se implicitno kritikuje melodramska opsednutost potrage za ljubavnom, malograđanskom srećom. Život se tek otvara prema neizvesnosti, kao da nam poručuje kraj filma „Diplomac“ („The Graduate“, 1967) Mikea Nicholsa. Sve društveno prihvatljive maske, koje su do tog trenutka štitile Nicholsove likove od prevelike ranjivosti, lomljivosti i izloženosti Drugom, bivaju strgnute. Kao što biva osporena kratka ljubavna afera sa gospođom Robinson, čiji je lik takođe doveden u nezavidnu poziciju žene koja će biti trajno obeležena žigom nevoljene i ostarele preljubnice. Ljubav ne trijumfuje. Umesto nje, sluti se, trijumfovaće banalnost i iscrpljivost ordinarnih životnih odluka, izmeštenih u publici nedosežnu budućnost.

Arhiva

Misao dana

“Ništa ne vrijedi porijeklo kad čovjek nema vrline”

Jan-Baptiste Poquelin Moliere (1622 - 1673)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Hoće li zatvarati zbog verbalnog delikta?

    17.11.2025.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Hoće li zatvarati zbog verbalnog delikta?

  2. HISTERIJA U PODGORICI: Goli strah prethodnih dana u Crnoj Gori nisu osjetili samo Turci

    31.10.2025.

    Brano Mandić

    HISTERIJA U PODGORICI: Goli strah prethodnih dana u Crnoj Gori nisu osjetili samo Turci

  3. SNAGA DUHA: Slikati lijevim stopalom

    30.10.2025.

    Predrag Finci

    SNAGA DUHA: Slikati lijevim stopalom

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije