Poprilično nezapaženo ovih se dana kroz hrvatske medije provukla, uglavnom kratka i sasvim faktografska vijestica u kojoj saznajemo da je izdahnuo Momo Kapor, nedvojbeni velikan jugoslavenske književnosti. Rođeni Sarajlija, pravim imenom Momčilo, široj javnosti, koja se nije stigla načitati njegovih romana, scenarist legendarnog „Valter brani Sarajevo“, ostat će upamćen ne toliko po svojim knjigama, koliko po govoru mržnje koji je u njemu buknuo nakon kosovskih događanja 1989. godine

I ponovo slučaj maloljetničkog nasilja u našem glavnom gradu. Ponovo žrtva ni kriva ni dužna. Ponovo se spominju mobitel i sitniš (često su to razlozi napada, dok se meni čini da je to zapravo samo „način pristupa žrtvi“ kao što frajeri imaju određeni „način upada“ curama). S TV ekrana optužuju nas izobličeno lice dječaka i oči majke koja je u ovom trenutku sretna što joj je dijete živo, ali ta se sreća miješa s osjećajem nemoći, tuge, straha i nevjerice

Otkako je krenuo u reperske vode Lupiga je uz njega. Danas je kao neka poznata faca, ali je još uvijek sretan kad se pojavi na Lupigi. Zbog toga smo ga i ugostili te ga malo propitali o brojnim temama. Uz neizostavno, da prostite, pičkaranje, uspjeli smo protresti par tema, kao što su razmišljanja o napuštanju BiH, sevdah, početak karijere, rodna gruda, novi album i priče o vrbovanju poznatih gostiju, a najviše se, ne biste vjerovali, raspričao o reisu i Stipi Mesiću. Uglavnom nije bio toliko dosadan pa slobodno možete kliknuti na

Eto ga, dogodilo se napokon i to, sa Suzama u očima otišao je Stjepan Mesić, dok je show zvani inauguracija vrijedna pola milijuna kuna uspješno završena. Neki će reći kako je novi predsjednik, Ivo Josipović, održao loš i dosadan inauguralni govor, a neki su istim vrlo oduševljeni, dok će se većina ipak složiti kako je govor bio malo predugačak. Kako biste sami donijeli svoj zaključak Lupiga vam prenosi cjeloviti Josipovićev govor

Baveći se svojevrsnom sociolingvistikom u svom uratku intrigantno nazvanom „Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci“, profesor hrvatskog jezika i novinarske stilistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivo Žanić, došao je do niza zanimljivih zaključaka. Rođeni Spličanin analizirao je 20-ak animiranih filmova, sinkroniziranih na hrvatski, a ponukan tvrdnjama da su primjerice svi negativci u crtanima kajkavci, dok su Splićani uvijek glupani. Ako vam zvuči dosadno, varate se

Manjina često nailazi na otpor većine, a teror brojnijih star je jednako koliko i ljudska vrsta. Neki put se napadaju crnci, nekad komunisti, nekad Slovenci, nekad ovi, nekad oni ... Kad-tad, dođe vrijeme da i tebe napadnu. Teško je baš svakome objasniti da svi imamo mjesto na planeti i da ga nitko ne zavređuje više od bilo koga drugoga i dobro je, uvijek je dobro, da se diže prašina