Na ovom mjestu prenosimo posljednju "američku razglednicu" objavljenu u Novom listu. Ovog puta u pitanju je reportaža iz Bostona, grada - kolijevke američke državnosti. Pročitajte ponešto o američkom patriotskom zanosu, životu prosječnog radnika u obećanoj zemlji i životnim navikama tamošnjeg stanovništva. Dakako, naći ćete i ponešto o povijesti Bostona te o stvarima koje se već znaju naći u reportažama iz gradova u koje zalutaju nadobudni novinski reporteri. Nepismeni su također pozvani, jer uz reportažu ima i priloženih fotografija :)

Iako već pola godine stoji na YouTubeu, film „Geto - Tajni život grada“ u kojem Goran Čavajda, pokojni bubnjar Električnog orgazma postavlja nevjerojatno preciznu analizu jednog društva, do sada je vidjelo tek dvije tisuće ljudi. Ukoliko znamo da je istovremeno Bižuterija, izvjesne Jelene Rozge, pogledana preko sedam milijuna puta, dolazimo do vrlo porazne spoznaje. Stoga ćemo barem malo ispraviti stvari i usput podučiti neke novije generacije da je i u najcrnje doba bilo onih koji razmišljaju prepoznaju zlo i oštro ga kritiziraju, po cijenu vlastitog života. Što se sve u Srbiji moglo reći 1995. godine, uz obilje izvrsne muzike, pogledajte pod

Nedavno objavljen tekst Fatmira Alispahića, čije smo dijelove objavili na Lupigi, unatoč tome što obiluje rijetko viđenom mržnjom prema homoseksualcima, nije u Bosni i Hercegovini naišao na posebnu kritiku javnosti, što nije ni čudo s obzirom da se u toj zemlji već godinama puno žešće udara i po nekim bitno brojnijim manjinama. No, neviđeno huškački tekst ipak je zaslužio da se njime pozabavi nova kolumna Borisa Dežulovića, koji Alispahićevom logikom zaključuje da je „Bosna cijela jedna golema pederska zajednica“

Malo je tako neobičnih stvari s kojima smo se susreli kao što ono što se može opisati kao američki patriotizam. U svojoj srži potpuno različit od tako dobro poznatog nam modela kakav se upražnjava na Balkanu, američki se patriotizam ne poziva na gene, ali usprkos tom nedostatku jednako je snažan da već desetljećima razne intervencije predstavlja kao povijesne nužnosti. I to prolazi. Koreja, Vijetnam, Panama, Irak, Afganistan, pa i Libija, redom su pitanja od iznimne važnosti za opstanak nacije. Na ovom mjestu nećemo ulaziti u daljnju analizu, već ćemo vam pokazati nekoliko fotografija koje zorno ocrtavaju o čemu se tu radi

Moj brat i ja provedemo doslovno cilo lito na Peristilu. Osim šta je to najlipše misto u gradu za sidit i postojat, još nam i vraća onaj lipi običaj iz 80-ih kad nije bilo mobitela i kad se naša ekipa nalazila po gradu bez dogovaranja sata ili mista. Znalo se di ćeš, kad god dođeš, nać bar nekoga od ekipe. Tako brale i ja ne dogovaramo Peristil. Najčešće se nađemo, a ako se i ne nađemo, na Peristilu čovik može sidit sam bez osjećaja da mu iko ili išta na svitu fali

Ima tome tri dana kako je svijet obilježio ravno 66 godina kako je atomska bomba razorila Hirošimu, a na današnji dan Japan će se sjetiti i uništenog Nagasakija. Slabo poznata je činjenica da je postojala i treća atomska bomba, ali ona nije pogodila svoj cilj. Naime, dok je američki zrakoplov letio u domovinu da pokupi bombu rat je završio. O tome će vam nešto više reći pokojni Paul Tibbets, monstruozni pilot koji je imao tu „čast“ da ispusti smrtonosni teret. Do smrti se nije pokajao. Čak je zagovarao i da se problem arapskog terorizma riješi na isti način, dok je za poginule rekao -"njihova je loša sreća što su u to vrijeme bili tamo"