Prije samo par dana upozorili smo na nazadne stavove Islamske zajednice koja je sve svoje snage, u vremenima kada Bosna i Hercegovina nema nikakvih problema, već uživa u blagostanju, uperila u nagovaranje vjernika da ne slave Novu Godinu, prijeteći da će dragi Alah kazniti sve one koji djecu upoznaju s Djeda Mrazom. Fenomenu se posvetio i Boris Dežulović. U njemu tipičnoj zajebanciji, zapisao je: „Najpoznatiji u svijetu svakako je slučaj nesretnog malog Jusufa, djeteta siromašnih turskih emigranata u Njemačkoj, kojega je Djed Mraz mentol bombonima preveo na katoličku vjeru, pa mu navodno čak i kod nekog bavarskog plastičnog kirurga platio da se odsuneti. Eno ga danas papa.“

Samo se jednom rađa čovjek kakav je bio Dario Džamonja, velemajstor kratke priče koji je o sebi zapisao: „Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu.” Ničim izazvani, zapravo, potaknuti ponovnim slučajnim susretom s ovim velikanom, koji u gradu o kojem je pisao s takvom lakoćom, ipak nije percipiran kao netko tko je zaslužan da ima svoju ulicu, odlučili smo vas na ovom mjestu počastiti s jednom njegovom pričom. Imao je Daco i puno boljih priča, ali prikladno ovim danima u godini, bit će to ona o (n)ovim godinama

'Napokon se jedan od vas posramio vaše ravnodušnosti na patnje ovoga puka. Zaogrnuti u svečane halje, opijeni misnim vinima, odavno ste oglušili na vapaje siromaha, na suze obespravljenih, poniženih, na ulice izbačenih ljudskih duša. Upozoravate kako "pojedini crkveni dužnosnici necrkvenim postupcima ranjavaju crkvu". Ponadah se da ste napokon počeli čistiti svoje redove od onih koji narodu s oltara daju upute za koga glasati’ napisala je naša Boba još prije dva mjeseca. Novi razvoj situacije u kojoj je novopečeni saborski zastupnik don Ivan Grubišić „zaradio“ crkvenu kaznu, zbog angažmana u onom smjeru koji je, Kaptolu, očito neprihvatljiv, pokazao je da ovaj tekst na aktualnosti nije nimalo izgubio i zato vam ga ponovno podastiremo

Grozimo se eurofobije, gotovo jednako kao i eurofilije, ali uoči referenduma o ulasku u EU, na ovom mjestu donosimo zanimljivu reportažu njemačkog RTL-a koji je odlučio snimiti europarlamentarce kako se ranom zorom bude samo da bi potvrdili dnevnicu od 284 eura i potom otišli kući, a ne u Parlament za što su uzeli dnevnicu. Tako ukupnu plaću mogu dogurati do gotovo 15.000 eura. Red putnih torbi pred šalterom i zastupnici u scenama koje mislimo da su prilične samo Balkancima, uspjele su zabilježiti kamere prije nego su novinari nasilno izbačeni iz zgrade. Bez previše cinizma, napomenut ćemo tek da ne možemo ni zamisliti da bi to radili i naši