Autor romana "Ekskurzija" objavljenog 2001. godine te četiriju zbirki kratkih priča od 1997. naovamo, vojvođanski pisac Neven Ušumović, rođen je u Zagrebu, a odrastao u Subotici. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i pripadnik je iste poratne generacije koja je autorsku platformu stjecala i na FAK-u, ali su naposljetku ostali u zavjetrini, jer su u hodu procijenjeni kao balast za dominantnu orijentaciju stvarnosne proze. No, nakon što ga je predstavila američka antologija Best European Fiction te domaća Balkan Noir, u međunarodnom kontekstu, izbor priča pod naslovom "U stočnom vagonu" objavljen mu je 2014. godine. Aktivan je kao prevoditelj te je s mađarskog preveo knjige Ferenca Molnára i Pétera Esterházyja, a pokretač je natječaja Lapis Histriae za najbolju priču na hrvatskom, srpskom, bosanskom, talijanskom ili slovenskom jeziku.

Nije zanemarivo istaknuti kako je cijeli autorov opus dostupan i online u edicije Besplatnih elektroničkih knjiga. Knjige Nevena Ušumovića svojim neformatiranim sadržajem skoro pa spadaju pod multimediju, to je modernističko, često i angažirano pismo s one stalaže između ploča, kazeta i inih medija, na što upućuje i grafičko rješenje nove zbirke "Zlatna opeklina" posložene poput LP ploče na A i B stranu, odnosno na čitanje i sprijeda i straga. 

Dok se autor u zbirci priča "Makovo zrno" bavio refleksijama na rodnu Vojvodinu i Mađarsku kroz opus pisca i morfinista Géze Csátha s početka prošlog stoljeća, a u "Rajskim pticama" i iščašenim ljubavnim odnosima, istarska je loza čekala proklijati u najnovijoj zbirci "Zlatna opeklina". Netko bi čak mogao reći da se autor poput kakvog istarskog Borgesa referira na vlastitu autobiografiju (ravnatelja Gradske knjižnice u Umagu – op. aut.), dok smještajući radnju u Istru evocira privatnu Arkadiju kao socrealistički surogat Subotice i Vojvodine na sunčanoj strani zemljopisne karte ... 

Neven Ušumović (FOTO: Facebook/Kuća za pisce)

Naslova istoimena priča, uspjela je već zato što čak i kad se bavi boljom prošlosti, autor suprotstavlja dvije verzije povijesti Istre, onu kolonijalističku onoj revizionističkoj, a u turističkim vodičima kao široko prihvaćenom štivu pronalazi sveprisutan podtekst Njezinog veličanstva - ideologije. Razne razine sjećanja i intime suprotstavljaju se jedinoj istini - onoj turizma koji ravnodušno potire kulturu koje su mu puna usta.

Cilj su samo oni aspekti koji su eventualno masovno utrživi, dok turizam pojedinac uopće ne zanima. Turizam je i sluškinja neoliberalizma - otvoreno neprijateljski odnosi se naspram proletarijata koji ga održava na životu, prikazano je već u uvodnoj priči "Lov na sezonke" koja se čita s ledenom knedlom u grlu. Polazi se od motiva neokolonijalizma koji prepoznajemo upravo u zemljama oslobođenim bilo kakvog industrijskog ishoda u bolje sutra. Raslojavanje između ironije i povijesnih potencijala majstorski je oblikovano u priči "Divlji Lovro" s lajtmotivom Disneylanda za Nijemce u epizodi rekolonizacije Balkana prema modelu Velog Jože. Dramatičar kojeg oplakuju dva potencijalna ljubavna trokuta tu je antijunak koji je već opće mjesto suvremene hrvatske književnosti od Brešana do Tomića. 

B-strana knjige mapira Ušumovića među generaciju autora koji su uvjetno rečeno noviji, prije nego li pripadnici polarizacije 'mladi' i 'stari' budući da stvaralačko utočište pronalaze u oblikovanju povijesti književnosti metodom remiksa. Kako kaže pripovjedač priče "Hej, Slaveni, Neubauteni", posvećene ugođaju rock festivala s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća koji je domaće alternativce suočio s njemačkima, "psihodelija je podignuta na službenu razinu" - referirajući se na izvedbu himne SFRJ ravno iz distorzije pojačala frontmena Discipline Kičme. Pored Dušana Kojića-Koje, fikcionalizira se i Blixa Bargeld, frontmen Einstürzende Neubauten i donedavni član Caveovih Bad Seedsa, a tu je i minijatura s Tustom iz KUD Idijota koji je prošle godine oživio u dokumentarnom filmu. 

A i B stranu spaja intelektualac u jednom nereprezentativnom izdanju (FOTO: Sandorf)

Nastavak je to Ušumovićeve serije intimističkih posveta autorskim ličnostima koje u nas i nisu pošteno revalorizirane, sjetimo se japanskog eksperimentalnog gitarista Otoma Jošihidea u priči „Prayer for passive resistance“ iz "Makovog zrna". U pripovijetci "Bikini" koja se poigrava supkulturnom razmjenom dvije adolescentice, jer estetika je erotske motive pogurala u drugi plan, nazire se čitav mikro-esej o švicarskoj alternativnoj sceni.

Karakterizirajući nastup Leta 3, piše, "doslovno crni, katranski, destruktivni i bučni, ali ujedno ritualni i ritmični ... stvarali su na sceni nešto što bi se moglo nazvati izrežiranim rasapom", krausovski je artikulirano nešto za što je prosječnom glazbenom kritičaru potrebno i do dvije kartice teksta. Posežući za tematikom iz svakodnevnice kao i ne baš pretjerano "popularne" kulture, Ušumovićevo pismo pruža kontekst autorskim glasovima poput Pogačara i Bekavca, sudionicima supkulturnog prijestupa, koji su stasali uz otpadnicu esejistike - glazbenu kritiku. Kao žanrovska podvrsta čija je naratologija svedena na jednu karticu teksta ili manje, tzv. recenzija opće je mjesto generacije odrasle u ikonografskoj sjeni električne gitare i svih pripadajućih joj toposa. Ovi su joj autori svakako porušili granice i razmahali se njezinim mogućnostima. 

Priče s obaju strana "Zlatne opekline" prošivnim bodom gramofonske igle povezuje intelektualac u jednom nereprezentativnom izdanju, uzmimo za primjer posljednji masovni štrajk i njegov udarnički samoprijegor kontra tupave oportunosti tzv. 'društva'. U to ime to kolektivno sivilo nosi i jedan gandijevski politički angažman, opet smo na aperkatu pasivnog otpora ... Upravo taj 'jedan život' u svom maupassantovskom ključu, nesretni je utopljenik na pučini koja neumoljivo stvara valove u se, zna se i poda se - kao balkanski cinizam u tri slijeda, odnosno, čina. Bitno je samo imaš li kvadrate za iznajmljivanje na airbnb-u, a to što su ih stekli radnički žuljevi u vrijeme nepopularne države koja je brinula za stambeno pitanje radnika - potpuno je nevažna stvar. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Sandorf