„Moj je zadatak pokazati ono što je u tami, što se ne vidi i zabranjeno je“
Ovog mjeseca (12. veljače) navršilo se punih 35 godina od invazije klerika na Iran. Zemlju čija je komplicirana politička situacija desetljećima uvjetovana cijenom nafte i u kojoj građani nerijetko žive podvojeni život, javno i skrušeno slijede naputke ajatolaha dok u intimi vlastitih domova naprosto - žive. Premda je uvriježeno mišljenje kako je riječ o zemlji fundamentalista, nazadnoj i zatucanoj, kako je često slučaj s generalizacijama, to više opisuje vlast nego narod. U izvrsnoj seriji fotografija nagrađivani fotoreporter Hossein Fatemi priča nam priču o svojoj zemlji kakva se rijetko viđa.
Djevojke u kozmetičkom salonu, gdje je muškarcima ulaz zabranjen (FOTO: Hossein Fatemi)
Omraženu vlast američkog pijuna, šaha Reze Pahlavija, Iranci su riješili islamističkom revolucijom 12. veljače 1979. godine otkad je dekadentne zakone prozapadnjačkog šefa države zamijenio novi Ustav po kojem se nova vlast obvezala ispraviti brojne nepravde bezbožnog šaha. Između ostaloga, vlada je dužna svakom od 77 milijuna Iranaca osigurati socijalnu sigurnost koja pokriva mirovinu, eventualnu nezaposlenost, starost, invaliditet, nesreće, zdravstvenu zaštitu i slične usluge.
DRUGA STRANA IRANA: Rat, mir, ljubav, mržnja, nada i očaj na iranskim zidovima
No, osim iznimne brige za fizičko zdravlje svojih građana vlast se brine i za duhovnu obnovu koja ne prestaje već 35 godina. Ovo tvrdi iranska odvjetnica, Zohreh Arshadi, koju je vlast protjerala: "(Iransko) društvo se zasniva na spolnom aparthejdu. On počiva na uvjerenju da su žene manje vrijedne u svom prirodnom potencijalu i sposobnostima, uključujući intelektualne kapacitete. Potom, i na uvjerenju kako društveni i obiteljski mir počiva na muškarcu čuvaru žene."
Dvije djevojke uživaju u zabavi. Iako je zakonom zabranjeno da se muškarci i žene zajedno zabavljaju i opuštaju, mnogi u svojim domovima taj zakon ignoriraju (FOTO: Hossein Fatemi)
Iz ovog pak aparthejda proizlaze brojni zakoni, štoviše, proizlazi i paralelni sud - Posebni sud za klerike, koji se dakako, ne bavi samo figurama iz religioznog svijeta već se bavi i cenzurom kako bi osigurao autoritet ajatolaha i režima koji vodi vrhovni vođa. Njemu pak, kako tvrde konzervativci, ustav omogućava apsolutnu moć, a ono što je navedeno Ustavom, tek je minimum te moći.
U zemlji u kojoj dakle klerici mogu koga i kako hoće, život se ipak odvija. "Što brodi ne mogu da prevale, čovjek umije" kaže pjesnik Štulić, a fotoreporter Fatemi nam taj život predočava u seriji fotografija nazvanoj "Mladost u Iranu". Ako mislite da su na fotografijama djeca bogatih roditelja koja se hrane holivudskim filmovima, moguće je da ste i u pravu, no ne valja smetnuti s uma kako je čežnja mladih za slobodom podjednaka i u bogatih i siromašnih, kako onih na selu tako i onih u gradu.
Rock je zabranjen, pa ovi momci vježbaju na vlastiti rizik na skrivenom mjestu (FOTO: Hossein Fatemi)
Hossein Fatemi rođen je 1980. godine i do sada je snimao po Rusiji, Gruziji, Libanonu, Pakistanu, Indiji... a objavljivao je u The Timesu, Newsweeku, The New York Timesu, National Geographicu te The Guardianu i The Washington Postu, da nabrojimo tek neke.
Karijeru je započeo u iranskoj državnoj agenciji Fars News no 2009. tijekom protesta protiv predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada odlučio je ne prihvaćati više ideološki motivirane direktive svojih urednika te se zaposlio u United Press International agenciji. Nakon što je početkom mjeseca objavio seriju fotografija "Mladost u Iranu" Fatemi sjedi u Chicagu i razmišlja što dalje jer u Iranu više nije dobrodošao.
Djevojke puše nargilu, što im je zabranjeno činiti na javnom mjestu (FOTO: Hossein Fatemi)
Premda je dobitnik najcjenjenijih fotografskih priznanja u svojoj zemlji, posljednja serija fotografija koja progovara o podvojenosti života pod represijom klerikalne elite onemogućila mu je povratak u zemlju.
"Moj je zadatak pokazati ono što je u tami, što se ne vidi. Bez obzira na to je li riječ o muslimanima koji piju alkohol, prostituciji, trudim se pokazati ono što je zabranjeno", rekao je Fatemi u intervjuu za New York Times.
Sherwin u svojoj sobi drži psa, što je prema islamskom zakonu zabranjeno. Naime pas se smatra nečistom životinjom. Takvi kućni ljubimci ne napuštaju "svoja četiri zida", jer vlasti imaju pravo zaplijeniti psa ukoliko ga se izvede u šetnju ili ga otkriju u nečijoj kući (FOTO: Hossein Fatemi)
Rock bend na privatnom koncertu, jer drugačijeg ni ne može biti (FOTO: Hossein Fatemi)
Djevojke u teretani, gdje isključivo žene treniraju (FOTO: Hossein Fatemi)
Djevojke igraju bilijar u salonu za zabavu gdje je ženama strogo zabranjen ulaz (FOTO: Hossein Fatemi)
Samo u "svoja četiri zida" djevojke mogu nositi ovakve majice i biti nepokrivenih glava (FOTO: Hossein Fatemi)
Gitara u parku Širaza (FOTO: Hossein Fatemi)
Trgovina sa ženskim donjim rubljem, naravno zabranjena muškarcima (FOTO: Hossein Fatemi)
Umjetnik imena Eylya u svom domu pije i puši (FOTO: Hossein Fatemi)
Ni ovakve stvari nisu dobrodošle (FOTO: Hossein Fatemi)
Pogled na Teheran (FOTO: Hossein Fatemi)
Lupiga.Com
Aha, dolazimo dakle na onu tezu da žene nisu neravnopravne nego su čak i ravnopravnije ... Tu tezu, Teherane, objesi mačku o rep ... O tvojoj argumentaciji tek toliko da nigdje ne piše da je bilijar zabranjen, nego da ga žene igraju na mjestu gdje im je to zabranjeno. U slučaju nargile, ista je stvar, puše je na javnom mjestu. Za parkour stoji da nije dobrodošao, a ne da je zabranjen. Eto toliko ...