U svakom vremenu opet postoje poslovi koji se više cijene, kao i poslovi koje se obezvrjeđuje. Čini se da se nikada ne cijene oni mali, sitni poslovi, kućanski ili tehnički, bez kojih se život ne može odvijati. Brecht se u jednoj pjesmi o Aleksandru Velikom, jednom od najmlađih a najvećih osvajača svijeta, pita o tome gdje su bili toliki Aleksandrovi konjušari, kuhari i razno, tzv. "pomoćno osoblje" dok je on osvajao svijet.

Fra Ivan Šarčević (FOTO: Lupiga.Com)

Književnik Ivo Andrić među omiljenim fratarskim likovima ima jednog koji djeluje više sluga nego ugledni fratar, fra Marka Krnetu, vikara kreševskoga samostana. Taj fratrusina, krupna tijela a plaha srca, unatoč želji svoga ujaka, biskupa fra Marijana Bogdanovića, nije mogao završiti studij u Rimu. Jednostavno nije bio sposoban za školu, pa su ga vratili u Bosnu čim je utjecajni ujak umro, pa Marku među braćom nije preostalo ništa drugo nego da se dadne na mnogovrsne domaćinske poslove – od dočekivanja gostiju, i onih opakih turskih kabadahija u musafirhani, do težačkih poslova na njivama i sveukupne brige oko hrane, pečenja rakije i mnogo sitnih i krupnih zadaća na uzdržavanju samostana. Fra Marko je, dakle, obavljao mnoge poslove koje drugi fratri nisu stigli ili im je bilo iz poniženja obavljati. A obavljao ih je s pjesmom – kao zaljubljenik Božje prirode i ljudskoga naporna rada.

Tvrd i nepopustljiv u vjeri i poslu, fra Marko je smrtno stradao. Za jednoga mučnog gostoprimstva u musafirhani, ubio ga je pijani Turčin Kezmo kod rakijskog kazana. A onda je u Nekrologij, Mrtvačku knjigu u koju se upisuju pokojni, jedan učeni fratar, Subašić – isti onaj koji je fra Marka naslijedio na studiju u Rimu – kratko i hladnom frazom na latinskom zabilježio fra Markovu mučeničku smrt – jer za fra Marka se nije imalo što zapisati – nije imao ni doktorata, ni časnih službi, ni titula, ni ikakvih časnih ex-ova kako bi to Andrić za neke druge fratre kazao.

Ipak, jedan drugi fratar, stari Stjepan Matijević, koji nije mogao spavati nego je noću ispravljao ono s čime se po danu s fratrima nije slagao, jedne je noći drhtavom rukom prekrižio onaj hladni sadržaj u mrtvačkoj knjizi i nadodao pored fra Markova nekrologa, kao glosu bratske zahvalnosti i ljudskog priznanja: „Ovaj je volio manastir kao svoju dušu. Da se zna.“

I oko nas postoje i rade ljudi koje trebamo više cijeniti, od čijega rada živimo i kojima trebamo biti zahvalni. Da se zna!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Možete koristiti i QR kôd. Cijenimo svaku podršku.