U petak, koji nazivamo Veliki petak, Isus je javno osuđen, bičevan, trnjem okrunjen i jeruzalemskim ulicama nosio je svoj križ do na brdo Golgotu, gdje je razapet i umro na križu. Stavljajući se na stranu poniženih, siromašnih, i ne zaboravimo u tadašnje vrijeme, politički potlačenih, Isus je zapravo prvi borac protiv eksploatacije, političkih borbi i iskorištavanja radničke klase. On je i prvi pravi pobornik zdravstvenih, socijalnih i ljudskih prava općenito, bez obzira na njegovu Božansku konotaciju. Vjerovatno bi se on osupnuo čak i ganuo da pročita izvješće Svjetske zdravstvene organizacije koje alarmantno upozorava da svijet odmah treba reagirati i spasiti ogroman broj djece sa različitim zdravstvenim problemima u Iraku, koji su trenutno u nemogućnosti primiti bilo kakvu zdravstvenu pomoć. Svakako vjerujem da mu nije svejedno gledati ni 18 000 ljudi, među kojima je i ogroman broj djece i žena, koji su već mjesecima zatvoreni u okrugu Bouna, Obala Slonovače. Tamo se već mjesecima odvijaju teške borbe, a UNICEF očajnički pokušava progurati bilo kakvu pomoć tim ljudima. Kako bi se tek ražalostio na vijest da je u proteklih godina rata u Palestini, gdje se i rodio poginulo 347 palestinske i 72 izraelske djece. Cijeli današnji svijet je pun svojevrsnih apokaliptičnih motiva.
Bili vi na kraju vjernik ili ne, postili ili ne, veselili se uskrsnoj šunki ili ne, posvetite ovaj petak tim ljudima koji vas vjerojatno nikada neće upoznati. Posvetite 15 sekundi svog vremena razmišljajući o njima, jer vas neće koštati ništa, a osjećate se više kao čovjek. Ima i to na kraju nekog smisla.