U slučaju Udruge CIMS, Povjerenstvo je osudilo Vargu koji je na mjestu ravnatelja HZZO i kasnije ministra zdravlja osigurao udruzi pokroviteljstvo Zavoda, Ministarstva zdravlja i Vlade RH, tvrdeći da ta udruga organizira strateški važan kongres na temu reforme zdravstvene zaštite, iako je kao osnivač, donedavni predsjednik i jedan od svega šestero članova CIMS-a znao da ona nikada nije napravila nijedan projekt – nijedan, nula, zero. Budući da CIMS broji ravno šest članova (što je Povjerenstvo doznalo tek zahvaljujući obavljenom nadzoru lokalnog tijela koje je registriralo CIMS, dok su svi ostali tajili tu informaciju), od kojih su svi osim Varge analfabeti u području zdravstvene politike, izvjesno je da je sam Varga kao osnivač i član udruge, organizirao kongres kojemu je Varga, sad kao dužnosnik, osigurao pokroviteljstvo, a suradnju sebe sa samim sobom predstavio kao suradnju države s civilnim sektorom na strateški važnom pitanju za hrvatsko zdravstvo. 

Kao autorica prvog teksta o CIMS-u zbog kojeg je još u rujnu pokrenut postupak Povjerenstva, još od tada uporno jaučem da ovdje nije stvar samo u novcima koje je udruga trebala uprihoditi od skupih kotizacija za sudjelovanje na skupu, nego u svjesnoj proizvodnji obmane da Vlada surađuje s nevladinim sektorom, što je nezapamćeno perverzna politička prevara. 

Proizvela se obmana da Vlada surađuje s nevladinim sektorom, što je nezapamćeno perverzna politička prevara (FOTO: Zdravlje.hr)

Odsustvo svake svijesti ovdje se obznanjuje kao odsustvo pameti u planiranju i realizaciji cijelog pothvata i nesuvisloj nesmotrenosti u zametanju tragova, za što je na ovom mjestu nemoguće predočiti cijelo obilje dokaza. Ukratko, odobravanje pokroviteljstva u istim danu kada je molba poslana, davanje novaca prije nego je ikakva suradnja realizirana, itd., samo su kratke epizode akcije koja sliči napadu na banku u kojoj svi pljačkaši na glavama nose razderane prozirne najlonke. 

Samom sebi 2.

Drugi sam slučaj Vargine nezakonite suradnje s KB Dubrava opisala u tekstu objavljenom na Indexovom portalu u studenome prošle godine, nakon čega je svim novinarima upućena prijetnja tužbom ako samo prenesu taj tekst, a ministar Varga je javno kazao da je pozadina objave korupcija između novinara i neke fantomske industrije kojoj se navodno suprotstavio (a znamo da nije). 

U tom sam tekstu tvrdila da je Varga na mjestu ravnatelja HZZO-a odobrio samom sebi stalni angažman u KB Dubrava gdje je radio jednom tjedno, iako Zakon o sprječavanju sukoba interesa kaže da dužnosnik ne smije radi ostvarivanja prihoda obavljati druge poslove u smislu redovitog i stalnog zanimanja. Varga je taj angažman predstavio kao edukaciju jednog specijalizanta u području koje samo on u cijeloj Hrvatskoj poznaje, znajući da isti zakon dopušta dužnosnicima da obavljaju edukativnu djelatnost, no Povjerenstvo je kroz postupak dokazalo da ministar laže, otkrivši mu ugovore za običan liječnički rad u bolničkoj ambulanti i to dva puta tjedno po osam sati.

Pet radnih dana u tjednu nije obavljao funkciju ravnatelja Zavoda (FOTO: Zdravlje.hr)

Ne treba uopće sumnjati u to da je tadašnji ravnatelj HZZO-a, osim što je prekršio zakon, dva puta tjedno bio odsutan s važnog radnog mjesta u HZZO-u, iako je - možemo se kladiti - za to radno mjesto primao punu plaću. 

Naime, iako je povjerenstvo od bolnice i HZZO-a dobilo podatke da je aktualni ministar, tada ravnatelj Zavoda, dogovorio posao izvan radnog vremena, na internetskim stranicama KB Dubrava se lijepo vidi da ambulanta za koju je radio pacijente prima do 16 sati.  

Dakle, ministar je prekršio zakon, zatim je lagao, prijetio i klevetao novinare, a dva od pet radnih dana u tjednu nije obavljao funkciju ravnatelja Zavoda. 

Odsustvo svijesti ovdje nije najjače manifestirano u totalnom ignoriranju mogućnosti da ipak budeš uhvaćen na djelu, već u hiperaktivnom laganju, nesuvislim napadima na novinare i opstrukcijama protoka informacija koje su po zakonu javne. 

Donacija za novi auto

Treći slučaj koji je obradilo Povjerenstvo inicirao je sam Varga, koji se tijelu obratio s pitanjem smije li od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost primiti donaciju za kupnju privatnog automobila na električni pogon, budući da se radi o donaciji države njezinom visokom dužnosniku. 

Na stranu to što je sama ideja da državni dužnosnik smije tražiti donaciju od države za kupnju privatnog automobila nakaradna. Varga je naime i to nadmašio, obrativši se Povjerenstvu s pitanjem smije li primiti novce koje je, kako se pokazalo u postupku, već primio! Zato su se članovi povjerenstva odmah složili da osude Vargu i za ovaj slučaj. 

Odsustvo svake svijesti ovdje je toliko jasno manifestirano, da nema potrebe za daljnjim obrazlaganjem.  

Milanović će ignorirati mišljenje državne institucije koja se službeno bavi sukobom interesa, dopustiti svom ministru da se beskonačno ispričava (FOTO: Zdravlje.hr)

Kad se to apsolviralo, ostaje jedino pitanje što sa sviješću Zorana Milanovića koji Vargu podržava i mjesecima ne komentira njegovo štetočinštvo po ionako skroman ugled Vlade, pa čak ni nakon osude Povjerenstva? Na to je pitanje teško odgovoriti. 

Neviniji od HDZ-a

Milanović je vođa lažne ljevice u Hrvatskoj i (ma koliko ta ljevica bila lažna) jedine organizirane i infrastrukturno čvrste opozicije HDZ-u. More je dokaza da SDP pod njegovim vodstvom, pa ni ranije, nije stvarna opozicija HDZ-u, ali je here to stay i to ima neku svrhu, npr. održavanja kakvog takvog privida da o nekim društvenim pitanjima u Hrvatskoj postoje dva mišljenja unutar političkog mainstreama. Godinu dana prije izbora Milanović shvaća da je njegova politika izvlačenja države iz krize potpuni debakl - toliki da će građani na idućim izborima vjerojatno izabrati stranku koja je opljačkala i osiromašila zemlju - shvaća i da kod biračkog tijela ne može konkurirati HDZ-u u svjetonazorskim pitanjima (očito je jer često reterira i podilazi), ali ne shvaća da ne može konkurirati HDZ-u s tezom da je neviniji od njih, barem ne s ovakvim ministrom u resoru koji teži petinu ili šestinu proračuna.  

Da se razumijemo, grijeh propuštanja ima dugačku povijest kad je SDP u pitanju. Nije SDP iz opozicije srušio kriminalni HDZ, niti je ikada išta ozbiljno napravio da ugrozi nepomućenu sreću Ive Sanadera i njegove Vlade u orgijanju s državnim parama. Od svih SDP-ovih žešćih opozicijskih suprotstavljanja sporadičnim slučajeva HDZ-ove pljačke javnost pamti jedino stranačkog otpadnika Pančića, a u zdravstvu također otpadnika Gabrića.

Što se zdravstva tiče, živa je istina da se od 22 do 26 milijardi zdravstvenih kuna godišnje troši jednako suludo ne-javno i protivno interesu javnosti za vrijeme HDZ-a i SDP-a, jedina je razlika što su ministri privatno strateški zainteresirani za različite zone u resoru. Netko živi od pomoći industriji medicinske tehnologije, a netko je skloniji informatičkoj.   

I konačno, pet minuta prije konačnog pada njegove kozmetički drugačije stranke, kad je koruptivnost njegovih uzdanika dokazana na konkretnom primjeru, a u njemu i dalje tinja plamen političke borbe, Milanović će ignorirati mišljenje državne institucije koja se službeno bavi sukobom interesa, dopustiti svom ministru da se beskonačno ispričava za ispade i recidivira, a zatim ustrajati na tome da ga ljudi trebaju reizabrati samo zato što u HDZ-u sjedi bandit do bandita. Uz poklič „pucajte, ja sam ionako mrtav!“ tako će su-uvesti ovu zemlju u novo, dugo i vjerojatno mučno razdoblje vladavine HDZ-a. 

Za ovako čudesno nerazumljivo ponašanje prikladnija bi dijagnoza bila „prisustvo svake nesvijesti“. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Vlada.hr