Broj protesta i protuprotesta na gotovo svakom javnom događaju koji ima antifašistički predznak ili kojim se u pitanje dovodi odgovornost hrvatske strane za zločine počinjene u posljednjem ratu, pokazatelji su pogoršanja odnosa društva u cjelini prema Srbima u Hrvatskoj.

USKRS MRŽNJE U HRVATSKOJ (II. DIO): "Ni u moru mire, ni u Srbinu vire"

USKRS MRŽNJE U HRAVTSKOJ (I. DIO): "Kolji Srbe" u Karlovcu, "Srbe na vrbe" u Nuštru, "Za dom i poglavnika" u Zagrebu

Uoči prošlogodišnjeg Dana sjećanja na Jadovno održan je protest Zbora Udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Rijeke i Gospića (Bilaj) i Hrvatskog zbora i to nekoliko kilometara dalje, također u Jadovnom, na lokaciji Krč, kod Spomen-križa vitezovima Velebitskog ustanka – 1932. Osim što su prosvjednici dovodili u pitanje postojanje koncentracijskog logorskog sustava Gospić-Jadovno-Pag, u svojim su govorima isticali da je Brušanski ili Velebitski ustanak na žandarmerijsku stanicu Kraljevine Jugoslavije u Brušanima 1931. godine bio “prvi otpor veliko-srpskoj hegemoniji na tlu Hrvatske”.

“Hrvati, pogotovo oni slobodoumni, živjeli su u teškim uvjetima, što je bio razlog da su odgovorili Velebitskim ustankom, kojeg je organizirao Hrvatski borbeni revolucionarni pokret Ustaša”, kazao je novinarima Mile Biondić, predsjednik UHDDR Rijeka. Ranije te godine Biondić je inicirao protest protiv izvedbe kazališne predstave Aleksandra Zec u riječkom HKD Teatru. Prema njegovim riječima, predstavom se “činjenica da su ubojstvo tročlane srpske obitelji Zec počinili pripadnici hrvatske policije, želi se pretvoriti u kolektivnu krivnju hrvatskog naroda, a jeftinom propagandom taj se događaj pokušava nametnuti kao ružna slika cijelog obrambenog Domovinskog rata tijekom 1991.” (...)

Prosvjed hrvatskih nacionalista za vrijeme održavanja skupa sjećanja na žrtve Jadovnog (FOTO: SNV)

Srpsko narodno vijeće već godinama organizira okupljanje u Srbu kojim obilježava Dan ustanka. Posljednjih godina taj je skup popraćen kontraskupom članova A-HSP-a. Već u pripremi Dana ustanka odašilju se prijetnje što poštom, što putem medija, a bez ikakve reakcije nadležnih. Na Danu ustanka koji je prošle godine obilježen 27. srpnja, pedesetak sudionika kontraskupa nalazio se u ograđenom prostoru (parkiralište usred mjesta), čime je mještanima i sudionicima ceremonijala ograničeno kretanje. Razglas kontraskupa je bio snažniji pa je de facto dominirao cijelim mjestom.

Usprkos molbama organizatora, policija nije osigurala njegovo smanjenje. Također, sadržaji koji su emitirani, kao i ponašanje sudionika kontraskupa bili su neprimjereni, historijski neutemeljeni, politički radikalni, društveno neprihvatljivi i zakonski kažnjivi - svi prisutni nazivani su četnicima kao i sam ustanak iz 1941. godine, prijetilo se osvetom, slavilo se ustaški režim, poistovjećivalo se vojsku NDH s HV-om, pjevalo Juru i Bobana, pozdravljalo ustaški uzdignutom desnicom. Iako su policajci, među kojima su bili Krunoslav Borovec, pomoćnik glavnog ravnatelja policije MUP-a i načelnik Uprave policije, i Darko Car, načelnik PU zadarske, u više navrata na licu mjesta upozoravani na sve neprihvatljive elemente, odbili su reagirati. Policijska postaja Donji Srb podnijela je optužni prijedlog protiv Dražena Keleminca, čelnika A-HSP-a, tek 24. rujna 2014. godine, tj. tek onoga dana kada je zaprimljena pritužba SNV-a.

Prosvjed protiv obilježavanja Dana ustanka u Srbu (FOTO: SNV)

Povodom odluke glinskog Gradskog vijeća kojom se zabranjuje održavanje komemorativnih skupova ispred Spomen doma u Glini, lokalitetu na kojem su ustaše od lipnja do kolovoza 1941. godine ubile gotovo 1.000 muškaraca, članovi Antifašističke lige Hrvatske na tom su mjestu održali javnu sjednicu. Simbolično, sjednica je održana na Međunarodni dan ljudskih prava koji se obilježava 10. prosinca. Članovi Antifašističke lige tom su prilikom ohrabrili građane Gline da u urbano-povijesnoj jezgri označavaju mjesta zločina. Istodobno, članove Gradskog vijeća pozvali su da se nedvojbeno distanciraju od ustaškog režima iz vremena Drugog svjetskog rata te su zatražili da se vrati ime Spomen domu koji je 1995. godine, neposredno nakon VRA Oluja, preimenovan u Hrvatski dom, te da se obnovi uništeno spomen-obilježje na kojem su se nalazila imena 1.564 žrtava iz Gline i okolice. U neposrednoj blizini Spomen doma sastali su se predstavnici braniteljskih udruga koji su vrijeđali okupljene. Među njima je bio i Stjepan Tonković, potpredsjednik Gradskog vijeća Grada Gline, koji je novinarima kazao da će Vijeće srezati sredstva za rad glinskog Vijeća srpske nacionalne manjine. Po završetku skupa Antifašističke lige, pred Spomen dom su došli sudionici protuprotesta pjevajući pjesme i sa razmotanom hrvatskom zastavom.

Nakon što su 10. travnja na Lovrincu obilježili dan uspostave Nezavisne Države Hrvatske, pri čemu su tu tvorevinu okarakterizirali kao “stoljetnu težnju hrvatskog naroda”, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga 9. svibnja su još jednom pohodili Split. Naime, “simbolično”, na Dan pobjede nad fašizmom, u tom gradu otkrili su spomenik IX. bojni HOS-a. Iako spomenik na sebi ne nosi natpis “Za dom spremni”, koji se inače nalazi na službenom grbu i zastavi te jedinice, neželjenog proustaškog nazivlja nije nedostajalo među uzvanicima ovog događaja. Uz Dobroslava Paragu, osnivača HOS-a, Marka Sjeku, pukovnika HV-a te Tomislava Čubelića, splitskog župnika koji je blagoslovio spomenik, svečanom otvorenju su prisustvovali i Zlatko Ževranja, župan splitsko-dalmatinski i član HDZ-a, te Ivo Baldasar, splitski gradonačelnik i član SDP-a. Gradonačelnik Splita je tokom govora, u sklopu kojeg je izrekao i lapsus “Danas je dan pobjede nad antifašizmom...” istaknuo “kako cijeni inicijativu da se podigne spomenik poginulim pripadnicima IX. bojne HOS-a, jer su i danas potrebni branitelji kako bi izgradili bolju Hrvatsku”. (...)

Od početka devedesetih u centru Zagreba, točnije u Bazilici Srca Isusova, svake godine se održava misa zadušnica za ustaškog poglavnika Antu Pavelića. Posljednje dvije godine protiv tog događaja prosvjedovali su aktivisti Mreže antifašistkinja Zagreba. Tokom prošlogodišnje mise, nekoliko pripadnika interventne policije pobrinulo se da četrdesetak prosvjednika stoji što dalje od ulaza u crkvu. Za to vrijeme, u crkvu su nesmetano ulazili Pavelićevi poklonici, od kojih je dio njih isticao ustašku ikonografiju. Osim što su policajci popisali osobe koje su imale ustaška obilježja istaknuta na vidljivom mjestu, uzeli su osobne podatke od prosvjednika koji su nosili transparent s antifašističkim porukama. Za razliku od 2013. godine, kada je Vjekoslav Lasić, koji tradicionalno predvodi misu, eksplicitno kazao kako vjeruje da je Pavelić u raju, pater je 2014. godine odlučio ublažiti retoriku. Tako se cijela ceremonija, koju je s Lasićem predvodio Slavko Pavin, odigrala pod nazivnikom “Misa za svetu obitelj”. Lasić se na rastanku pobrinuo da u istoj rečenici spomene “naše branitelje, Alojzija Stepinca i našeg Antu”. (...)

Prosvjed protiv održavanja predstave Aleksandra Zec u Rijeci (FOTO: SNV)

Netrpeljivost prema Srbima u pravilu se uvijek javlja tokom predizbornih kampanja. Izuzev kampanje za predsjedničke izbore, koju je HDZ dominantno temeljio na nacionalističkoj retorici, nesnošljivost prema Srbima zabilježena je i na prijevremenim lokalnim izborima za gradonačelnike koji su 2014. godine održani u Glini i Vukovaru. Uoči izbora, Glina je bila oblijepljena smrtovnicama nepoznatog autora na kojima je pisalo: “Tužnim srcem javljamo da je 23.03. u 19.05 sati preminula podružnica SDSS Glina”. Prijevremeni izbori za gradonačelnika Vukovara ostali su upamćeni po aktivnostima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Hrvatski veterani, koji su sudjelovali u akcijama nasilnog skidanja ćiriličnih ploča, uoči izbora su od DORH-a zatražili da osobe srpskog porijekla, osumnjičene za ratni zločin, a koje su obuhvaćene abolicijom, odmah privedu. Najavili su i da će prikupljati dokaze uključujući i snimanje video kamerom takvih koje su “do sada organizirano dovozili u okolna sela te osobnim automobilima organizirano dovozili na biračka mjesta”. (...)

Primjer najprimitivnijeg pozivanja na segregaciju Srba zabilježen je u Belom Manastiru. Tim je gradom ujesen 2014. godine kružio letak pod naslovom “Suživot sa Srbima – što i kako”. Autori letka na dvije stranice A4 formata, koji su se potpisali kao “prognani Hrvati”, iznijeli su svojevrsni vodič u dvanaest točaka kako se postaviti prema pripadnicima srpske nacionalne manjine jer je, prema njihovom mišljenju, “ugrožen biološki opstanak hrvatskog naroda”. Tekst letka donosimo u cijelosti:

SUŽIVOT SA SRBIMA — ŠTO I KAKO

Nakon parola o “bratstvu i jedinstvu”, u političkom govoru sve se više upotrebljava uzrečica “suživot sa Srbima”. Kako je došlo do toga? Što je pokazao život? Što je od toga moguće? Kako? Kako poslije rata? U pitanju je i biološki opstanak hrvatskog naroda. O tome valja odmah povesti računa i odmah uskladiti ponašanje. Razmišljanja o tome mogu se skupiti i razvrstati u nekoliko točaka:

1. Našu djecu i unuke trebamo upoznati sa stradanjima Hrvata koje su prouzročili brojni “hrvatski Srbi”. Bez obzira kako će se o tome izjašnjavati službena politika i kako će to iznositi školski programi – djeci ne treba zatajiti. To je jedini način da se eventualno izbjegne ponavljanje strahota koje upravo prolazi hrvatski narod, a i drugi nesrpski narod u Hrvatskoj. Neka naše buduće generacije znaju tko su im susjedi i u što se neki od njih mogu pretvoriti…

2. Srbi su tu oko nas. Kao ljudi i humanisti tu nište ne možemo izmijeniti. Oni moraju imati svoj život, svoja ljudska prava, ali možemo spriječiti njihovo širenje u hrvatski narod i razaranje našeg nacionalnog tkiva – što se događalo do sada.

3. Prodajete li stan, kuću ili zemlju – ne prodajte je Srbima makar nudili više cijene. Prodajući Hrvatu i za nižu cijenu izbjegavate dio ovih proživljenih strahota našim unucima. Ako je eventualni kupac Srbin i pošten čovjek – ne prodajte ni njemu! Nemoguće je predvidjeti poštenje njegova potomstva. Jer, mnogi četnički krvnici su djeca i unuci poštenih Srba… A ne može se predvidjeti ni tko će biti neki drugi kupac u budućnosti.

4. Kada u svom poduzeću trebate uposliti nove radnike, ne zapošljavajte Srbe, jer time onemogućavate njihovo privredno jačanje i infiltraciju u hrvatsku privredu.

5. Izbjegavajte trgovine, uslužne i proizvodne radionice čiji su vlasnici Srbi. Neka oni žive svoj život, a mi svoj – bez njih.

6. Kao vlasnici trgovina i poduzeća budite cijenom konkurentniji prema srpskima.

Grafitiranje mržnje (FOTO: SNV)

7. Ne družite se sa Srbima i ne prijateljujte s njima, jer tako izbjegavate njihovo ulaženje u hrvatsko narodno tkivo. Nikad ne znate kako će reagirati na zov velikosrpskih političara. Do sada mnogi nisu mogli odoljeti “zovu Srbije”.

8. Djecu i unučad upućujte da se ne druže sa Srbima, srpskom djecom. Na taj će način izbjegavati mogućnost da se zaljube u mladiće i djevojke srpske nacionalnosti i da sa njima sklapaju brakove. Neka shvate da se ljubav javlja prema ljudima s kojima se družimo na neki način. Družeći se sa svojima naći će osobu svog života među pripadnicima svog naroda. U mladima treba razvijati osjećaj da je ženidba s osobom srpskog naroda jedan oblik podcjenjivanja ili čak izdaja hrvatskog narod, zanemarivanje hrvatskih žrtava i stradanja. Takve ženidbe su opasnost za opstanak Hrvata. To se vidi po rezultatima dosadašnjeg suživota sa Srbima.

9. Ne napuštajmo naša sela, naselja i zemlju pred velikosrpskim ekspanzionistima. Obnovimo ih! Obnovimo i naša groblja! Neka budu povijesni izvori i svjedoci našega postojanja. U ranijim ratovima groblja su uglavnom ostala čitava pa se iz njih moglo “pročitati” koji je narod ranije tragove našeg postojanja u našim krajevima, a nas da zaplaše i istjeraju. Zato ne odlazimo! Ako netko treba otići, neka odu oni. Treba im stvoriti takove životne uvjete da požele otići.

10. Ne dopustimo dodvoravanje Srbima od strane nekih političara ili političkih stranaka koje će htjeti novac hrvatskog naroda usmjeravati Srbima u “pasivnim krajevima” da bi se oni osjećali paženima kao etnička skupina. Oni moraju shvatiti da su njihove vođe nemilice rušili naše prometnice, industriju, uništavali poljoprivredu, šumarstvo, razarali naše domove, preorali naša groblja.

11. Zalažemo se za takovu poreznu politiku, privredu koja će uvjetovati povećanje nataliteta našeg naroda. Protiv “bijele kuge” borimo se odgovarajućim zdravstveni prosvjećivanjem. Mislimo na naš biološki opstanak!

12. Prema Srbima ubuduće treba biti na oprezu, pazite na sve pojave među njima. Iako mi nismo skloni militarizmu, policijskom sustavu, silom prilika morat ćemo biti policajci i vojnici. Znat ćemo mi to. Demantirat ćemo mišljenje da Hrvati nisu za te pozive, nastalog zbog položaja Hrvata u tim službama prije.

ZAKLJUČAK

Srbi su tu pokraj nas. Neka ih, neka žive svoje živote, ali ne dajmo da se miješaju s nama jer oni nisu “kao svi drugi ljudi”. Neki od njih se u tren oka prometnu u pljačkaše, rušitelje, krvnike… neka naše ponašanje prema njima bude neka vrsta bojkota. Najbolje bi bilo i za njih i za nas da oni odu tamo odakle su došli oni ili njihovi preci, u Srbiju.

Moramo se ispričati “poštenim” Srbima na ovakvim stavovima, ali ako su zaista pošteni moraju nas razumjeti. To nam povijest daje za pravo. Oni bi trebali zamjeriti onim svojim sunarodnjacima koji su u nama izazvali tako veliko nepovjerenje. I mi se imamo pravo boriti za svoj opstanak. Drugi način ne postoji, a mi ga i ne vidimo, koji bi bio sukladan našem svjetonazoru. Dokle tako? Tako dugo dok hrvatski i srpski Srbi svojim shvaćanjima o načinu života različitih naroda ne dosegnu europsku razinu i dok se završi europska integracija. Dotle oprez sa Srbima!

Prognani Hrvati

Pažnja: Ovaj tekst pročitaj i zapamti sadržaj, a zaboravi od koga si ga dobio. Daj ga drugima na čitanje. Po mogućnosti ga umnoži i podijeli dalje. Neka se širi kao usmena narodna predaja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: rusila.su