Trećeg dana zagrebačkog filmskog festivala smo ponovno zanemarili projekcije dokumentarnih filmova koje su se održavale u dvorani ITD-a, ali zbog iznimne posjećenosti i u predvorju dvorane, gdje je bio postavljen oveći televizor i tridesetak stolica, što još uvijek nije davalo dovoljno mjesta za sve zainteresirane te se nerijetko stajalo. Što ćete, velika je žeđ za filmskom umjetnošću.

Za nas je festivalski dan počeo poprilično rano, još prije 11 sati, s bosanskohercegovačkim filmom "Kod amidže Idriza". Naime, za "amidžu" je vladao veliki interes zagrebačke publike još prije nego li je ZFF i počeo. Karte su "planule" prije otvaranja festivala i na redovnoj, noćnoj projekciji očekivana je gužva kakvu SC već dugo nije pamtio. Uslijed takvih okolnosti, nevični na gužve i guranja, nije nam bilo druge nego posjetiti jutarnju novinarsku projekciju, no, ne bez teškoća. Umjesto u kinu SC, projekcija je premještena u ITD, nakon čega je još jednom premještena u najmanju dvoranu s najvećom dušom – MM centar.

Vratimo se sada samom filmu. "Kod amidže Idriza" drugi je dugometražni igrani film u režiji Pjera Žalice, zbog čega je prikazan izvan festivalske konkurencije. Prvi je, sjećate se, bio "Gori vatra", prikazan na prošlogodišnjem ZFF-u i tom je prilikom oduševio publiku, a dezorganizirao organizatore koji su bili prisiljeni publici priuštiti još jednu projekciju. I ovaj put je Žalica okupio odličnu glumačku ekipu na čelu sa, do sada malo poznatim, Senadom Bašićem, te doajenima domaćeg glumišta Mustafom Nadarevićem i Semkom Sokolović.

Kenović, Nadarević, Riječni i Lijeni

Radnja filma zbiva se u poratnoj Bosni iza koje je rat, fizički, već daleko, ali je još uvijek neizostavni dio svakodnevnice svih onih koje je posredno pogodio, a takvi su i amidža Idriz i amidžinica Sabira. U njihov pusti, starački i još uvijek, za Bosnu, tipično patrijarhalni dom, stiže Fuke, Idrizov nećak, kako bi im popravio bojler, ali posjet se odužuje, te na vidjelo izlaze mnogi obiteljski problemi. Dakle, riječ je o sasvim običnoj, iznimno sporoj priči, ali majstorski ispričanoj, tako da ni na trenutak atmosfera ne postaje zamorna, ili, ne daj bože, dosadna. Žalica još jednom pogađa u samu srž stvari, ali ne treba zaboraviti i, svakako, ogroman doprinos scenarista Namika Kabila, te sjajnog producenta Ademira Kenovića. Sve u svemu, držim da sam poprilično pogođen viđenim da bih smio ili trebao išta podijeliti s vama.

Emir Hadžihafizbegović i naš prijatelj Miroslav Mišo Bartulica

Nakon završetka redovne projekcije imali smo čast porazgovarati s nekim od glavnih protagonista u filmu - Emir Hadžihafizbegović (u filmu Ekrem), Mustafa Nadarević (u filmu Idriz) i već spomenuti producent Ademir Kenović. Uglavnom, sarajevski gosti su oduševljeni načinom na koji je zagrebačka publika primila film, čemu smo i sami bili svjedoci, jer su neprestano dolazili novi i novi ljudi koji su im željeli samo pružiti ruku i čestitati na izvrsnom filmu, a i domaćini nisu prošli ništa lošije (Mustafa se nadavao autograma). Izdvojit ćemo i jednu od zanimljivijih izjava Emira Hadžihafizbegovića (a bilo ih je) kako je ovaj film zasigurno "najbosanskiji BH film".

Sestre Mitevske

I drugi film iz glavnog programa te večeri dolazi iz bivše nam države, točnije iz Makedonije, a zove se "Kako sam ubio sveca" iliti "Kако убив светец". Njegova redateljica Teona Strugar Mitevska obratila se solidno popunjenoj dvorani na engleskom uz primjedbu kako neće govoriti hrvatski, jer tako zvuči kao nepismena. Njena sestra, a ujedno i glavna glumica, nije krenula istim stopama, te se obratila na vrlo dobrom hrvatskom. Uvodna napomena, kako neće puno govoriti jer je film i ovako kompliciran, nije se pokazala točnom, barem ne bilo kome tko je barem jednom u proteklih pet godina pročitao novine ili pogledao Dnevnik, jer makedonska situacija i problematika normalnom Hrvatu nikako nije nepoznata i zbunjujuća.

A radi se o sljedećem. Nakon tri godine boravka u SAD-u Viola dolazi u posjet svojoj, inače viđenijoj skopskoj obitelji, koja je uslijed etničkih sukoba i sveopćeg osiromašenja, ali i privatnih problema, došla u stanje raspada. Njen brat Kokan, iznimno patriotski raspoložen zapravo se bavi kriminalom, iako pod utjecajem šefova misli da je riječ o rodoljubnim i revolucionarnim djelatnostima. Dakako, pretpostavljate, priča ima tragičan svršetak, a karakterizira je izvrsna gluma i fotografija, te iznimno realistične scene, nakon kojih se osjećate pomalo istrzano, napeto i nije vam baš najbolje.

Prije "sveca" prikazan je "Kava i cigarete", rumunjski kratki film u trajanju od 13 minuta. Riječ je o razgovoru dvojice muškaraca o eventualnom zaposlenju starijeg od njih dvojice. Iako se ispočetka ne čini tako, radi se o poslu noćnog čuvara za kojeg treba izdvojiti solidan mito. Bez obzira što je dobitnik Zlatnog medvjeda za najbolji kratki film na ovogodišnjem festivalu u Berlinu, nas se film nije dojmio. 

Pokušaj uguravanja na projekciju programa Europske koordinacije filmskih festivala, češkog filma "Izlet", nije nam uspio, osim ako uspjehom ne smatrate dolazak do stepenica i stojećke gledanje filma pri tome pazeći da imate pognutu glavu kako ne bi smetali projektoru. Dakle, nula bodova, a šteta, jer ostatak Lupeža, s više sreće, kune se da je riječ o odličnom filmu. U istoj dvorani, uzgred budi rečeno, (MM centar) ni drugi film večeri (ponoćna projekcija) nije krenuo onako kako smo očekivali, budući je umjesto najavljenog "Golden State" prikazan film "Češki san".

Trećeg filma u glavnom programu trećeg dana festivala, ovaj put nije bilo, jer nas je očekivao nesvakidašnji događaj – animir opereta "Hotel Evropa", Saša Lošić film orkestra u sklopu kojeg su nastupili brojni priznati glazbenici, a o čemu ćemo uskoro progovoriti u posebnoj novici.