Žele li Hrvati biti ustaše?

U preambuli Ustava Republike Hrvatske stoji da je moderna Hrvatska, između ostalog, izgrađena na "uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hr­vatske (1941.); u odlukama Zemaljskoga antifa­šis­tič­kog vijeća na­rodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.). Ovu preambulu prvi će pogaziti prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ustvrdivši da je Pavelićeva Nezavisna država Hrvatska bila izraz povijesne i tisućljetne težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom. Ta Tuđmanova rečenica otvorit će Pandorinu kutiju ustaštva, kojeg se ne uspijevamo riješiti do današnjeg dana.

Vesela mladež (FOTO: Lupiga.Com)

Njegovanje ustaškog resentimana danas možemo naći i u hrvatskim zakonima, primjerice u Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju iz 1993. godine, kojim se pripadnici ustaških snaga svrstavaju u takozvanu Domovinsku vojsku. Pripadnicima "Domovinske vojske" smatraju se vojnici mobilizirani od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945. godine.

UZ MISU ZA ANTU PAVELIĆA: Isusovci svi smo braća, a Poglavnik nam je ćaća

Jedinstveno - Lupiga na Bleiburgu

GLUP, GLUPLJI, HČSP: Neoustaše iz HČSP tuguju jer ih Hrvatska ne želi

KULTURA SJEĆANJA: Lupiga u Staroj Gradiški i Jasenovcu

SJEĆANJE NA HOLOKAUST: Zatvorenik broj 174517 - “Živ sam i htio bih vas razumjeti, kako bih vas mogao suditi”

Oni su dobili pravo da im se vrijeme provedeno u "Hrvatskoj domovinskoj vojsci", kao i eventualno vrijeme provedeno u zarobljeništvu do 1945. godine, računa dvostruko za mirovinski staž, baš kao i pripadnicima partizanskih jedinica. Izrijekom se kaže da se to odnosi i na one koji su nakon 1945. godine pravomoćno osuđeni zbog sudjelovanja u jedinicama domaćih izdajnika.

Jasne poruke

U danima Domovinskog rata, u obrani od srpske agresije, najveći broj vojnika borio se pod oznakama novonastale države, ali u to vrijeme nije bila rijetkost na kapama i rukavima hrvatskih vojnika vidjeti niti stilizirano slovo U. Dok su na prvim crtama hrvatski vojnici ginuli u obrani slobode i nezavisnosti, u pozadini su neoustaše brutalno ubijali srpske civile i uništavali njihovu imovinu. Pod pritiskom međunarodne zajednice Hrvatska će osuditi neke od svojih ratnih zločinaca, ali da su mračne snage koje zločin podržavaju itekako žive pokazat će veliki prosvjed za generala Mirka Norca održan na splitskoj Rivi. Unatoč tome, nekolicinom presuda u Haagu, odnosno pred domaćim pravosuđem ljaga s lica Domovinskog rata donekle je isprana, ali u odnosu velikog dijela stanovništva prema zločincima s "naše strane" još uvijek je razvidan odnos prema civilizacijskim normama i dostignućima kakav je važio u vrijeme režima Ante Pavelića.

Za dom spremne desetine tisuća ljudi na stadionima

Njegovanje ustaškog nasljeđa u Hrvatskoj danas možemo vidjeti na stadionima, pojedinim koncertima hrvatskih glazbenih zvijezda, a o tome svjedoče i zidovi hrvatskih gradova s kojih se u tisućama kočoperi stilizirano slovo U. Prema pozitivnim zakonima Republike Hrvatske isticanje ustaških simbola kažnjivo je, ali zakoni koji se na to odnose provode se rijetko, uglavnom pod pritiskom javnosti, odnosno međunarodne zajednice. Vojnički pozdrav koji su koristile Pavelićeve Ustaše - Za dom spremni - potpuno je "legaliziran", s opravdanjem da se radi o starom hrvatskom pozdravu kojeg se može čuti i u operi Nikola Šubić Zrinski. Teško bi se, međutim, za široke narodne mase u Hrvatskoj moglo reći da su ljubitelji opere, odnosno smiješno bi bilo tvrditi da oni koji na utakmicama, koncertima, političkim tribinama i sličnim mjestima pozdravljaju uzvikom Za dom spremni pri tom imaju na umu operu Ivana pl. Zajca.  

Predsjednik mladeži HČSP-a Frane Čirko

Na hrvatskoj političkoj sceni, srećom, danas nema ozbiljne političke stranke koja bi propagirala ustaštvo. Jedna od rijetkih tek je Hrvatska čista stranka prava, čiji članovi, primjerice, obilježavaju obljetnice smrti ustaškog krilnika Jure Francetića, odnosno ne propuštaju priliku isticati zastave s grbom pod kojim su se borile jedinice Pavelićevog režima. Za Hrvatsku čistu stranku prava uvjetno bi se moglo reći da ima parlamentarni status, budući da je u koaliciji sa Hrvatskom strankom prava dr. Ante Starčević dala jednu saborsku zastupnicu. Čista stranka prava, rekosmo, minorno je političko udruženje, ali u uvjetima ekonomske krize i krize morala koja vlada u Hrvatskoj nikog ne bi trebalo iznenaditi njezino daljnje jačanje.     

Što se državnih institucija tiče, s punim pravom može se reći da ustaškoj ideologiji u Hrvatskoj nema mjesta. Neslužbenim najavama visokih državnih dužnosnika da Sabor ove godine neće biti pokrovitelj komemoraciji u Bleiburgu najavljen i prekid zadnje službena veza državnih institucija s naslijeđem ustaškog pokreta. Međutim, kako rekosmo, grafiti na zidovima hrvatskih gradova, odnosno tribine nogometnih stadiona jasno govore da se Hrvatska ustaškog resentimana nije riješila, odnosno da ga se još dugo neće riješiti. Da bi se u tome uspjelo, u školama bi sustavno valjalo raditi na obrazovanju djece o naravi Pavelićevog režima, odnosno valjalo bi s najodgovornijih mjesta oštro osuđivati i putem za to zaduženih institucija rigorozno kažnjavati svakog kome na pamet padne slavljenje Nezavisne države Hrvatske. Budući da sustavan rad izostaje, Hrvatska se dovodi u opasnost od povratka radikalne, ustaške ideologije, koja je Hrvate u prošlosti koštala obraza, a stotine tisuća njezinih građana - života.     

Lupiga.Com