Koncertna agencija DIK - Koncert, pripremila je još jedan vrlo zanimljiv koncert. Riječ je o nastupu Darka Rundeka s, u zadnje vrijeme neizostavnim, Cargo Orkestrom, koji će se održati u Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova u četvrtak, 31. ovoga mjeseca. Tom prilikom Rundek će promovirati svoj posljednji album "Zagrebačka magla", a zasigurno će to biti njegov najveći koncert još od vremena kada je ovaj 49-godišnjak prašio s Haustorom, iako, nikako ne smijemo zaboraviti zagrebački nastup iz 1996. godine, kada je Rundek okupio dio stare postave Haustora, a na kojem je bilo oko 10.000 ljudi.

Podsjetimo, "Zagrebačka magla" album je sniman na takozvanoj "Plavoj turneji" koja je obuhvatila sedam tematskih večeri, redom u Zagrebu, (Multimedijalni happening Pretovar u Gliptoteci JAZU, Umba Lumba Baa u Klubu Studentskog centra, Plavi cabaret u Teatru Exit, Najbolja zabava u gradu u dvorani Pauk, Live on 101 na Radiju 101, Isabel svira Bacha u velikom foajeu HNK i Polukružnoj dvorani Teatra ITD).  Album obiluje gostima, među kojima su svakako najatraktivniji Jasna Bilušić, Žan Jakopač, Dino Šaran, Damir Prica-Capri, Žarko Hajdarhodžić i Mance.

Ulaznice po cijeni od 80 kuna, mogu se kupiti u Integralu Pothodnik, Dancing Bearu, Show shopu, CD shopu Sirius, CD shopu Notorius, CD shopu Vertigo i CD shopu Zagorka. Posjetitelji željni dodatnog provoda moći će se nakon Male dvorane prebaciti u Tvornicu u kojoj će se održati after party. Kako bi popunili ovu novicu, počastit ćemo vas s biografijom koju nam je poslao koncertni promotor, a koja je, vjerojatno, najopsežnija Rundekova biografija uopće ...

Pogledati: www.rundekcargoorkestar.com

Početak glazbene karijere Darka Rundeka vezan je uz grupu Haustor, jednu od najvažnijih pojava zagrebačke scene svih vremena. Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko Rundek (1956.) i Srđan Sacher (1955.) osnovali neformalnu grupu Komuna s kojom su dvije godine neobavezno svirali. U to vrijeme Rundek je studirao književnost, pisao je za novine, a jedno kraće vrijeme bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979. godine u postavi: pjevač i solo gitarist Darko Rundek, basist Srđan Sacher, bubnjar Boris Leiner i ritam gitarist Ozren Štiglić. U početku su vježbali u prostorijama avangardnog kazališta Kugla s kojim su blisko surađivali. Na samom početku karijere Boris Leiner je paralelno svirao s njima i s grupom Azra, sve dok u Haustor nije došao bubnjar Zoran Perišić. Ubrzo se grupi priključuju saksofonist Damir Prica, klavijaturist Zoran Vuletić i trombonist Nikola Santro.

Zahvaljujući pomoći Dražena Vrdoljaka, 1980. godine za Radio Zagreb snimaju dvije pjesme, a pjesma "Moja prva ljubav" brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici gdje ostavljaju odličan utisak. Autorski spoj Rundeka koji je studirao režiju na Kazališnoj akademiji i Sachera koji je izučavao etnologiju, donio je sasvim specifičan amalgam na tadašnjoj glazbenoj sceni. Rundekov pristup glazbi je bio vrlo raznolik, a svoj nastup je obogatio teatralnošću, pantomimom i asocijativnom šminkom. Sacher je prije Haustora svirao sa Branimirom Štulićem, a svoj glazbeni izričaj zasnovao je na iskustvima strane i domaće etno muzike. Široko polje novog vala omogućilo im je da svoje ideje neometano realiziraju. Početkom 1981. godine snimaju prvu singl ploču tako što za pjesmu "Moja prva ljubav" bubnjeve svira Leiner, a za pjesmu "Pogled u bolju budućnost" Perišić. Zatim nastupaju na koncertu u beogradskom Domu omladine u okviru "Pozdrava iz Zagreba" i prolaze bolje nego Prljavo Kazalište koje je sviralo poslije njih.

Već u proljeće dobivaju novog bubnjara, Srđana Gulića, s kojim rade debi album "Haustor". Na ploči su se našle dinamičnije Sacherove pjesme "Radio" i "Mijenjam se" i pomalo mistične i psihodelične Rundekove "Duhovi", "Crni žbir" i "Lice". Sacherov hit "Moja prva ljubav" je i na albumu centralni događaj, diskretno inspiriran pripovijetkom "Djevojke u ljetnim haljinama" Irvina Shawa. On se autorski ogleda u osobnoj i nostalgičnoj "'60-'65". Na ploči se nije pojavila pjesma "Radnička klasa odlazi u raj" jer je, navodno, bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje ploče odlučili da pjesmu odstrane, tako da je već odštampan omot prepravljan. Produkciju albuma radio je Husein Hasanefendić koji je i u nekoliko pjesama odsvirao gitaru. Debi pločom, bogatom svježim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se nametnuli kao jedan od vodeća četiri zagrebačka benda iz perioda novog vala. Tako sa grupom Šarlo Akrobata sviraju ispred Gang of Four na zagrebačkom Bijenalu. Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome je pored pjesama "Zima" i "Majmuni i mjesec" i pjesma "Capri", posvećena njihovom saksofonistu Damiru Prici Capriju.

Pripreme za drugu ploču prekida Sacherov odlazak u JNA 1982. godine. Rad nastavljaju početkom 1983. u postavi Rundek, Sacher, Prica, Gulić s novim gitaristom Zoranom Zajecom. Bez dotad karakteristične bogate duhačke sekcije, u produkciji Željka Brodarića Jappe snimaju ključni album "Treći svijet". Ploča precizno razvija njihovo istraživanje drugačijeg zvuka, koje se kreće od reggaea, preko latinoameričkog folklora, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se u tekstovima inspirira stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim slikama iz literature i avanturističkih filmova. Pjesme "Neobičan dan", "Zadnji pogled na Jeršaleim", "Babilonske baklje", "Skriven iza lažnih imena" ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada rijetko sretanu u domaćoj glazbi. Na albumu se našla i inkriminirana pjesma "Radnička klasa odlazi u raj", jer je, izgleda, politički trenutak sazrio za nju.

Usprkos odličnom albumu, turneja nije prošla uspješno. Sacher i Gulić 1984. godine napuštaju grupu i osnivaju sastav "Brojani". Sljedeći album "Bolero" Haustor radi u sastavu Rundek, Prica i Zajec. Ploča je snimljena djelomično s ritam mašinom, a Rundek je svirao bas. U radu na ploči sudjelovali su Jurij Novoselić (alt sax i klavijature), Rastko Milošev (gitara), Neven Frangeš (klavijature), Srđan Gulić (bubnjevi), Nikola Santro (trombon), Rade Šerbedžija (recital) te ženski prateći vokali, djevojke iz grupe Naturalna Mistika i glumica Anja Šovagović. Producenti ploče bili su Dragan Čačinović i Mitar Subotić (Rex Ilusivii). Ploča im donosi drugi veliki hit u karijeri, pjesmu "Ena", ali tu su i efektne "Šejn", "Ja želim", "TV man", "Sejmeni" kao i "Take the Money and Run" sa elementima rapa. Na koncertima povodom ploče s njima su opet svirali Gulić, Prica i Santro, a pridružili su se i basist Mario Barišin (ex Trobecove krušne peći), klavijaturist Alan Bjelinski (ex Aerodrom) i trubač Igor Pavlica. Godine 1986. s pjesmom "Samo na čas" nastupaju na Zagreb festu, a 1988. objavljuju LP "Tajni grad". Kompletan materijal opet je komponirao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje Hegedušić. Od novih članova na ploči su svirali basist Marino Pelajić (ex Film) i klavijaturist Julije Reljić. Kao gost, bas gitaru je u pet kompozicija svirao Sacher. "Tajni grad" je održao standard koji su sami postavili, a pjesme "Ula ulala", "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitaš", "Uhode" i druge omogućile su im još bolju komunikaciju s publikom.

Uoči miksa petog albuma "Dovitljivi mali čudaci" koji nije zadovoljio samopostavljene kriterije, Haustor 1990. godine prestaje s radom. Rundek se s obitelji preselio u Pariz, Sacher je svirao u grupi Naturalna Mistika, zatim je osnovao Vještice, a Prica s gitaristom Draganom Pajićem i bubnjarom Ivanom Marušićem Klifom nastavlja u free jazz grupi Cul-de-Sac. Taj sastav je neformalno djelovao od 1987. godine često priređujući koncerte na ulici i u podzemnim prolazima. Radili su glazbu za animirane filmove, kazališne predstave trupa "Kugla glumište", "Coccolemocco" i "Događanja" i objavili niz samostalnih izdanja među kojima se izdvajaju kasete "L'equipe extraordinaire" iz 1988. i "Return of the Hit Single and Other Songs" iz 1989. godine. Na njihovim nastupima i snimanjima povremeno je sudjelovao i Darko Rundek svirajući bas gitaru. Početkom rata Cul-de-Sac preselili su se u Amsterdam. Ostali članovi Haustora povukli su se iz glazbenog djelovanja. Paralelno s karijerom u Haustoru, Rundek je radio kao asistent režije u kazalištu, povremeno je glumio u predstavama, režirao je radio drame, a 1990. napisao je glazbu za film "Orao" Zorana Tadića. Tokom ratnih godina Rundek je neko vrijeme bio zaposlen kao glazbeni urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponirao glazbu za kazališne predstave.

S Vedranom Petrinelom (glazbeni urednik na RFI) i violončelistom Arnoldom Achardom osnovao je grupu KAAN prisutnu na pariškoj alternativnoj sceni sredinom devedesetih. U Parizu je organizirao i dva klupska nastupa improviziranog Haustora u postavi: Rundek (vokal, gitara), Boris Leiner (bubnjevi), Toma Tanasković (gitara), Alexis Rosos (sax) i Pavle Kovačević (klavijature i bas). Ali interes za pjesme Haustora u Hrvatskoj nije jenjavao tokom godina. 1995. je objavljena kompilacija njihovih najvećih hitova s izborom od osamnaest pjesama. Krajem iste godine objavljen je CD "Ulje je na vodi" na kojem se našao snimak nastupa Haustora održanog 6. siječnja 1982. godine u Kulušiću. Kao gosti s njima su te večeri nastupili Jurij Novoselić (alt sax) i Stanko Juzbašić (udaraljke). Uz njihov standardni materijal tu je i šest ranije neobjavljenih pjesama. 1996. Rundek se vratio u Zagreb, okupio sastav (koji čine članovi reggae grupe Naturalna Mistika)  i održao seriju prihvaćenih koncerata po Hrvatskoj (10 000 ljudi u Zagrebu).

Početkom 1997. godine Rundek je objavio prvu samostalnu ploču "Apokalipso" na kojoj se, usprkos žanrovskoj raznolikosti, u temama kao što su "Crni dusi", "Štrajk željezničara" (song iz predstave "Ne" izvedene u Mostaru 1990. godine), "Šuvar i varivo", "Za nas", drži stila koji je njegovao s Haustorom. Naslovna pjesma je ujedno glazbena tema istoimene predstave teatra ITD koju je režirala Rundekova supruga Sanda Hržić. Ploču su producirali Rundek i Davor Rocco, a svirali su provjereni suradnici: Damir Prica (sax), Boris Leiner (bubnjevi), Jurij Novoselić (sax), Nikola Santro (trombon). Uz brojne navedene projekte u kojima je Darko Rundek sudjelovao, ne smije se preskočiti ploča Rade Šerbedžije "Mnoge smo i mnogo voljeli" na kojoj se nalazi genijalna, a malo poznata, pjesma "Na nešto me sjeća taj grad", koju su njih dvojica otpjevali zajedno s Arsenom Dedićem.

U prvoj polovici 2000. godine Rundek je objavio i drugi solo album pod nazivom "U širokom svijetu". Na prvo slušanje ova ploča odudara od gotovo svega što je Haustor radio, a u velikoj mjeri i od "Apokalipsa". Izbor pjesama ponovo pokriva ogroman spektar različitih žanrova: od obrade "Ay Carmela", pjesme iz španjolskog građanskog rata, preko zarazne "Uspomene", dijelom otpjevane na francuskom, do tradicionala "Ljubav se ne trži" (istu stvar su obradile i Vještice na jednom od svojih albuma). Iako je album djelomično razočarao neke poklonike Haustora, dobio je odlične kritike. Krajem 2000. godine, točnije od 20. do 22. prosinca, Rundek je sa svojim bendom (Gulić, Santro, Pavlica, ...) održao tri povijesna koncerta u beogradskom SKC-u i Hali sportova, kao prva značajnija grupa iz Hrvatske koja je poslije rata došla u Srbiju. Koncerti su završavani posvetom Milanu Mladenoviću i pjesmom "Ona se budi". Naredne godine Rundek nastupa na novosadskom festivalu EXIT i postaje miljenik tamošnje publike te se pojavljuje i na naredna dva EXIT-a.

U jesen 2002. godine objavljuje i treći solo album pod nazivom "Ruke". Promotivna turneja je obuhvatila  gotovo čitavu bivšu Jugoslaviju i završava se sa šest zbilja trijumfalnih koncerata u beogradskom SKC-u. Sa te turneje svakako treba izdvojiti i zagrebački koncert održan u Tvornici koja je taj put bila pretijesna da primi sve zainteresirane. Novi album predstavlja nastavak Rundekovih istraživanja i donosi s jedne strane vrlo hermetične i izuzetne naslove poput "Kube", "Iste slike", "Mlin reggaea", a sa druge lako slušljive hitove kao sto su "Makedo" ili "Ruke". Album je prodan u izuzetno velikom tiražu. U proljeće 2003. godine Rundek formira novi bend, Rundek Cargo Orkestar, pretežno od glazbenika s kojima je snimio "Ruke" i s njim odlazi na turneju po Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Crnoj Gori. U sklopu te turneje održano je i 7 zagrebačkih koncerata koji su činili "Plavu turneju", a na kojoj je nastao album "Zagrebačka magla". Pred ljeto 2004. Berlinska diskografska kuca Piranha Music izdaje neznatno promijenjenu verziju "Ruku" potpisanu sa Darko Rundek & Cargo Orkestar i pušta CD u svjetsku distribuciju. Album se pojavljuje među prvih deset na najvažnijim world-music top listama i doživljava odlične kritike (Songlines, Observer, Sunday Herald, Nouvel Observateur...).