Traje četvrti dan štrajka kabinskog osoblja Croatia Airlinesa. Razlog radničkog nezadovoljstva je sustavno nastojanje uprave i vlade da ukinu prava iz kolektivnog ugovora - kako bi kompaniju što lakše prodali. Plan privatizacije provodi se pod naredbom Bruxellesa prema kojem se od aviokompanije nastoji napraviti jeftina tvrtka s niskim plaćama, bez organiziranog rada i radničkih prava, sve po mjeri budućeg vlasnika, vjerojatno neke od zapadnoeuropskih aviokompanija koje bi rado preuzele linije i imovinu, samo bez radnika s pravima.

(FOTO: Crvena akcija)

Nakon što su kompaniju godinama uništavale korumpirane uprave koje su postavljale vlade, sada vlada i uprava pokušavaju krivnju prebaciti na radnike. To povremeno dobiva oblik besramne kampanje laži, prije svega u neslužbenom biltenu krupnog kapitala - Jutarnjem listu. Ta tvornica laži nastoji huškati na kabinsko osoblje izmišljajući i one iznose plaća ili radna prava koja nisu nikada postojala, istodobno skrivajući primanja uprave.

U tim huškanjima, radnici aviokompanije zato što imaju normalnu plaću i minimalnu radnu zaštitu trebali bi biti krivi svim drugim radnicima koji ta prava zaslugom vlada, uprava i "poslodavaca" nemaju, umjesto da vlade i uprave budu krive što svi radnici nemaju dostojanstvenu plaću i zaštitu. Sve to izgleda savršeno koordinirano sa svakom izjavom premijera i ministra.

Radi se zapravo o brutalnim metodama slamanja štrajka od kojih su neke zaslugom radnika ilegalne još od prošlog stoljeća, a koje faktički ukidaju pravo na štrajk iako ga službeno priznaju. Vlada kao "zaštitnik pravne države" izravno podupire prijetnje i otkaze radnicima u štrajku ili radnicima na bolovanju, kao i cinične pozive uprave na pregovore "nakon prekida štrajka".

Borba koja se vodi ne tiče se "samo stjuardesa", to je borba za pravo na štrajk svih radnika. To su prepoznali radnici mnogih tvrtki u kojima još postoji minimalno pravo na štrajk. Tako su radnici Hrvatskih željeznica, Zagrebačkog električnog tramvaja, Zagrebačkog Holdinga i drugih tvrtki najavili štrajkove solidarnosti ili se već priključili ispravno shvaćajući da su upravo njihove tvrtke sljedeće u planu za iste postupke vladajućih. Ovi rijetki primjeri solidarnih štrajkova dobar su putokaz za izgradnju radničke solidarnosti koja omogućuje borbu za kolektivne ugovore, plaće i sindikalno organiziranje za sve radnike, uključujući i one koji godinama ta prava nemaju.

Crvena akcija