Kao i svaki konzulat u svijetu, i onaj hrvatski u Mariboru ima pripadajuću mjedenu ploču s natpisom zemlje kojoj pripada, trobojnicu visoko postavljenu na fasadi te uredno ispisano radno vrijeme za stranke. Međutim ono što mu nedostaje jest osoblje, netko tko će se za hrvatske državljane koji se nađu u problemima u Mariboru, uistinu i pobrinuti. Međutim, MVPEI o tome nema pojma.

Naime, naš je čitatelj (podaci dobro poznati redakciji) prošao pravu kalvariju kada je na putu u štajerskoj prijestolnici u vlaku neoprezno ostavio putovnicu. Primijetivši ne osobito mudar potez uoči povratka u Hrvatsku, uputio se na internet nadajući se kako će u Mariboru, s obzirom da se radi o drugom po veličini gradu u susjednoj nam državi, ipak pronaći neko hrvatsko diplomatsko predstavništvo i izbjeći nepotreban odlazak u Ljubljanu. Na sreću, vrlo uredne stranice Ministarstva vanjskih poslova (www.mvpei.hr) za samo su nekoliko trenutaka (0,34 sekunde) našeg junaka usmjerile na diplomatsku misiju u Sloveniji gdje je na veliko zadovoljstvo uočio i adresu te broj telefona hrvatskog konzulata u Mariboru. Imao je i toliko sreće da se sve odvilo u nedjelju uvečer, tek par sati prije no što će konzulat otvoriti svoja vrata za stranke. Prema službenim stranicama MVPEI-a to se događa svakog ponedjeljaka u 10 sati. U mariborskom konzulatu, tvrdi MVPEI, sa strankama rade dva puta tjedno i to upravo ponedjeljkom od 10 do 12 sati te srijedom od 16 do 18 sati.

Screenshot s web stranica Ministarstva vanjskih poslova

Obzirom da se konzulat nalazi na jednom od najljepših gradskih trgova u samom centru Maribora, naš čitatelj nije imao problema s pronalaženjem diplomatskog predstavništva Hrvatske. Tim više što ga je još iz daleka, veselo se vijoreći pozdravljala trobojnica Lijepe naše. Na ulazu u zgradu na Trgu Svobode 2 uredno je postavljena i ploča s državnim grbom dok je u samom haustoru zgrade još urednije postavljena tabla s već spomenutim radnim vremenom. No, problemi su nastali kada je naš čitatelj oko 10:15 sati stigao pred zaključana vrata zgrade u kojoj se među ostalim nalazi i konzulat. Naime, na portafonu postoje tek neka prezimena stanara zgrade i javnobilježnički ured. U potrazi za nevidljivim konzulatom potražio je pomoć u javnobilježničkom uredu gdje ga je dočekala iznenađena tajnica.

- Konzulat, kažete? Ne znam uistinu, baš ste me zatekli. Radim tu već neko vrijeme i nikada nisam vidjela da netko dolazi ovamo, iznenađeno mi je rekla tajnica javnobilježničkog ureda. Pitao sam je kako to kada je na zgradi zastava, na ulazu je postavljena ploča, a u haustoru i pred vratima uredno zapisano radno vrijeme. Odgovorila mi je kako uistinu oni koriste prostorije zgrade, ali da nikada tu nitko nije bio niti su se tu stranke primale te da zaista ne zna kako bi mi pomogla“, objašnjava nam čitatelj Lupige, prepričavajući svoj razgovor s tajnicom.

Zgrada mariborskog konzulata sa zastavom i postavljenom pločom

Zaprepaštenom mladiću nije preostalo ništa nego da nazove Veleposlanstvo u Ljubljani gdje mu je muški glas nehajno objasnio kako se ne treba obazirati na konzulat u Mariboru već bi trebao doći u Ljubljanu s policijskom potvrdom o izgubljenoj putovnici nakon čega će mu dati potrebne dokumente za povratak u domovinu. U obližnjoj policijskoj postaji mariborski policajci uredno su izdali potvrdu i našeg čitatelja ipak uputili na hrvatski konzulat u Mariboru te se nemalo iznenadili kada su saznali da tamo godinama već nitko ne obitava, ljubazno mu poručivši kako mu za odlazak u Hrvatsku zapravo i ne trebaju drugi dokumenti osim upravo izdane potvrde.

- Nama je u principu dovoljan ovaj dokument da vas pustimo iz zemlje, a Hrvati vas ionako moraju primiti s obzirom da ste njihov državljanin, prisjetio se naš čitatelj razgovora s mariborskim policajcem.

U Uredu glasnogovornika MVPEI nisu nam pak znali objasniti što se događa s diplomatskim predstavništvom u Mariboru koji „živi“ u podstanarstvu javnobilježničkog ureda.

- Zapravo, ne znam ... Provjerit ću na našim stranicama, uzvratila nam je jedna od tajnica Ureda nakon čega se začulo tupo udaranje štikle u parket i glas iz dubine prostorije.

- Šta je s konzulatom u Mariboru?

- To je počasni konzulat, odgovorila je druga osoba nakon čega se naša sugovornica vratila, prepričala razgovor koji smo već čuli nakon čega nam je ljubazno ponudila broj telefona počasnog konzulata u Mariboru, koji znamo već, zapravo ne postoji.

Inače, tek na službenim stranicama Veleposlanstva u Ljubljani stoji obavijest kako je mariborski konzulat počasni te se sva pitanja rješavaju u Ljubljani, međutim na službenim stranicama MVPEI-a ničeg sličnog nema. Na istoj stranici uredno je prezentirano kako „Slovenija ima važno mjesto u diplomatskoj mreži Hrvatske kao susjedna zemlja i članica EU i NATO-a“, pa nije jasno kako je moguće da jedan od samo dva konzulata u toj državi uopće nije u funkciji. Pogotovo to čudi kada se ističe da predstavništvo postoji jer se želi pomoći „hrvatskim građanima koji se zateknu, borave ili posluju sa Slovenijom kao i Hrvatima koji žive u Sloveniji“. Valja spomenuti i kako osim konzulata u Mariboru postoji ili bi barem trebao postojati i konzulat u Kopru, ali ukoliko konzulat u gradu od 120.000 stanovnika, među kojima je i nezanemariv broj Hrvata, nema funkciju, pitanje je ima li je u gotovo šest puta manjem Kopru.

Počasni konzul RH u Mariboru je pak uvaženi pravni stručnjak Šime Ivanjko, nekadašnji dekan mariborskog pravnog fakulteta, čije aktivnosti MVPEI bilježi četiri puta od 2002. godine kada je postavljen na to počasno mjesto, pa pogledajte o čemu se radi:

- 11. ožujka 2003. godine na mariborskom groblju polagao je vijenac poginulim na putu za Bleiburg

- 13. svibnja 2007. godine, dakle četiri godine kasnije, pojavio se na istom mjestu i istim povodom

- 9. svibnja 2009. godine pohodio je redovnu skupštinu hrvatskih društava u Sloveniji

- 6. ožujka 2010. godine pred 200 uzvanika i Terezom Kesovijom u Mariboru je od veleposlanika u Sloveniji Svjetlana Berkovića dobio odličje - Red hrvatskog pletera kojim ga je još 1996. odlikovao hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, za „promicanje hrvatsko-slovenskih odnosa, kao i aktivnosti u okviru hrvatske zajednice u Sloveniji“.