Brojke ovaj put nisu bitne, je li spaljeno 1.400 ili 1.500 vozila, je li deset ili 15 McDonaldsa demolirano, skoro da je irelevantno. Bitna je stvar da se u Parizu nešto događa, nekakva mini-revolucija. Ljudi su po noći van. Već postoje četvrti u kojima policija nije gospodar kad padne mrak. Što se tamo događa, zapravo nije najjasnije.

Sve je počelo sa smrću dvojice mladića, koji su stradali jer su mislili da ih goni policija. Nakon toga se u rubnim pariškim dijelovima bude imigranti, koji već neko vrijeme nisu najomiljenija skupina u Francuskoj i kreću neredi koji su jučer kulminirali prvom smrću. Jesu li neredi vjerski ili socijalni, nikome nije jasno, premda se čini kako se radi o tome da se ljudima skupilo. Malo su tu krivi segregacijski problemi, koji u Francuskoj doista postoje, a nesumnjivo je dio krivice i na socijalnoj slici, koja tamo već neko vrijeme nije blistava.

Postotak nezaposlenosti kod imigranata kreće se oko 40 posto, a kad imate takvu skupinu koja je nezadovoljna, a ipak djelomično homogena, iskra može vatru zapaliti. Veliki problem u čitavoj politici može predstavljati i francuska država, koja skreće udesno i koja već godinama samo povećava policijske ovlasti. Uostalom, kao glavni kandidat za budućeg predsjednika ističe se sadašnji ministar policije. Da se ne radi samo o neredima koje su potakli imigranti, svjedoči činjenica da su glavne mete napada među ostalima i poslovnice Mc Donaldsa, simbola amerikanizacije i globalizacije, te jednog od glavnih predstavnika multinacionalnih giganata, koje obični ljudi drže glavnim krivcima za dehumanizaciju današnjeg društva.

Miriše li sve na 1848. godinu i radničke revolucije? Još uvijek je to u sferi znanstvene fantastike, no problem je što se iz Pariza kaos proširio i na druge francuske gradove, a jučer su zabilježeni i prvi paleži u Berlinu. Zanimljiva paralela - glavnina zbivanja 1848. godine krenula je s Parizom i organiziranjem prve radničke države, koja je doduše jako kratko trajala, a među prvim većim gradovima koji su slijedili francuski primjer bio je Berlin. Kontroverzni talijanski premijer Silivio Berlusconi već je krenuo s kuknjavom kako bi i njih neredi mogli zakačiti, no to može biti samo nastojanje ovog čudaka da još dodatno sve podredi sebi u državi.

Sve u svemu, zanimljiva vremena, Pariz je u plamenu, berlinska policija je u stand-by modu, spremna na reakciju, Marseilles brzo prati Pariz, po noći se često može čuti jedna od one tri najpoznatije francuske riječi, a to je "Egalite". Pratit ćemo razvoj sljedećih dana i obavještavati Lupeže jel' potrebno iz naftalina vaditi revolucionarne rekvizite.