E sad. Tek sa dvodnevnim odmakom mogu normalno nešto napisati. U subotu sam imao samo jednu ideju-Barića na najviši stup javne rasvjete! Šta ću, malo sam se jako razljutio. Sad me prošlo, sad sam samo tužan.

Sedmodnevne najave o hrabroj trkačkoj igri naše repke pale su u vodu već u prvom dijelu. Barićeve najave o nekim sustavima 4-4-2 šta se transformiraju u 4-2-3-1 pa 4-2-4 bile su na kraju samo mlaćenje prazne slame. Bugari su jednostavno došli, odigrali i pobjedili.

Poniženje u drugom dijelu je samo dodatno produbljeno. Hrabri ulet s tri-četri napadača dijelovao je jalovo i impotentno pored postavljene protivničke obrane. Još su nam onako iz vica zabili tri-četiri kontre, koje su na kraju ostale bez konkretizacije samo zbog Pletikosine nadahnutosti. Žalosno da je golman naš najbolji igrač.

Svi osim Stipe u subotnjem su meču podbacili. Na trenutke je bilo tužno gledati naše dečke kako bezidejno napucavaju jadnu loptu. Najtužnije je da je najbezidejnija osoba na stadionu bio Otto Barić.

Na kraju, nije moje suditi što bi tko trebao raditi. Ali, ja ničim nisam zaslužio da gledam ono u subotu. Mislim, kako ćeš navijati za neku repku kad onako igra? Samo se nadam da više neće biti ovako jadnih utakmica hrvatske vrste.