Eurokupovi će nakon ispadanja Dinama, koji još ima „oproštajnu“ utakmicu s Lyonom, ostati bez hrvatskih nogometnih klubova kojima ni u ligaškom dijelu, a pogotovo u eliminacijskoj fazi natjecanja (na proljeće) - i nije mjesto. „Modri“ u Ligi prvaka služe kao kanta za napucavanje što i ne treba čuditi jer su tu, zapravo, zalutali. Ranijih je sezona taj klub, pak, „statirao“ u Europskoj ligi, tradicionalno luzerski ispadajući iz daljeg takmičenja već u zimu. Prisjetimo se samo kako su nadobudni, živahni novinarčići igrače Dinama nazivali herojima nakon minimalnog poraza (0:1) od Reala u Zagrebu, da bi se sada ista ta nesretna piskarala sprdala s nastupima nogometaša hrvatskog prvaka u najjačem klupskom natjecanju u Europi.

Prvi čovjek hrvatskog nogometa sakrio se iza uspjeha "Vatrenih"

Ovogodišnji kratki „euro-izleti“ ostalih naših timova nisu vrijedni ni spomena. Sve to ne treba čuditi obzirom na ovakvu Hrvatsku nogometnu ligu, koja je počela pucati po šavovima, a većina klubova je pred bankrotom. One u Hrvatskom nogometnom savezu, međutim, to nimalo ne brine, oni se skrivaju pod reprezentativnim skutima i razmišljaju o zaradi od plasmana „Vatrenih“ na Europsko prvenstvo. Vlatko Marković i Zorislav Srebrić vjerojatno ne znaju ni koliko momčadi ima u prvoj, a kamoli u nižim ligama. Zdravko Mamić ih, čini se, „vodi na uzici“ kao nekad Romi olinjale medvjede po vašarima. Tu je i Slaven Bilić, koji se „uvukao“ navedenima pa ga oni ne bi „makli“ s izborničkog „kormila“ niti da se njegovi izabranici nisu kvalificirali na EP. Apsurdno je dalje i nabrajati sve te mediokritete, kada hrvatskim nogometom vlada samo jedan čovjek – već spomenuti Mamić.

Ovo lice je od Građanskog nogometnog kluba Dinamo napravilo privatnu prćiju preko koje bez ikakve kontrole ostvaruje enormne zarade

Zli jezici govore kako od njegove euforije ili krize ovise potezi u HNS-u. Tako je nakon reprezentativne blamaže u Grčkoj on već „smijenio“ Bilića, ali se preko noći (možda i pod kakvim stimulansom) predomislio. Pokazalo se, barem do sada, da Mamiću u Hrvatskoj ne može nitko ništa. On sasvim sigurno ima moćne zaštitnike kojima plaća mogućnost da radi što hoće. Od nogometne je organizacije stvorio privatnu prćiju, klub mu dođe kao sredstvo za enormno bogaćenje, a domaća liga služi mu kao priprema Dinama za novu eurosezonu. Više od polovice ostalih prvoligaša, očito, živi od njegove milostinje pa mu se i ne usude suprotstaviti. Jedino malo zagalame iz Hajduka, no onda vrlo brzo umuknu.

Hrvatski izbornik zacementirao je svoje mjesto na reprezentativnoj klupi

Tragikomični su bili pubertetski ispadi Hajdukova čelnika Hrvoja Maleša kako će njegova ekipa istupiti iz lige i slične bedastoće. Vrlo brzo se on, međutim, „posuo pepelom“ i „podvio rep“ pred gazdom Maminjem. Slično je bilo i u prošlosti, kada je Croatia kao omiljena igračka Franje Tuđmana dominirala u Hrvatskoj bez značajnijeg suprotstavljanja iz ostalih klubova, kojima su vladali lokalni HDZ-ovi „šerifi“, a koji su, na stranački mig iz centrale, morali biti poslušni. Nakon svega toga su bespredmetne jadikovke kako ovakva liga već odavno nema smisla. Možda bi bilo dobro da sponzorstvo nad tim natjecanjem preuzme USKOK. No, u toj instituciji imaju važnijeg posla - selektivno se baveći posrnulim političarima i vodeći (tajne) istrage putem vrlog nam Jutarnjeg lista. Hrvatskim se nogometom bave tek onako usputno, poput „afere Offside“ (kladioničarsko namještanje rezultata utakmica), po čemu ispada da su najveći problem bivši igrači Croatie Sesvete i Međimurja. U Hajduk i (pogotovo) Dinamo nije uputno „dirati“. A tek u „nacionalnu vrstu“…

Stupidna naslovnica Večernjeg otvara pitanje što bi bilo kad bi primjerice izraelske novine utakmice s Hrvatskom najavile kao „priliku za osvetu ustašama zbog progona Židova u NDH“

Istina pojavljivale su se povremeno određene kritike na račun „Bilić boysa“, koji su sada opet „junaci“. Također vrli Večernji list, iz kojega su dolazili možda i najžešći napadi na selektora i reprezentativce tijekom ovog kvalifikacijskog ciklusa, nakon uspjeha u „dvomeču“ s Turskom pozvao je „Vatrene“ na osvajanje Europskog prvenstva. Utakmicu s Turcima u gostima je, pak, ta tiskovina stupidno predstavila kao borbu hrvatskih vitezova protiv Osmanlija, uz naslov: „Istanbul mora pasti“. Mnogi domaći mediji su i inače, potpadajući pod utjecaj dnevnopolitičkog kvazi-domoljublja i zanosa, u najavama sportskih priredbi pozivali „u boj“ i „prizivali“ osvete (Englezima za Bleiburg, Srbima za agresiju …). S tim u vezi se postavlja opravdano pitanje kako bi naša javnost reagirala da su npr. izraelski novinari utakmice s Hrvatskom najavljivali kao „priliku za osvetu ustašama zbog progona Židova u NDH“? U iracionalnom hrvatskom mentalitetu, koji „varira“ od euforije do totalnog razočarenja i natrag, ništa ne treba čuditi. Kao zaključak o tome može poslužiti pjesma „Riblje čorbe“: „Kako je lepo biti glup!“.

Lupiga.Com