Uz drevni se zatvor, čija unutrašnjost ima oko 20.000 četvornih metara, vežu samo bolna sjećanja, jer u svim je režimima to bilo mjesto na kom su živjeli oni lišeni slobode. No, treba li taj ogromni kompleks prepustiti kazni vremena, koje ga neumoljivo razara, ili ga je ipak bolje obnoviti? Nakon što je više od dva stoljeća „radio“ protiv čovjeka, je li konačno došlo vrijeme da taj simbol stradanja počne služiti čovjeku? 

Kako bi kaznionica trebala izgledati (FOTO: Prima Pars d.o.o.)

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, čija su sjećanja na 366 dana provedenih u jednoj od ćelija tog zatvora još uvijek svježa, smatra da zatvorski kompleks treba prenamijeniti, uz pomoć investitora obnoviti objekte, pokrenuti proizvodne pogone te zaposliti ljude.  

S Mesićem se slaže i načelnik općine Stara Gradiška Velimir Paušić, koji je, baš na dan kada smo ga kontaktirali, dobio građevinsku dozvolu za obnovu nekadašnje kaznionice. Budući da se radi o velikom objektu koji je i spomenik kulture, proces izrade dokumentacije trajao je nešto više od osam mjeseci, a prethodile su mu konzervatorske studije i arheološka istraživanja. No, iako je nakon prikupljene dokumentacije dozvola izdana za samo 20 dana, zadovoljstva na načelnikovu licu nije bilo. Razlog su u prvom redu financije kojih ova mala, pogranična općina na Savi nema, ni izdaleka dovoljno, da bi sama financirala obnovu. Sredstva su, kaže, pokušali namaknuti i iz EU fondova, no nisu prikupili dovoljan broj bodova. 

Ljepše izdanje "mračne slike svih režima" (FOTO: Prima Pars d.o.o.)

„Stara Gradiška je više od stoljeća bila u službi zatvora te se ovdje može vidjeti i osjetiti lošija slika svih režima. Zbog Tvrđave, koju je sredinom 18. stoljeća sagradila Austrougarska, cijela je Stara Gradiška proglašena spomenikom kulture nulte kategorije. Od nekadašnje su tvrđave danas ostale još tri zgrade. Sama kaznionica, odnosno časnički paviljon, u vlasništvu je općine Stara Gradiška, te smo upravo dobili građevinsku dozvolu za obnovu tog objekata. Izradili smo projekt po kome bi se pola objekta pretvorilo u memorijalni dio, a pola u poduzetnički centar. Na žalost, mislim da je taj projekt neostvariv, jer mi smo mala općina te je nerealno očekivati da, s proračunom od tri milijuna kuna, možemo namaknuti 40 milijuna kuna potrebnih za obnovu“, kaže načelnik Paušić. 

 EU fondovi - golub na grani (FOTO: Prima Pars d.o.o.) 

Različiti visoki dužnosnici, tvrdi, redovito „otkrivaju toplu vodu“, upućujući ih na fondove EU, kao na „vrč s blagom“, no, natječaja za ovakvu vrstu projekata, tvrdi Paušić, nema. 

„Bio je jedan raspisani natječaj u prosincu 2013. godine te smo se prijavili s objektom 'Sjeverna kurtina', trećim objektom iz doba tvrđave. Na žalost nismo imali dovoljno bodova za prolaz jer proces ocjenjivanja projekta sagledava relevantnost i održivost projekta, financijske i ljudske kapacitete te prijavitelja i njegovo iskustvo u odnosu na vrijednost investicije. Budući da je projekt Sjevernih kurtina bio težak oko 30 milijuna kuna, što je deset naših proračuna, nismo dobili dovoljan broj bodova za prolaz“, kaže Paušić. Ističe da su , bez potpore i uključivanja državnih institucija, ovakvi projekti teško dugoročno financijski održivi te da stoga nositelj projekta treba biti država. 

 Teška povijest neiskorištene zgrade (FOTO: Prima Pars d.o.o.)

„U Staroj Gradiški imamo nažalost i 'sukob žrtava' jer se uz ovdašnji zatvor vežu žrtve iz razdoblja NDH, komunizma te one iz Domovinskog rata. Te skupine imaju dijametralno suprotne stavove tako da ih je gotovo nemoguće udružiti, što je još jedan veliki problem. Ukoliko bi, primjerice JUSP Jasenovac uspio ishoditi sredstva za obnovu 'Kule', gdje bi trebao biti muzej posvećen razdoblju NDH, odmah bi se na noge digle suprotne skupine žrtava. Upravo zbog toga smatram da treba osnovati zasebnu instituciju koja bi se bavila Starom Gradiškom i svim nevinim žrtvama koje su stradale na ovom mjestu“, predlaže načelnik. 

Prije osam je godina, stoga, tražio od Ministarstva kulture da zaposli barem jednog ili dva povjesničara koji bi se bavili sustavnim izučavanjem povijesti zatvora, no ta ideja, tvrdi, nije pala na plodno tlo. 

Zgrada uprave je donekle obnovljena (FOTO: Prima Pars d.o.o.) 

I dok se rješenje za obnovu kaznionice još čeka, zgrada nekadašnje uprave zatvora obnovljena je prošle godine uz pomoć sredstava Fonda za energetsku učinkovitost. U toj je zgradi danas smještena općina, ambulanta i pošta te nekoliko poslovnih prostora.

Ekonomski dio zatvora, koji je također bio u krugu, ograđen zidom, uspješno je privatiziran. U pilani i pogonima metalne industrije već 15-ak godina radi oko 70 zaposlenih, a uskoro bi se moglo otvoriti još deset novih radnih mjesta. 

„Nakon dva postrojenja koja uspješno posluju, vlasnik pilane se sprema izgraditi i treće kogeneracijsko postrojenje, koje koristi biomasu za proizvodnju električne i toplinske energije. Riječ je o greenfield investiciji vrijednoj deset milijuna eura“, kaže načelnik Paušić.

MESIĆ : „S čuvarima nije bilo problema, opasnost su bili zatvorenici“

Ove se godine, 20. ožujka, navršilo četrdeset godina od kako se na portu zatvora u Staroj Gradiški, prijavio bivši predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić koji je iza rešetaka proveo 366 dana. Dotadašnje radno mjesto saborskog zastupnika zamijenio je radom u pogonu Tvornice olovaka Zagreb. Spavao je u sobi bez vode i kanalizacije s još tridesetak zatvorenika različitih profila. 

„Izdržavao sam kaznu zbog verbalnog delikta. Naime, htjeli smo da 'federacija federira' te smo se borili za amandmane na Ustav Jugoslavije i Hrvatske, kako bi republika dobila više ovlasti. Zbog izjave da 'amandmanski vlak ide te onaj tko stavi nogu pred taj vlak može ostati bez nje', kažnjen sam s 366 dana zatvora jer su ju oni koji su bili protiv amandmana shvatili kao prijetnju“, prisjeća se Mesić. Tog 20. ožujka 1975. godine pred zatvorsku ga je kapiju dovezao odvjetnik Slobodan Budak, no kako bi bar za nekoliko sati skratio kaznu, na portu se prijavio u posljednji trenutak, tek nekoliko minuta prije ponoći.

Kako kaznionica izgleda danas (FOTO: S.R.)

Odmah je uslijedilo šišanje do gola i prašenje DDT-jem te mjesec dana izolacije, koji mu je, kaže, bio najteži jer nije radio te nije mogao zaraditi bonove za cigarete, kavu i čaj, a novac nije bilo dozvoljeno unositi. Nakon liječničkih pregleda i psihološkog promatranja, određeno je da će slagati olovke u pogonu Tvornice olovaka Zagreb.

„Bila je to teška kazniona, kakvih na sreću više kod nas nema. U nevelikoj prostoriji, bez vode, grijanja i kanalizacije, bilo nas je trideset i dvoje. Imali smo jednu kantu za vodu i jednu kantu za nuždu koje nikada nisam koristio, jer mi je to bilo krajnje ponižavajuće. Zimi je bilo strašno hladno te je kondenzacija u sobi bila takva da bi rukom po zidu skupljali vodu, no, za divno čudo, te se zime nisam ni nakašljao“, kaže Mesić. Zatvorske je dane proveo s kažnjenicima svih mogućih kategorija koji su izdržavali kazne do pet godina. Uz najavu, u posjet su mu jednom mjesečno mogli doći članovi uže obitelji. Pisma i pakete primao je također jednom mjesečno te je jednom mjesečno mogao na njih odgovoriti.

Građevinska je tu, ali novca nema (FOTO: S.R.)

„Paketi nisu smjeli biti teži od tri kilograma, a pisma koja smo pisali nisu smjela biti duža od 32 reda, sve preko toga se rezalo. Kroz ruke cenzora prolazile su i novine, a oni bi izrezivali sve tekstove u kojima se spominjao kriminal, terorizam i sl. te smo dobivali novine s rupama. Da se sada primjenjuje taj recept, od današnjih novina ne bi gotovo ništa ni ostalo“, kaže kroz šalu Stipe Mesić te nastavlja „u revijalnom tonu“. Sjeća se dana kada ga je zatvorski kolega obradovao viješću o bogatom meniju.

„Nas koji smo se vraćali s posla postrojili su na jednoj, a one koji su išli na posao na drugoj strani. Dok su nas čuvari prebrojavali, krišom sam upitao Crnogorca Danila Vukosavljevića, koji je kao dopisnik četničkih novina Bijeli orao, izdržavao kaznu zbog srpskog nacionalizma, što je danas za ručak. E, danas su iznimno dva menija, za vas Hrvate grah sa zeljem, a za nas Srbe kupus s pasuljem, odgovorio je. Bili su to trenuci u kojima smo se, unatoč svemu, od srca smijali", kaže Mesić.  

Tvrdi da nikada niti jedan politički zatvorenik nije bio fizički maltretiran, no opasnost je prijetila od drugih zatvorenika koji su vjerovali da će, ako isprovociraju političkog zatvorenika, imati blaže uvjete izdržavanja kazne. 

U zatvor su stizale samo cenzurirane novine (FOTO: S.R.)

„U isto vrijeme kada i ja, kazne su služili i Vlado Gotovac, Marko Veselica i otac Ivice Todorića, no nismo bili u istoj ćeliji te smo se viđali samo na dvosatnoj šetnji. Tijekom jedne takve šetnje preko razglasa su nas pozvali u kino dvoranu koja je bila izvan žice. Veselica, Gotovac i ja smo tada bili uvjereni da će biti proglašena amnestija. I dok smo stajali u tišini, pod budnim okom naoružanih stražara, pred kino platnom se pojavio čovjek koji je rekao - Naša istaknuta umjetnica Vera Svoboda pjevala je na skupu u Starom Petrovom Selu te je zaželjela da besplatno otpjeva nekoliko pjesama za zatvorenike. Kada je pred sobom ugledala punu dvoranu do gola ošišanih kažnjenika, Vera je bila vidno iznenađena, a prvo što je rekla bilo je - Hvala što ste se skupili u tako velikom broju!, na što je dobila vjerojatno najveći pljesak u životu“, prisjeća se Mesić.

U sjećanju mu je kaže ostao i paket u kojem mu je sestra iz Francuske poslala kolekciju omiljenih francuskih sireva karakterističnog mirisa. Kada je policajac otvorio paket zamijetio je da jedan sir ima jak miris.

"To je pokvareno, rekao je, a ja sam odgovorio da nije i da je to jedan od najskupljih francuskih sireva. Pogledao me, odrezao komad sira i stavio mi ga u usta, kada sam ga u slast pojeo, zaprepastio se i rekao - e svaka ti čast", govori nam Mesić.

U Gradišci su "odležali i Todorićev otac, Vlado Gotovac te Marko Veselica (FOTO: S.R.)

Po supruzi Milki, prijatelj krznar iz Orahovice, poslao je Mesiću topli krzneni prsluk. Uprava ga je zadržala te je po proceduri, trebao napraviti molbu kojom traži da mu se prsluk da na upotrebu.

„E, tu je bio velik problem. Naime, uprava je na oglasnu ploču stavljala obavijesti o tome kome se molbe odbijaju, ali nisu navodili o kakvoj se molbi radi. Budući da nitko od nas političkih nije pisao molbe za pomilovanje, jer smo smatrali da smo nepotrebno kažnjeni, ukoliko bi moju molbu za prsluk odbili, svi bi mislili bi da sam ja ipak tražio pomilovanje, stoga je moj krzneni prsluk ostao u zatvoru“, kaže Mesić.

Iako je u zatvoru u Staroj Gradiški proveo godinu i jedan dan lišen slobode, spreman je, kaže, vratiti se tamo s kineskim investitorima jer smatra da nekadašnji zatvorski kompleks koji je na dobroj lokaciji te ima potrebna infrastrukturu, treba pretvoriti u poslovnu zonu te otvoriti nova radna mjesta. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: S.R.