Prije nekoliko godina osmislio sam neki svoj projekt s ciljem ostvarenja jedne lijepe i dobre ideje. Barem je meni ta ideja tada bila takva, iako se u početku činila kao nemoguća misija. Mjesec ili dva nakon potpisivanja sporazuma o namjeri nazvanog Družba Adria, odlučio sam učiniti ono što je tada bilo u mojoj moći kako bih se aktivirao u sprječavanju realizacije tog plana. Vjerovao sam da bi nam on donio puno više štete, nego koristi, a osobito ako na stvari u životu gledamo dugoročno.

Naime, na svoje oči sam se bio u prilici uvjeriti u ljekovitost kupanja u morskoj vodi, odnosno u njezin blagotvoran učinak na naše psihičko zdravlje. Po nekim trgovinama bilo je moguće kupiti pakiranja od pet kilograma krupne morske soli za kupanje. Tu i takvu sol preporučivali su razni terapeuti za kupanje u kadi, ističući njezino umirujuće djelovanje po osobu koja bi to radila, a sve u svrhu oporavka organizma i postizanje psihičke stabilnosti. Kako sam bio prisutan prilikom jednog takvog razgovora terapeuta i osobe kojoj je trebalo psihičke stabilnosti, prvo što mi je palo na pamet bilo je da bi se od čitavog našeg mora mogla učiniti takva ljekovita kupka - odnosno ono to i jeste, samo što u turističkoj ponudi nije dovoljno naglašena ljekovitost soli iz tog našeg mora.

Da je sol iz Jadranskog mora nešto posebno imao sam priliku uvjeriti se i kada sam počeo malo istraživati tu tematiku. Tako sam jednom prilikom upoznao vlasnika Stonske solane, koja je poznata po svom tradicionalnom - ručnom - vađenju soli, a što je u stonskom slučaju pretvoreno u turističku atrakciju. Nakon našeg razgovora gospodin mi je poklonio video kazetu na kojoj je snimio neke priloge koji su potvrđivali ono o čemu sada pišem. Dobro se sjećam kako je u jednom prilogu s te kazete bila uspoređena sol izvađena iz mora negdje u Francuskoj, s ovom "našom" i već je sama vizualna razlika bila više nego očita. "Naša" sol je bila potpuno bijele boje, a francuska tamno sive. Kemičari i stručnjaci za to područje mogli bi, siguran sam, izvaditi još podosta podataka o kvaliteti, strukturi i koječemu što nam Jadransku sol čini posebnom.

U glavnom, kao što znamo mnogi ekološki svjesni ljudi uključili su se u zaustavljanje projekta Družba Adria i na koncu se od tog projekta odustalo. Dolasci tankera golemih spremnika napunjenih balastnim vodama iz tko zna kojih mora - koju bi ovdje ispustili prije nego što bi utovarili naftu iz Rusije - sasvim bi poremetili strukturu flore i faune našeg mora i podmorja. Danas možemo reći da smo, što se tiče projekta Družba Adria, sačuvali naše prirodno bogatstvo netaknutim, ali ono što još nismo napravili to je da nismo još uvijek podigli vlastitu svijest na nivo spoznaje koja nam može omogućiti da od te kvalitete svi u Hrvatskoj imamo i bitno bolji život.

U svom marketinškom projektu, tada sam ga nazvao 'mala ideja - za veliko kupanje', založio sam se da u reklamnim kampanjama vezanim uz naš morski turizam stavimo naglasak na činjenicu da smo po broju ljudi mala zemlja - a da imamo neproporcionalno veliki broj svjetski uspješnih sportaša. Predlagao sam da istaknemo kako je posebnost našeg mora, njegove soli i ukupne flore i faune, u mnogome zaslužna i za sportske uspjehe ljudi koji su blizu tog mora rasli, u njemu se kupali i iz njega hranili. Predlagao sam da zbog osobina dobrih po ljudsko zdravlje što ga voda iz našeg mora ima, trebamo revalorizirati i podići cijene smještaja na našoj obali, jer ne može biti podjednako ili slično tretirano kupanje u moru iz kojeg se vadi tamna i siva sol, kao i kupanje u našem moru - iz kojeg se vadi kristalno čista i bijela sol. Predlagao sam i da nam morska sol bude bitan izvozni artikl, nakon što svijetu kvalitetno objasnimo njezinu vrijednost.

Predlagao sam da se, uz turizam i izvoz soli kao branda, orijentiramo i na proizvodnju zdrave hrane na širem hrvatskom području. Predlagao sam da novim pristupom obalnom turizmu omogućimo i razvoj kontinentalnoga, jer nam unutrašnjost također obiluje komponentama koje podižu razinu zdravlja ljudskog organizma, pa da tako imamo turističku sezonu kroz cijelu godinu i na obali i u unutrašnjosti. Predlagao sam i da nam jedino stvarno ulaganje bude u održavanje čistoće i higijene na obali i unutrašnjosti, a ne osmišljavanje raznih kratko noćnih zabava tipa Zrče i ostalo što smo vidjeli po drugim turističkim zemljama i od njih pokušali prekopirati. Kopirali smo turističke sadržaje od zemalja koje nemaju prirodom dano ono što mi imamo, pa to moraju nadomještati raznim umjetnim sadržajima. Vizija mi je bila da očuvanjem okoliša, naših prirodnih bogatstava, možemo postići puno više za dobar život svakog stanovnika Hrvatske. Živeći od turizma, proizvodnje zdrave hrane i čuvanjem od devastacije svoje zemlje, mogli bismo biti među vodećim zemljama svijeta po standardu i kvaliteti života. Potrebno je samo da smo svjesni onoga što imamo i da svijetu ponudimo našu opciju zdravog života, koju bi ljudi koji nam dolaze u posjet konzumirali kroz zdravi turizam.

Danas se žalimo na slabu izvan pansionsku potrošnju, koja je takva i zbog - navodno - slabe izvan pansionske ponude. Ali nemamo se pravo žaliti na to, jer nudimo ono po čemu su drugi poznati - umjetna i bučna zabava u toplim noćima ispunjenim preglasnom muzikom i alkoholom. To i mi želimo ponuditi gostima umjesto da ponudimo ono što se na tržištu najviše i traži - zdrav odmor u prirodnom ambijentu, to je ono po čemu bismo mi mogli postati poznati - samo kad ne bismo toliko gledali samo i jedino u to što drugi rade. Spoznajmo, konačno, svoje vrijednosti i budimo ih svjesni, jer stranci znaju o nama ono što ni mi sami ne znamo, zato i dolaze u Hrvatsku pronalazeći ovdje mir i ugodne trenutke za sebe i svoju obitelj, a mi se godinama čudimo - zašto ne troše svoje novce na sadržaje koje bi, da ih traže, pronašli u Španjolskoj, Grčkoj ili negdje drugdje. Zar zaista mislimo da svi ti ljudi iz Europe putuju do naše obale satima, nekad i danima, stojeći u dugim automobilskim kolonama samo zato što su mazohisti? Ili dolaze ovamo zbog toga što ovdje mogu pronaći ono što nigdje drugdje ne postoji?

Ovih je dana prilično aktualna i priča o izgradnji golf terena uz našu obalu. Spominje se čak do šezdesetak takvih terena koji bi, kad bismo stvarno dozvolili da ih netko izgradi, trajno uništili obalu onakvu kakva je sada, a od toga bi korist imalo samo par pojedinaca - svima ostalima bi to išlo na štetu. Nije bezazlen podatak koji sam čuo, a vezan je uz Istru gdje jedan bivši nogometaš samo što nije izgradio teren za golf. Kao korist za tamošnju zajednicu naveo je da će općina ubirati prihod od - turističke pristojbe. Nasuprot tom golf projektu, postoji jedan sasvim običan poljoprivredni, koji se zalaže da se na tom području uzgaja kupus. Naravno da bi ovaj drugi donio stanovnicima spomenutog područja bitno više koristi, posla i zarade - kupus treba zasaditi, pobrati, transportirati, prodati, može ga se i preraditi (vidi članak o Đurđi i Podravci, koja sve uvozi iz Italije, pa nije ni čudo što su Talijani jedini gosti koji na naše more ne donose sami svoju hranu) - dakle čitav niz ljudi je uključen u taj posao. Spomenut ću još ovdje da i zemlju za golf teren treba obraditi, razne drenaže i tko zna što još sve ne, i da nakon takve obrade to više nije prirodno zemljište i ne može se vratiti u prirodno stanje. Eh, da netko ne bi slučajno pomislio da se izgradnja golf terena uz obalu predlaže radi samog igranja golfa, moram naglasiti da to nije tako - već se žele izgraditi elitni apartmani, kao prateći objekti, na mjestima gdje inače gradnja nije dozvoljena niti bi ikada bila kada se tamo ne bi uredio teren za golf.

Eto, počeo sam pisati o soli, a završavam s kupusom. U stvari ovim tekstom zatvaram krug jedne svoje ideje započet još prije nekoliko godina. Mislio sam da je taj krug zatvoren kada se odustalo od Družba Adrie, ali spremajući se pisati ovaj tekst shvatio sam da je pravi smisao kruga u tome da i vas upoznam sa tom svojom idejom. Možda moj doprinos odustajanju od projekta Družba Adria nije bio veći od običnog zrnca soli, a ni ne treba ga mjeriti. Bitno je da sam ga dao, pa ako moje zatvaranje tog kruga potakne nekoga od vas na otvaranje nekog novog, vašeg - a svima nama zajedničkog - kruga, ostaje mi samo da vam zaželim sreću u tome, a imat ćete ju ako budete vjerovali u ostvarivost onoga što osjećate kao dobro i pravedno.