Svašta smo se naslušali, u smislu jednakopravnosti, nove pravednosti, pravne jednakosti, pravne države, pravednog društva, jedinstva različitosti, raznolikosti jedinstva, slobode misli, riječi, pisanja, govora, slobodnog iznošenja stavova, naročito u predizborno i izborno vrijeme u raznim kampanjama i nastupima onih koji se bore za vlast, bilo koju i s bilo koje pozicije. U puno toga smo i povjerovali, naročito osobama koje su to zastupale, svojim znanjem, sposobnostima, osobnošću, pozitivnim karakternim osobinama, svojom stručnošću, vjerodostojnošću i visokim stupnjem odgovornosti, prema sebi, svakom pojedincu, skupini i cijelom društvu, što je bilo evidentno i prepoznatljivo u njihovu prijašnjem radu i djelovanju, a imalo je bitnu tendenciju služenja narodu i borbi za bolju i sretniju Hrvatsku.

Razočaranja su bila česta i mnogostruka, naročito u smislu pravne jednakosti pojedinca. Kud god se okrenemo i samo malo zagrebemo po površini naići ćemo na čitav dugogodišnji niz pravnih nejednakosti, nepravdi i različitog tumačenja i ishoda jednakih problema i predmeta, ovisno o pojedincu na kojeg se dotični predmet odnosi, o njegovoj platežnoj moći, onome tko ga zastupa i onima koji ga podržavaju, bilo kao interesna ili stranačka skupina.

Ishoda istog problema ovisi o platežnoj moći i onima koji ga podržavaju, bilo kao interesna ili stranačka skupina (FOTO: Lupiga.Com)

Mogli bismo navesti po desetak primjera iz mnogih područja gdje eksplicitno do izražaja dolazi pravna nejednakost i različitost postupka od početka istrage, do pravorijeka, kazne ili oprosta, odnosno ne nalaženja imalo argumenata za potkrepljenje pojedine optužbe, kada se radi o osobi za koju se unaprijed zna tko stoji iza nje i koliko je teška, odnosno može li si ili ne može platiti jamčevinu, pogotovo u kratkom roku.

Najbolje opravdanje za poništenje eventualne optužujuće presude, je pronaći jednu ili više grešaka u proceduri istražnog postupka, čime se sve stavlja na početak, djelomično ili potpuno odbacuje. „Vuk sit, a koza cijela“, rekao bi narod.

Nije jednako, ako diplomski rad prepiše portir, policajac, načelnik, župan ili stranački lider. Nije niti približno jednako ako autom pregazi, pa čak i usmrti nekoga običan čovjek, sin nekog moćnika, javna osoba ili visoki dužnosnik. Nije jednako ako utaji porez sladoledar, ugostitelj, frizerka, kozmetičarka, tajkun ili politički dužnosnik.

Nekome se za deset kuna viška ili manjka u kasi kod porezne provjere odmah zatvara dućan, a to mu je bio jedini izvor prihoda za cijelu obitelj. Drugi za dokazane milijunske utaje i prevare, eventualno negdje guli krumpire nekoliko mjeseci, a bogatstvo mu se mjeri velikim brojevima ovdje i vani. Neki čak, niti ne dođu do faze guljenja krumpira, jer mogu platiti skupe odvjetnike koji nađu pogrešku u proceduri istražnog postupka ili neku rupu u zakonu, koji je upravo tako i zbog takvih, majstorski napravljen.

Posebno teško padaju prijevare u obrazovanju, odnosno kupovanje ispita i diploma. Idealno doba za to je bio rat i poslijeratno razdoblje. Tada je stvoreno puno diplomaca, post diplomaca, magistra, doktora i profesora. Najbolji su oni s diplomama iz susjedne države, od srednjoškolskih do sveučilišnih. Ne samo da su zauzeli mnoga mjesta onima koji su redovno, mukotrpno, s velikim trudom, radom, zalaganjem i učenjem, došli do svoje diplome, stekli zavidno znanje i razvili višestruke sposobnosti i zavidne stručne vještine, nego su svojim mentalitetom, urođenim i usvojenim stilom ponašanja, negativno utjecali na odgoj i nepoželjne stavove djece i mladih, koji ne žele učiti, jer su se uvjerili na mnogim primjerima, kako se sve može kupiti.

A što ako za jamčevinu imate samo nekoliko kovanica, ako i toliko, a nemate nikoga da pronađe proceduralne pogreške (FOTO. Lupiga.Com)

Nema ni potrebe analizirati i donositi zaključke o učinkovitosti i stručnoj osposobljenosti takvih osoba, s kupljenim i prepisanim diplomama, kao i njihovu stručnom i pozitivnom doprinosu gospodarstvu i društvu. Stalno se čudimo, kako to svi idu naprijed, a mi zaostajemo i vrtimo se u krug, sami sebi loveći rep. Visoka stručnost i visoka sprema nisu samo komad papira, negdje u ladici spremljen ili skupocjeno nakićen, uramljen i obješen na zidu. To je puno više. Taj „papir“ čovjeka čini čovjekom u punom smislu, ovisno o tome, kako se do toga papira došlo. U tome je zapravo poanta cijele naše stvarnosti, bitka i opstanka.

Na nama je da odlučimo: Hoćemo li djecu od malih nogu odgajati kako se do svega dolazi isključivo osobnim zalaganjem, voljom, htijenjem, potrebom, interesom, motivacijom, radom i učenjem ili da se sve može kupiti, ukoliko se ima dovoljno novaca? Ako već nije kasno, onda je krajnje vrijeme da s tim procesom započnemo, od vrtića do fakulteta. Samo to nas može spasiti, a ne krivi korak u istražnom postupku ili rupe u zakonu.

Ne bismo trebali i smjeli dopustiti da novac i moć upravljaju nama, našim životom i našim društvom. To je totalna propast za sve, kako za one koji ga nemaju tako i za one koji ga imaju. Novac i moć uništavaju, izokreću, preokreću, prevrću, stubokom mijenjaju temeljne ljudske vrijednosti i dovode do krajnje dekadencije svega oko nas i nas samih, ukoliko nisu ravnomjerno raspoređeni i korišteni u prave svrhe. Pitanje je samo koje su to prave svrhe? Je li institut jamčevine prava svrha? Kome on služi i zašto? Što s onima koji nemaju silne milijune na raspolaganju? Gdje je tu pravna jednakost? Što podrazumijevamo pod pravnom jednakosti u našem društvu? Koga to i zašto zavaravamo?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com