Prije nego vas ostavimo nasamo s Mašenjkinim tekstom, vrijedi još samo napomenuti kako je vrlo sličan komentar u Globusu napisao i Boris Dežulović. Dok Dežulović piše izvrsne kolumne za bosanskohercegovačke medije, pokazujući da je poprilično dobro upoznao političko i društveno stanje u toj državi, čini se da je s hrvatskom realnošću trenutno na Vi. Ako ništa, jednako kao i Tomić, mogao se prosvjedima pridružiti na samo pet minuta i vidjeti kako stvar stoje …

"Prosvjedi posljednjih dana zbunili su mnoge aktere hrvatske javnosti. O političarima (vladajućim i oporbenim), sindikatima i nevladinim udrugama, već smo pisali, no za bacit nisu ni komentatori. I dok neki smisleno i ozbiljno analiziraju situaciju, drugi predviđaju, a Ante Tomić sa svoje komentatorske visine diskreditira svo ono nezadovoljstvo koje se danima manifestira ulicama.

Njegovo ruganje prosvjednicima najlakši je način da i sam nešto kaže o najaktualnijoj stvari u državi, a da se pritom ne zaleti i izvali glupost. U svom zahtjevu za "moram i ja nešto napisati", Tomić je ovaj put kao i prije dvije godine, za vrijeme studentske blokade, zaigrao na kartu vlastite duhovitosti u nedostatku razumijevanja složene stvarnosti i hrvatskoj javnosti ponudio svoje viđenje stvari.

Studentsku je metodu tad ismijao i zapleo u duhovit igrokazić bez da se u jednom momentu zapitao na koji to način studenti djeluju i zašto su se pokazali, barem dosad, uspješnijim nego propali pokušaji angažmana u kojima spominje da je i sam Tomić se sve više približava svom kolegi Kuljišu, kojem su faktografija, istina i objektivnost zadnja rupa na svirali sudjelovao kao student. Ispričavao se tada Tomić zbog svoje zajedljivosti studentima viškom godina koje je nakupio, no stvar je u tome da mu se jednostavno ili nije dalo, ili sjesno nije želio razumjeti što se zbiva.

A Tomiću se događa to i danas. U svom komentaru objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, ova perjanica EPH, pokazuje isto svjesno nerazumijevanje i diskreditiranje ljudi na ulici kao i izdavačka kuća za koju radi.

Jednako kao i ostali mediji, prosvjede je sveo na lokalnog redikula, zanemarivši pritom sve druge artikulacije i zahtjeve zbog kojih su ljudi izašli na ulicu. Iz svoje impresije splitskog prosvjeda utemeljene na slici odlaska kući jednog prosvjednika, mudro je zaključio kako se demokracija kadšto pojavljuje u neobičnim obličjima".

Vidjevši tu sliku pred očima, i povezavši je s par fotografija na kojima iskače Ivan Pernar, lijepo je zaključio slavni pisac i kolumnist kako je riječ o "gomili bezveznjaka, radikala i redikula s ambicijama koje daleko nadilaze njihove pameti i sposobnosti" i da bi između Pernara i Kosorice on izabrao potonju.

I napisao duhovit tekst ostarjelog cinika kao i onomad sa studentima. No, da se malo potrudio, i otišao na prosvjed u Splitu, možda bi i vidio da su splitski prosvjednici solidarni s radnicama i drugim obespravljenim skupinama u svom začetku pokušavaju artikulirati neke zahtjeve, a zagrebački, sve samo ne predvođeni Ivanom Pernarom.

Da je možda bio u Zagrebu i prošetao koji sat ulicama, složio bi vjerujem, jednako duhovit tekst o dinamici koja se dešava unutar prosvjedničkih redova, a možda bi mu izraz lica kojeg od obespravljenih građana lupio u svijest da ih ne omalovažava na način koji je to učinio u svom tekstu. Jer ovakav pristup temi, možda je opravdan u književnosti, ali ne i novinskom komentaru. Tako da se Tomić sve više približava svom kolegi Kuljišu kojem je faktografija, istina i objektivnost zadnja rupa na svirali.

I lako je nasmijati se  kad udara po nedodirljivima što često izvrsno radi, ali kad tisuće nezadovoljnih lica ismije, makar i stilski duhovito, onda izaziva mučninu u želucu."

H-Alter / Lupiga.Com

FOTO: Karaula