Nakon posljednjeg prosvjeda koji je u ponedjeljka organizirao Ivan Pernar svašta se promijenilo. Do tog dana puno se više pričalo o nasilju koje se događalo na tim prosvjedima nego o zahtjevima zbog kojih su se ti prosvjedi događali. Dijelom i zbog toga što jasnih zahtjeva nije ni bilo, premda je jasno da su ljudi, poslužimo se partijskim rječnikom, revoltirani situacijom u zemlji. No, dok je izvještaje s prvih prosvjeda karakteriziralo zgražanje nad nasiljem, posljednji prosvjed pokazao se kao pravo iznenađenje. Kako za medije, tako i za policiju, ali i same prosvjednike.

Nasilje je iščezlo iz prosvjeda

Oko, prvotno, dvije stotine prosvjednika koji su se skupili na Cvjetnom trgu ni sami nisu znali što očekivati od događaja nakon što su danima bili zasipani izvještajima lijenih medija koji nisu htjeli primijetiti nasilnike s tribina i jasno ih distancirati od većine ostalih prosvjednika. Uglavnom, čini se da im je policija učinila najbolju uslugu potrpavši nasilnike u pritvor na neko vrijeme, onemogućivši im time daljnje izazivanje nereda dok je ostalima utjerala strah u kosti. Tako su se na Cvjetnom našli tek oni nenasilni dok su oni militantni ostali izolirani u vrlo malom broju i obeshrabreni reakcijama ostalih prosvjednika koji su ih sprječavali pri svakom pokušaju izazivanja nereda. Time je prosvjed u ponedjeljak označio prekretnicu završivši s nasiljem barem do daljnjeg.

Policajci su jedva stigli do "Džamije"

Ovim su prosvjednici dobili veliku bitku, brojne simpatije i zasigurno još pokojeg šetača na ulicama već danas. Kada smo kod šetača i šetnje, to je još jedan veliki dobitak prosvjeda u ponedjeljak i to dobitak na više razina. Šetnja po gradu zamijenila je napade na barikade te prosvjedi i dalje imaju element konfrontacije što je bitno za svaku bunu. No, umjesto krvavih obračuna s policijom ovog puta sukob s autoritetom vodi se mirno, gotovo rekreativno uz lagani džoging po gradskim prometnicama. Ovo je i veliki plus za prosvjednike jer više nisu ograničeni na prosvjedovanje na jednom mjestu u uskoj ulici gdje ih malo tko vidi već su se prenijeli na gradske ulice ispod zgrada i nebodera gdje njihove pozive za priključivanje čuju brojni simpatizeri. Kako oni u zgradama tako i oni na cesti koji su im tijekom šetnje gradom redovito trubili u znak podrške.

Policija pak ovu borbu ne može voditi niti kontrolirati. Na barikadama su svoji na svome, ali široke ulice ne daju se kontrolirati, tim više što ni sami prosvjednici ne znaju kuda će na kojem raskršću krenuti pa policiji preostaje samo da se šeta i trpi podbadanja poput skandiranja „lijeva, desna, lijeva“. Koliku pomutnju ova gerilska taktika izaziva kod policije svjedoči „napad“ na Trg Žrtava Fašizma gdje je policija jedva preduhitrila prosvjednike koji se čak i nisu žurili na odredište. Kada su pak, nešto kasnije, došli pred Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, gdje se uz nazočnost Jadranke Kosor odvijala Zlatna kuna, policajci također nisu bili najbolje organizirani. Svjedočili smo razgovoru zapovjednika s dva ili tri kombija specijalaca koji su se taman iskrcali pred NSB. Očekujući momke iz Bjelovara zapovjednik je dobio neku grupu „Matinih“ s kojima nije znao što da radi da bi ih naposljetku svejedno potjerao na plato ispred biblioteke. Gdje su se pak izgubili „Matini“, nismo uspjeli doznati.

Netko iz mase dosjetio se ideje da se svrati i do NSB-a gdje je trajala dodjela Zlatne kune

Još je jedna bitna stvar nakon ovih prosvjeda. Ivan Pernar i njegova ličnost, posve su nevažni za prosvjede, jer njima nitko ne upravlja. Dovoljan je jedan povik iz mase koji će ostali, ako im se svidi, odmah prihvatiti i nema tog Pernara koji će ih odgovoriti. Njegova je najveća zasluga, kakve god motive imao, što je nezadovoljnim ljudima pokazao da nisu sami. Na kraju, ono najvažnije jest da se, uz mir na prosvjedima osiguranim kroz postupke svjesnih prosvjednika, profilirao i glavni zahtjev ovih događanja. Odlazak Vlade i raspisivanje prijevremenih izbora. Brojni će reći kako to nije dovoljan razlog za smrzavanje na ulici jer na kraju će od toga profitirati SDP, HNS, HSP, ili neka druga politička kratica. Posve je nevažan poredak slova, jer – svi su oni isti.

To je na žalost točno. Ukoliko prosvjedi posve uspiju i kroz petnaest dana na ulicama Zagreba počne marširati desetke tisuća nezadovoljnih ljudi te pritisak bude nesnošljiv i raspišu se izbori, na vlast će opet najvjerojatnije netko od poznatih lica koje s gađenjem gledamo već godinama. No, ono što će se promijeniti jest da će znati da je narod srušio prošlu vlast i da može srušiti i njihovu. Ono što je još važnije... znati će to i narod. Za kraj evo možda i najljepšeg komentara napisanog na ovu temu na nekom forumu. Upravo on oslikava prosvjede Indijanaca kojima je Karamarko tako lijepo nadjenuo ime ujedinivši ih oko simbola što je još jedan krasan marketinški dobitak za prosvjede. Nakon što pročitate taj komentar, možete pogledati i kako je ovaj prosvjed izgledao u "očima" mobitelske kamere ...

indian kaže:
ja sam se danas pojavila na Cvjetnom, jer mi je toliko diglo živac etiketiranje SVIH prosvjednika u subotu kao huligana (nisam bila prisutna, ali ta teorija mi nikako nije držala vodu) da sam se odlučila uvjeriti na svoje oči tko su ti koji gube vrijeme na nekakvim prosvjedima, kao što je i dobar dio ekipe s ovog topica govorilo o njima, kako to nije način itd. a ja stvarno inače nisam neki prosvjednik

najgore u svemu je što i par ljudi s kojima sam pričala su popušili tu priču oko huligana, propaganda je stvarno učinila svoje prošla sam s njima dio: cvjetni, radićeva, dva prilaza džamiji, i onda sam napustila prosvjed. vjerojatno jednim dijelom i zbog toga što nisam znala, obzirom da se ekipa rasula na par grupica, da kreću prema sveučilišnoj.a sad čitam da je poslije stvarno bilo veselo

svaka im čast, jer onaj tko je bio zna kako je bilo hladno, evo ja se i sat i pol nakon dolaska doma tresem. tako mi je drago da nije bilo nikakvih sranja, i stvarno su ljudi koji su me okruživali bilo sve samo ne huligani. neki dan mi je jedna cura rekla, da šta će ona ići prosvjedovati kada to niti nezaposleni ne čine, (kao što sam ja, i to od danas, ajmo reć to tako) i ima pravo, idemo prvo mi, pa će nam se i oni pridružiti

nikada nisam bila politički angažirana, danas sam napisala prva dva posta na politici u životu, al već je stvarno dosta da smo mi hrvati kao ovce, i trpimo sva ova sranja koja nam rade i floskule koje nam prodaju. ne mogu to više gledati ni slušati! a nacionalni ponos i dalje postoji, osjeća se tamo među tim ljudima, ova gamad nam ga nisu uspjela ubit. dođite i vidjeti ćete sami.

pozdrav baki koja je došla na Cvjetni sa svojim cca. trogodišnjim unukom i transparentom u ruci "moja baka i ja smo uz vas mlade, dole lopovi".

Lupiga.Com

FOTO: YouTube