Kao i u cijelom svijetu, tako ni makedonsko obrazovanje nije ostalo imuno na promjene koje je nametnula pandemija koronavirusa. U ožujku 2020. godine, kada je tadašnja tehnička vlada u Makedoniji donijela odluku da se školska godina prebaci na „online verziju“, rješenja za praćenje takvog vida nastave bila su šarolika. Vlada je ostavila profesorima i školama da se sami snađu dok ne završi školska godina, s namjerom da tek poslije izbora i tijekom ljeta vladajući razmisle kako organizirati sljedeću školsku godinu. Kraj školske 2019./2020. godine makedonski učenici su dočekali ili ispred televizora, ako nisu imali kompjutere nužne za online nastavu, ili ispred kompjutera ako su im ih roditelji osigurali. I profesori su se potrudili da održe kakvu-takvu online nastavu. No, nažalost u ovim državama se sve rješava tek kada postanu poznati rezultati izbora i sve ovisi o tome koliko brzo će se izborni pobjednici dogovoriti oko podjele ministarstava. Makedonski učenici iz svih razina obrazovanja morali su čekati završetak ljeta, a s time i politička natezanja tko će dobiti koji resor, da bi saznali kako će im izgledati školska godina. 

S obzirom da je formirana nova vlada na neki način i stara jer je čine isti koalicijski partneri kao i prethodnu vladu – SDSM (Socijaldemokratski savez Makedonije) i DUI (Demokratska unija za integraciju) – Ministarstvo obrazovanja je dopalo u ruke SDSM i u tu je fotelju zasjela bivša ministrica za rad i socijalnu politiku, Mila Carovska. Ona je odmah obećala da će školska godina za osnovno i srednje obrazovanje biti online, da će vlada osigurati kompjutere za učenike koji ih nemaju, da će se pratiti svi protokoli za zaštitu, da će djeca kojima ne budu osigurani kompjuteri, nastavu pratiti putem nacionalne televizije. 

Dok je ovog proljeća s početkom epidemije školama bilo ostavljeno da same odaberu online platforme putem kojih će se nastava odvijati, sada je ministarstvo uposlilo Fakultet za informatičke tehnologije (FINKI) da izradi unificiranu platformu za učenje. Naravno, prvog dana rada platforme, manje od pet dana uoči početka školske godine koji je pomjeren s 1. rujna na 1. listopad, platforma se srušila. Ne zbog nekih provođenih risk & crash testova, nego zbog - preopterećenost. Vrhunac neodgovornosti resorno ministarstvo ipak je pokazalo svojim priopćenjem u kojem navode minimalne konfiguracije računala za online nastavu. Naime, ministarstvo je je preporučilo kompjutere koji imaju i3 procesor, memoriju od najmanje 4GB, hard disk 128GB SSD, Windows 8.1 ili 10. Takvi visoki standardi za praćenje ne previše zahtjevne nastave su izazvali oštre reakcije javnosti. Neki roditelji su u čas razgrabili najjeftinija računala s ovim performansama, dok su se ostali snalazili na razne načine, a dio njih se još uvijek nije propisno „snašao“. 

Junak današnje Makedonije - Borče Stamenov (FOTO: Privatni album)

A makedonski su državljani već tri desetljeća naučeni upravo da se sami snalaze bez podrške države. Tako je i sada pronađeno rješenje u donacijama. Borče Stamenov je već godinama svjestan da postoji više od 40.000 djece u Makedoniji koja su iz siromašnih obitelji i kojima je računalo nedosanjani san. On je IT serviser iz Kavadaraca, simpatičnog grada u središnjoj Makedoniji. U manje od četiri godine Borče je donirao gotovo 500 kompjutera djeci iz siromašnih obitelji ili djeci koja žive samo s jednim roditeljem. Kako bi to uspio Borče prima donacije ljudi u starim kompjuterima, IT opremi, monitorima, kućištima i sve to popravlja, sklapa u funkcionalne kompjutere i kargo transportom šalje djeci, dajući im time razlog za osmjehe i radost. 

„Priča je krenula sasvim slučajno i bez ikakve namjere da se pretvori u ovo što je danas, jer danas je to samoinicijativna akcija koja je rasprostranjena u cijeloj Makedoniji. Ja sam zaposlen u tvrtki 'Bidat Informatika' skoro već 20 godina. U tom periodu mnogo naših klijenata ostavljalo je svoje stare kompjutere kod nas. Nisam bacao te kompjutere već sam ih slagao u jednom ćošku ureda. Kada sam imao vremena, neke od njih sam sređivao i davao praktikantima koji su dolazili kod nas da vježbaju na njima, da uče zanat. Sasvim slučajno jedan dan je došla jedna samohrana majka troje djece pitati me imam li možda neki polovan kompjuter za njenu djecu. To se bilo negdje krajem 2016. godine. Odlučio sam srediti jedan kompjuter i onda ga odnio kod njih. Radost te djece je bila ogromna“, kaže Borče u razgovoru za Lupigu.

Objašnjava nam kako je vidjevši koliko su ta djeca sretna jer su dobila stari kompjuter, odlučio je da to ne smije ostati samo na tome, samo na jednom poklonjenom kompjuteru. 

„Shvatio sam da je nešto nekome za smeće, dok je drugom to golema sreća. I priča je krenula … Prvih 20 kompjutera poklonio sam već u naredna dva tjedna. Svi su otišli obiteljima prijatelja i poznanika koje jednostavno ne mogu sebi priuštiti novi kompjuter. Nakon toga sam apelirao na ljude da doniraju stare kompjutere i komponente, a potom je napravljena stranica na Facebooku koja se brzo raširila među ljudima. Uskoro ćemo obilježiti četiri godine postojanja akcije #DonirajKompjuter. Do sada sam donirao točno 482 kompjutera diljem Makedonije. Ovih dana, kada je počela školska godina, donacije ljudi mi ne prestaju stizati sa svih strana. Skoro pa sve te dijelove i stare kompjutere nemam više gdje da stavim“, govori nam Borče.

Borčetov "ćošak" (FOTO: Privatni album)

Napomenut će nam kako bi želio da nema potrebe za ovakvim akcijama, ali kaže - „šta je – tu je“. Dok god postoji takva potreba, on će pomagati.

„Sve dok svoj djeci ne osiguramo kompjutersku opremu“, objašnjava nam, pa skromno dodaje – „a poslije, ako ostane, vremena, odmorit ću se”. 

No, nisu svi prihvatili Borčetova dobra djela i namjere, pa moramo primijetiti kako su neki građani oko ove akcije širili negativnosti. „Dobrog duha“ pitamo kako se nosi s time.

„Ljudi nisu navikli, barem na ovim prostorima, da može postojati netko tko ne traži ništa zauzvrat i samo želi da svi imaju kvalitetniji život. Opstrukcija baš i ne mogu reći da je bilo, ali bio je jedan pokušaj da me se uplaši time što su me prijavili da instaliram nelicencirani softver na kompjuterima koje poklanjamo. Ali povukli su se jer su vidjeli da 90 posto donacija ima licencirani softver i alate koje su besplatne za korištenje. One za koje nisam imao licencu sređivao sam s nekim verzijama Linux operativnog sistema. Što se tiče nestrpljenja ljudi moram priznati da toga ima. To su iznimke, ali ih ima. Razumijem ih, svjestan sam da su im potrebni kompjuteri, ali i oni trebaju razumjeti da ja ipak ispred akcije imam radne obaveze koje moram završiti, kako bih se potom mogao posvetiti humanitarnom radu. I ja imam porodicu kojoj trebam posvetiti pažnju. Ali s lijepim riječima uvijek se sve rješava i priča onda ima sretan kraj. Nažalost, pritisak je ogroman, ali s pravilnim rasporedom vremena i obaveza nekako uspijevam da se nosim sa svim izazovima. Naučio sam biti otporan i prema onima koji s podsmijehom i nevjericom gledaju na sve ovo što radim. Na kraju sam shvatio da su to ljudi koji nisu prstom maknuli da pridonesu promjeni svijeta u kojem živimo. Jednostavno sam ih stavio na 'ignore'. Djela koja su očigledna govore glasnije od njihovih zajedljivih komentara. Normalno, tu su i oni koji pitaju: a što ti imaš od ovoga? I njih stavljam u isti košu“, otvoreno će Borče.

Računala spremna za donaciju (FOTO: Privatni album)

Kada pokrenemo pitanje interesa makedonskih institucija za ovu priču, kategorično će nam ustvrditi da ga je nitko od nadležnih nikada nije kontaktirao. U nevjerici zbog takvog odgovora, pitamo ga ima li on neke konkretne zamisli koje bi poboljšale tehničku kvalitetu sustava online učenja u makedonskim školama.

„To je dosta kompleksan problem, zato država i ima ljude koje plaća da se bave tim problemom. Ovaj sistem najviše je pogodilo one koji su nasiromašniji. Ako ja, kao jedan običan 'slijepac', napraviti akciju, organizirati donacije, popravljanje, pakiranje, slanje, ako mogu pronaći tvrtku koja će pokriti kargo prijevoz donacija do krajnjih korisnika, svakodnevno komunicirati s primateljima i davateljima donacija i još, usput, da živim svoj život, zamislite što može jedno ministarstvo sa stotinama zaposlenih koje bi bilo zaduženo za taj posao? Evo, ako im nešto nije jasno, mogu me kontaktirati i sa zadovoljstvom ću im opisati cijeli proces. Pitate me što bi treba promijeniti? Treba samo da počnu da rade iz početka. To bi bilo dovoljno”, oštro će Lupigin sugovornik. 

Što se tiče zahtjevnih i skupih performansa kompjutera za online učenje koje propisuje resorno ministarstvo, Borče neprestano na svom Facebook profilu objašnjava i garantira da će svaki kompjuter koji je on donirao, raditi na novoj platformi za online nastavu. 

Dječje srce za Borčeta od zahvalnog djeteta iz Berova (FOTO: Privatni album)

Zanimljivo je kako ovaj makedonski superheroj nema nekog svog Robina. Izgleda da mu to njegov perfekcionistički karakter to još uvijek ne dozvoljava.

„U ovom trenutku radim sam i nije mi teško, ma koliko to izgleda čudno i nemoguće. Ima ljudi koji su se ponudili za pomoć, ali ja sam, kao prvo, 'terenac', a onda još i perfekcionist. Moja pedantnost, zapravo, graniči s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Imam neku svoju šemu koju bi, bilo ko da dođe, poremetio. Svaki posao koji započnem, ja moram i završiti, i to bez grešaka. Dakle, trebat ću se uskoro klonirati (smije se, op.a.). Ali kako vrijeme prolazi pomoć će mi ipak biti potrebna i morat ću pronaći nekog odgovornog da mi se pridruži u ovoj misiji. Morat će to biti netko kome ću moći u potpunosti vjerovati“, zaključuje Borče.

Pomalo će nam zamjeriti što ga nazivamo superherojem.

„Više želim vjerovati da sam samo čovjek kojem savjest radi 200 na sat. Potječem iz radničke porodice i, iskreno, dobro znam kako je to kad nemaš. Nije da danas imam mnogo, ali imam dovoljno. Čak i da nemam, opet bih pomogao onima kojima treba, zato što mogu i želim. Nedavno sam vidio na društvenim mrežama da i neki drugi koriste hashtag #DonirajKompjuter i doniraju računala. Bilo je nekih iz Velesa, Ohrida i Kruševa. Ljudi su se pokrenuli, Makedonija se budi i sretan sam što mogu reći da i ja imam neki udio u tom buđenju”, kaže superheroj koji to ne želi biti.

Čitajući sarkastične komentare dežurnih kritičara na Borčetovom Facebook profilu, razgovarajući s njim i upijajući njegovu zarazno pozitivnu energiju, kod svakog promatrača morale bi se rađati dvije emocije. Jedna je radost jer imamo takvog čovjeka među nama, a druga je tuga jer jedan čovjek radi posao koji bi morala raditi država. Čovjek ne može, a ne pomisliti, ako je već tako možda bi bilo bolje raspustiti državu i samoorganizirati se - veća je šansa da uspijemo. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album