Nakon neformalne gay, oprostite, queer himne, ovaj put ćemo vas počastiti s možda i najboljim Slijinim literarnim te Mister No-ovim glazbenim trenucima. Makar nema potrebe, upozorit ćemo vas na suptilne Slijine ironije gdje se poigrava klišejima Revlon reklama (kiša nije padala, nitko nije hodao zagrljen ...) ili one u kojima je razoružavajuće jednostavan objašnjavajući zašto ga njen stari nije volio. E, pa nabiješ ga, neka joj stari komotno bude sprijeda. Mi ćemo, i dalje, biti ispred. Zvučnika.

Naslov - taj

Na svoju mladost sam prolio pivo
A sve to sliči na poziv upomoć
Meni maska nije dio lica
Ja ne guzim bol.

A moja draga još sanja u boji,
Njenom ocu nikad nisam bio drag
I zato jer znam i zato jer nemam,
Ma šta će ti taj?

Između tame i ponoćnih sati
Osjećam se kao pijun na d2
Ni mjesec više nema šta da mi kaže
Ni novi dan ...

Ja nikad neću biti ono što sam htio
A lovu ću dobit kad se gazdi ispričam
Ono što su oni, taj nikad nisam bio
Ni otmjen rob ni kralj.

A moja draga još ima plave oči
Tu je nekad bilo more puno mladih oseka
Stavila mi je par zareza u novu pjesmu
I rekla, Slija mene je strah!

I vjetar nije nikom zaplitao kosu,
I kiša nije padala,
I nitko nije zagrljen hodao po cesti,
Ni ona ni ja.

I plavi su sutra došli po mene
Slikali mi profil kao da ja znam
Na pet koraka desno su me tjerali da priznam
A ja nisam taj.

Malograđanska koža se  lijepi na modu
Korist je u svemu što taj dodiruje
Pa zašto se takav ispovijedaš bogu?
Jebi se.
Daj, jebi se.