Treća i pol sarajevska Povorka ponosa održana je proteklog vikenda. Ono „i pol“ odnosi se na 2020. godinu, godinu korone, kada prave povorke nije bilo, već samo performansa. 

Prva je ovo Povorka koja je održana u mjesecu Ponosa, odnosno u lipnju/junu, a održana je u specifičnom trenutku i to ne toliko u lokalnim ili regionalnim okvirima, koji su gotovo pa standardni, već svjetskim. Održana je na dan kada je u Oslu ubijeno dvoje ljudi u gay klubu zbog čega su organizatori tamošnjeg Pridea, zamoljeni da odlože ovogodišnje druženje i šetnju, što su i učinili, ali i dan nakon odluke Vrhovnog suda u Sjedinjenim Američkim Državama da ukine pravo na pobačaj, što bi mogao biti korak ka ukidanju prava na istospolne veze i brakove. 

Svjesni činjenice da se na podršku „izvana“ može oslanjati tek donekle, kao i da ta podrška može vrlo lako nestati, jer se pod pritiskom krize, uzrokovane ratom u Ukrajini, fokus premješta na druge teme, gdje ljudska prava i nisu baš na listi prioriteta, okrenuli su se sami sebi i onome što, kako su nas učili, čini osnovni stup društva – porodici. 

Sasvim jasna poruka iz Sarajeva (FOTO: Lupiga.Com)

Stoga su ovu, ipak „samo“, treću Povorku nazvali porodičnom jer porodicu čini „ljubav i podrška“, kako je to na kraju šetnje, na pozornici, između dva muzeja – Zemaljskog i Historijskog, poručila Dina Bajrektarević, jedna od organizatorica Povorke ponosa. 

„Sretna Povorka ponosa Bosna i Hercegovino! Neka je borbena i vesela. Hvala vam svima od srca i duše što ste bili s nama i pokazali solidarnost kada smo nailazili na razne barijere. Hvala vam što ste bili uz nas i kad smo se suočavali s institucionalnom homofobijom. Hvala što ste i danas s nama i stvarate narativ da ljubav i podrška čine veliko porodično okupljanje“, rekla je Bajrektarević. 

"Porodicu čini ljubav i podrška" - Dina Bajrektarević (FOTO: Lupiga.Com)

Ali do te pozornice bio je opet dug put. Pet mjeseci trajale su pripreme za ovaj dan. Gotovo pet mjeseci je bio poznat datum održavanja, a kako se bližio taj dan, pritisci na organizatore su rasli, posebno nakon odluke policije da blokira 52 ulice, kako su mediji unisono prenijeli: „zbog Povorke ponosa“. 

„Svi kordoni policije, betonske ograde znače četiri zida. Otvorite povorku ka našim komšijama i komšinicama. Pokažite da ste za slobodu i poštivanje svih ljudskih prava. Prestanimo okretati glavu od nasilja svakog oblika. Želimo graditi sigurnu budućnost za sve LGBTIQ+ osobe“, poručila je Bajrektarević s pozornice. 

Lejla Huremović, jedna od organizatorki ističe da od prve Povorke ponavljaju kako se policija mora ugledati na dobre prakse zaštite, navodeći bliske primjere Sjeverne Makedonije i Crne Gore, koje imaju drugačiji pristup. 

Porodićno okupljanje (FOTO: Lupiga.Com)

„Besmisleno je zatvarati ovoliko ulica. Ne postoje jasne analize koje govore zbog čega se zatvaraju te ulice. Mi nikad nismo dobili uvid ili izvještaj MUP-a, na osnovu čega je procjena ovakva“, kaže za Lupigu Huremović. 

Ona smatra da je sve to zbog političke atmosfere koju diktiraju stranke na vlasti, a mnoge su homofobične, ali ističe da se ulice ne zatvaraju „zbog Povorke“, kako se to pokušava predstaviti.

„Stalno ponavljamo, a zadnjih mjesec dana smo stalno objavljivali da nismo mi ti koji zatvaramo ulice, niti tražimo zatvaranje tih ulica. To su institucije i to nam isto poručuje da su homofobne, da ne razumiju problem, da ne žele da naprave pozitivne korake. To je borba koju ćemo imati narednih nekoliko godina. Ono što je važno jeste to da mi ne odustajemo, da svaku prepreku koju nam stave mi srušimo. Tako je bilo i ove godine. Imali smo pozive od Ministarstva saobraćaja da promijenimo rutu, da skratimo vrijeme trajanja programa, sve u cilju kako bi oni manje vremena imali za to. Čak su rekli da je ovo „nehumani protest“. To su ozbiljne stvari, to je ozbiljna opstrukcija. Mi smo se borili i nastavićemo se boriti da rušimo sve prepreke koje su pred nama jer je ovo pitanje ljudskih života, a ne nekog hira“, naglasila je Huremović. 

Lejla Huremović sa zastavom u prvom redu (FOTO: Lupiga.Com)

Na Povorku se moglo ući iz dva smjera, što samo po sebi ne bi bio problem. Međutim, dešavalo se da je policija preusmjeravala učesnice/ke povorke na druge ulice, stvarajući dodatnu zabunu, što se desilo i reporteru Lupige. Ostali, na drugim ulicama, su samo slijegali ramenima tvrdeći da ne znaju kroz koju ulicu se ulazi.

Mala je to, međutim, prepreka u odnosu na ono sa kakvim se preprekama suočavaju pripadnici LGBTIQ+ populacije. Četiri ključna zahtjeva, od prve Povorke pa do danas ostaju. Osnovni zahtjev je hitno usvajanje Zakona o istospolnom partnerstvu, ali i Zakona o rodnom identitetu, te institucionalnu zaštitu od nasilja i proaktivno djelovanje institucija u borbi protiv nasilja u porodici kojem su i LGBTIQ osobe izložene.

Huremović ističe da se ti zahtjevi ponavljaju iz godine u godinu, ali da pomaka nema. 

„Ne postoji politička volja da se donesu zakoni kako bismo bili ravnopravni, pogotovo ako govorimo o porodičnom životu, istopolnom partnerstvu. Jednako tako i trans pravima, zaštiti kroz tranziciju. Sa druge strane, pomak se vidi u društvu koje je otvorenije i tolerantnije“, sumira naša sugovornica.

Ljubav - navodno na tri jezika (FOTO: Lupiga.Com)

Naglašava i da je prijetnji sve manje, u odnosu na ono što su preživljavali prije prve Povorke. 

„To ipak govori nešto. Na kraju dana na ovim ulicama na kojima se krećemo, ne doživljavamo nasilje. Ima ga puno manje. Meni to govori da je društvo puno otvorenije, da puno više razumije LGBT osobe, da shvata zbog čega se mi borimo, čak i ako ne izlaze na povorku sa nama oni kontaju šta se dešava. Imala sam na desetine slučajeva u Sarajevu da su me susretali građani sa kojima živim, moje komšije koje mi kažu da se borimo istinski za naša prava i da bi tako trebalo svako u ovoj državi da radi, ali na žalost postoji taj neki pasivizam. Čini mi se da ćemo mi biti jedini do kraja godine čiji će se protest održati“, zaključuje Huremović.

Etikete su za odjeću (FOTO: Lupiga.Com)

Jedan od zahtjeva je o promjena Zakona o javnom okupljanju zbog brojnih problema sa kojima se suočavaju u organizaciji jer ih svrstavaju u rizična okupljanja, što nameće dodatne mjere sigurnosti. 

Nakon što je održana Povorka iz stranke Narod i Pravda, koja se protivila Povorci, a dio su vlasti u Kantonu Sarajevo, stigla je najava da žele da „definišu mjesta za javna okupljanja u Sarajevu“. 

“Klubovi Naroda i Pravde u Skupštini Kantona Sarajevo pokreću inicijativu za donošenje propisa kojim će se dodatno precizirati prostor za javna okupljanja u Kantonu Sarajevo. Lokacije za javna okupljanja bit će definisane u zonama u kojim ne dolazi do ugrožavanja prava i sloboda drugih lica, zdravlja ljudi, sigurnosti ljudi i imovine i ometanja javnog saobraćaja, a u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju u Kantonu Sarajevo“, rečeno je.

"Smrt fašizmu" na dva pisma (FOTO: Lupiga.Com)

Uskoro će izbori u BiH, pa je Povorka zgodna i za bildanje nacionalističkih mišića što, po pravilu, savršeno ide uz homofobiju. To je nešto na što smo već navikli, ali kao da su izazovi sve veći jer je svijet krenuo unazad po pitanju ljudskih prava, što može dodatno otvoriti prostor homofobnim ispadima i kod nas. Šetati u Povorci, a ne sjetiti se da je samo dan ranije Vrhovni sud SAD-a unazadio prava koja se prakticiraju 50 godina, a za koja se borilo i stotinjak godina, ipak je bilo obespokojavajuće. Šta sutra? 

„Strašna je činjenica da Amerika koja je bila progresivna u svemu, demokratski primjer sada vraća korake u nazad. To nam govori da nikad ne možemo i ne smijemo odustati i opustiti se u borbi za ljudska prava“, odrješito će Huremović svjesna da prava borba tek predstoji.

"Naša ljubav nije grijeh" (FOTO: Lupiga.Com)

„Nećemo dati da nam ograniče bilo koje pravo. Mislim da je to negdje najvažnije. Koliko god da pomislimo da je ovo neka bitka moja se ne može dobiti, može. Koliko god se činilo teško, jer sve je manje primjera za koje se možemo uhvatiti, mislim da mi možemo biti taj primjer. Na Balkanu postoje ljudi koji su ozbiljni borci za ljudska prava, jake ličnosti, a na kraju i ovi građani koji su strašno propatili žele neki rahat život“, smatra ona. 

Svjesna je da ćemo se na kraju morati oslanjati sami na sebe, bez gledanja u to što međunarodna zajednica želi ili što podržava, što je možda i najbolja opcija. 

„To je nešto što od početka u Povorci vidimo i na šta se oslanjamo. Ma koliko važna bila podrška međunarodne zajednice, mi na kraju dana ostajemo da živimo ovdje sa našim ljudima i nama je puno važnije da nam na Povorku dolaze ljudi iz BiH, nego iz regije, jer je to naša borba. I tu vidim snagu. Mislim da postoji moć u svemu tome, kad se građanstvo uključi u borbu. Ako se nastave ovakve struje, a vezane su za ženska prava, pravo na abortus, pravo LGBT osoba, ne želim ni da pomislim šta još, mislim da će se pokrenuti ljudi koji će izaći na ulice. Nećemo više ni imati tu pomoć međunarodne zajednice nego ćemo sami morati početi rješavati naše probleme. Ako je to jedini način da se neke stvari promjene, onda je to – to“, uvjerena je. 

"Nećemo dati da nam ograniče bilo koje pravo" - Lejla Huremović (FOTO: Lupiga.Com)

Spomenimo samo kratko da se taj dan održao i omanji prosvjed kontra Povorke uz pokliče: „Vratite nam dugu!“

Huremović kaže kako, kad se problemi budu rješavali, oni sigurno neće biti tu, niti će se pitati i za što. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com