Prvih nekoliko bendova (Pulfer, Antentat, Pun kufer, Mono, Ihthis, Ramirez) svirali su pred jedva stotinjak ljudi, i to na oba jarunska stagea (Red stage i Black stage) zajedno

Inače, iako je izgledalo kao loše rješenje na kraju se ispostavilo da se glazba s dva stagea međusobno udaljena tek nekih desetak metara i nije toliko miješala. A ova fotografija je čisti dokaz kako ovo nije bio događaj samo za mlade.

Konzerva Ožujskog kraj Black stagea neprestano se ispuhivala, baš kao što se "ispuhivao" frižider s pivom koje je nestajalo brzinom svjetlosti (sve što je džaba kratko traje).

Pun kufer, pojačan perjanicom hrvatske glazbene kritike (prepoznajete gospodina s naočalama i bradom).

Vatra, bend u usponu, očito pun para tako da su si mogli priuštiti show prilikom čega je frontmen ovog benda na pozornici razbio gitaru, dok je basista sa čudnom disco kapom savladavao vještinu penjanja po pozornici. Normalno, započeli su sa stvari EKV-a.

A ovo je družina starog slovenskog pankera, Pere Lovšina, strastvenog obožavatelja nogometa, koji je poručio kako ćemo se susresti (Hrvatska - Slovenija) u Nemčiji u finalu, 2006.

Još jednom Pero. Njegov nastup je izazvao poveliku šutku (nije bilo našeg Here, kako to?) osobito za izvođenja hitova "Ljubljana je bulana" i "Bandiera Rossa". Uskoro bi na Lupigi mogao osvanuti intervju s tim legendarnim gospodinom. 

"Mojne me snimat, vidiš da sam iznenađena uspjehom koncerta", to smo slagali, naravno.

Najveći show napravili su dečeci iz Zagorja, znani kao Zadruga. Sa sobom su poveli zbor sastavljen od desetak djevojaka koje su sve redom na nogama imale "Starke" i iste kombinezone a la tekstilna industrija Zabok.

Tu je bila i nezaobilazna motorna pila u rukama bosonogog frontmena, koja ispušta vrlo dobar zvuk. Inače, već sam i zaboravio koliko hitova ima Zadruga.

U to doba već se okupio solidan broj posjetitelja (što bi bilo tek da se karta naplaćivala?). Na kraju smo, nespretno nagađajući pretpostavili da je koncert odslušalo oko 10 tisuća ljudi. 

Jedan od posebno vatrenih nastupa imali su Pips, Chips & Videoclips, čini se uglavnom zbog dobro raspoloženog Dubravka.

I dalje smo na Pipsima, koji su kombinacijom starih i pjesama s, već ne tako, novog albuma, oduševili okupljene.

A ovo je gospodin poznat kao Bare i ne, ne piša, već se totalno opušta na zvukove Pere Lovšina pomoću vrlo zanimljivog "plesa".

A ovo je njegov nastup s Plaćenicima, gdje je Bare posao odradio profesionalno, bez padanja i trzavica.

Hladno pivo, standardno dobro, možda i najbolje. Što reći nego, ajmo ruke gore ...

Osobita gužva nastala je za vrijeme nastupa glavonje poznatijeg pod imenom Edo Maajka, pojačanog Frenkiem i Leksaurinima. Edo je odsvirao desetak stvarki, od kojih je polovica bila s albuma "No sikiriki" koji uživo zvuči vrlo dobro.

Edo na svojim nastupima daje sve od sebe + pokoji kilogram viška = nevjerojatna količina znoja i obvezno presvlačenje nakon nastupa. Svaki put prisiljeni smo vidjeti kakve ružne tetovaže ima. 

Zabranjeno pušenje imalo je čast zatvoriti Red stage i to su učinili na opće zadovoljstvo svih poklonika starih hitova ovog benda. Čuli smo čak i "Pišonju i Žugu".

Black stage su zatvorili TBF-ovci, o čijem nastupu i ne znamo baš previše, jer netko je morao otići i po pivo ... Sve u svemu Radio 101 svoj je rođendan proslavilo vrlo dostojanstveno. Svaka čast!