Već sedmu godinu za redom dva dana ljeta u Bugojnu su rezervirana za muzički festival simptomatičnog imena - Ex Yu Rocks. Na tim proteklim festivalima pojavljivala su se najveća imena s prostora bivše Jugoslavije kao što su: Atomsko Sklonište, Električni Orgazam, Psihomodo Pop, KUD Idijoti, Zabranjeno pušenje...
Ove godine Ex YU Rocks se održavao 25. i 26. srpnja, na prostorima nekadašnjih bugojanskih otvorenih bazena. Nekadašnjim iz razloga što to više ne liči na bazene, jer kao što znate bio je rat, a u ratu se granatira i krade, tako da je ono što nije granatirano, minirano i zapaljeno, jednostavno ukradeno, uključujući i skakaonice (kome trebaju skakaonice!?!). No, svejedno oni koji redovito navraćaju u ovaj grad znaju da je to tako i više ne očekuju prekrasnu okolinu, a jedan od takvih sam i ja.
Po principu, parkiraj gdje stigneš, samo se čuvaj rupa, oko 21 sat stigli smo na festival, točno na vrijeme da vidimo treći bend po redu, Gluho Doba against Deafage iz Zenice. No, prije nego što kažem kakav je to zapravo bend, vrijedi spomenuti i dva benda koja su nastupili prije Zeničana. Prvi su bili Crnci, lokalni bugojanski hip-hop bend, koje eto na žalost nisam gledao, ali kako moj dobar prijatelj producira njihov album imao sam priliku poslušati ih i ustanoviti kako je riječ o ničemu posebnome, jer to smo čuli već tisuću puta. Ipak treba pohvaliti njihovu jasnoću izražaja i solidne rime, ali najgora moguća stvar je to što se furaju na zagrebačke kolege, kako u rječniku tako i u stilu. Unatoč tome, kažem, momke treba pohvaliti.
Drugi bend je bio GUF iz Knina, koje nit je tko vidio nit mi je tko znao reći nešto o njima, tako da za mene (a samim time i za vas ostaju misterija).
Vratimo se sada na Gluho Doba against Deafage. Muzika koju oni sviraju teško je opisiva tako da tu ima nekog reggea, rapa i nečeg malo žestokog, što bi se moglo imenovati nekim lakšim hard coreom ili nekim melodičnijim punkom, a tu su i poneki etno prizvuci iz pozadine. Zanimljivo, ali moram priznati i neprimjereno ovakvom tipu festivala, pa se dobar dio publike za vrijeme njihovog nastupa dosađivao. A kroz festival je prodefiliralo tragično malo posjetitelja. Dok je grad bio krcat da se kroz njega ne može proći i dok su reklamni automobili najavljivali koncerte nepoznatih narodnjaka, na bazene je došlo 2 000 ljudi, i to ako cifru dobrano navučemo. 
Nakon Zeničana na pozornicu su izašli gosti iz Splita, u Hrvatskoj slabo poznati bend, koji je ovdje najavljen kao nešto najbolje na hrvatskoj novovalnoj sceni, što Frakcija sigurno nije. Riječ je o, tko ne zna, nečemu preblagom što previše sliči na Ekatarinu Veliku i Van Gogh, da bi bilo dobro, unatoč tome što volim i EKV i Van Gogha. Red je samo da pohvalim gitaristu i predložim mu da promjeni bubnjara, koji je daleko od nečega što bi se moglo nazvati uvježbanošću.
A onda je stiglo osvježenje iz Crne Gore, Autogeni trening, koji su se pokazali kao najbolji bend do tada. Ono što oni sviraju također je teško opisivo. Ima tu nekog hard corea, duba, reaggea s nekim primjesama elektronike, i to sve poprilično nabrijano, agresivno s dobrim scenskim nastupom, a prije svega dobro.
Slijedeći bend je dobio zasigurno najveće ovacije. Nije ni čudno jer Revolt dolazi iz Banja Luke, a baš iz oko 120 kilometara udaljene Banja Luke je organiziran prijevoz autobusima, najvjerojatnije baš zbog Revolta, a Revolt je otprašio odlično, pa su oni koji dečke nisu prije slušali ostali oduševljeni viđenim. Riječ je o šesteročlanom crossover bendu koji iza sebe ima jedan album, a trenutno je u pripremi i njihov drugi nosač zvuka i ako kojim slučajem dođete do njega, spržite ga, kupite ga, presnimite ili što već, nećete se pokajati.
Predzadnji bend prve večeri bio je Skroz, koji dolazi iz Sarajeva i sastavljen je od para nekadašnjih članova "hrvatske" postave Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista. Vjerujem kako je ovaj bend najpoznatiji Lupiginoj publici, budući se ekipa iz Skroza često vrti po Zagrebu, pa je možda netko od vas i slušao Skroz, recimo njihov hit "Sve sam jači". Uglavnom, bili su dobri, inovativni i prije svega drugačiji od svojih prethodnika
Šlag na kraju bio je čovjek zbog kojega je došao dobar dio publike – Urban. A on je bio i najbolji i najgori. Prvo da kažem zbog čega najgori. Najgori zbog toga što ne obavlja svoj posao dovoljno profesionalno. Najgori zbog toga jer nije došao na tonsku probu i zbog toga što je pola sata kasnio na sam nastup, koji je počeo u jedan sat iza ponoći. Najgori zbog toga što je bio zgažen, pretpostavljam uslijed konzumiranja meni nepoznatih opijata ili možda, malo manje pretpostavljam, zbog napornog puta. Najgori zbog toga što nije napravio ono što je organizator najavljivao – najveći svoj koncert u BiH na kojem će predstaviti pjesme sa svog novog albuma, koji uzgred budi rečeno, još uvijek ne možemo čuti, čini mi se baš zbog rečene neprofesionalnosti. Ipak svejedno, Urban je digao sve na noge, pa i one najpijanije koji su se do tada valjali po travi. Priuštio nam je sat i pol dobre svirke, uglavnom onih stvari sa albuma "Žena dijete", a publika je sve otpjevala od početka do kraja. No, teško je zadovoljiti Bugojance pa je na kraju ostao gorak okus, budući ljudima nije bilo dovoljno sat i pol, a Urban se na skandiranje i poziv za još svirke, nije obazirao, pa je nastalo kolektivno vrijeđanje dotičnog.

Nakon toga je započeo malo drugačiji program - “Ex-Yu Raves!” Dance ‘till Dawn After Party:
DJ Yann, The Drum ’n’ Bass Beast from Amsterdam
DJ Jasmina (Travnik )
DJ Ante-Demos (Split)
DJ Woodie (BL)
koji vaš izvjestitelj, dakako nije pratio, ali saznaje kako su prisutni bili zadovoljni sa zabavom koja je potrajala do poslije sedam sati ujutro.