Lešinarenje jedne smrti
Je umro ... Nije umro ... Možda ipak da ... A, ne, nije još ...
Tako to izgleda u novinskim redakcijama posljednjih 48 sati, a stanje za sada ostaje nepromijenjeno. Cjelodnevna 24-satna dežurstva, fotografi i novinari raspoređeni po taktičkim punktovima, nabrijanost i iščekivanje, sve odjednom. Lešinarenje smrti, iščekivanje nečeg što sad izgleda očito, da će Ivica Račan, jedna od ikona političke scene u Hrvata (voljeli ga ili ne, treba mu se to priznati), uskoro napustiti ovu Dolinu suza. A medij koji drži do sebe to mora znati isti čas, normalno ...
Ovako se dočekivao svaki posjetitelj zgrade na Iblerovom trgu
A mediji ko mediji, glavnu priču dana, i ne samo dana, na sve načine koriste. Pri tome, sigurno najmanje za lešinarenjem žude baš novinari koji lešinare. Njihovo je da iščekuju i kad se dogodi to jave urednicima, koji će do tada u miru spavati u svojim domovima. Kome bi se normalnom stražarilo u tri ujutro na Iblerovom trgu? Nikome, ali urednici i šefovi deska to smatraju normalnim. Tvrdeći još usput da ništa nije etički i moralno upitno. U svemu tome često novinari i fotići odu preko granica pristojnosti, pa malo i pretjerano zabekrijaju na mjestu događaja, izazivajući zgražanje kod političara, istih onih koji parlament često pretvaraju u kokošinjac. Tako se jučer tonac HRT-a na zadatku pošteno napio, dok je fotoreporter Večernjeg lista verbalnom provokacijom prouzročio da se sedma sila izbaci iz predvorja SDP-ove zgrade ...
Gestikulacija saborske zastupnice SDP-a, Milanke Opačić, već dovoljno govori
Zbilja je ponekad tužno živjeti u Lijepoj našoj ...
...ako ovome dodaš još lešinarenje po smrtima dvojice dvoipolgodišnjaka... svaki je daljnji komentar suvišan. No tko je veći lešinar, ovi koji su "na čeki" da bi saznali ili oni koji su "na čeki" da bi se smrtima i nesrećama nahranili!?