Je umro ... Nije umro ... Možda ipak da ... A, ne, nije još ...

Tako to izgleda u novinskim redakcijama posljednjih 48 sati, a stanje za sada ostaje nepromijenjeno. Cjelodnevna 24-satna dežurstva, fotografi i novinari raspoređeni po taktičkim punktovima, nabrijanost i iščekivanje, sve odjednom. Lešinarenje smrti, iščekivanje nečeg što sad izgleda očito, da će Ivica Račan, jedna od ikona političke scene u Hrvata (voljeli ga ili ne, treba mu se to priznati), uskoro napustiti ovu Dolinu suza. A medij koji drži do sebe to mora znati isti čas, normalno ...

Ovako se dočekivao svaki posjetitelj zgrade na Iblerovom trgu

A mediji ko mediji, glavnu priču dana, i ne samo dana, na sve načine koriste. Pri tome, sigurno najmanje za lešinarenjem žude baš novinari koji lešinare. Njihovo je da iščekuju i kad se dogodi to jave urednicima, koji će do tada u miru spavati u svojim domovima. Kome bi se normalnom stražarilo u tri ujutro na Iblerovom trgu? Nikome, ali urednici i šefovi deska to smatraju normalnim. Tvrdeći još usput da ništa nije etički i moralno upitno. U svemu tome često novinari i fotići odu preko granica pristojnosti, pa malo i pretjerano zabekrijaju na mjestu događaja, izazivajući zgražanje kod političara, istih onih koji parlament često pretvaraju u kokošinjac. Tako se jučer tonac HRT-a na zadatku pošteno napio, dok je fotoreporter Večernjeg lista verbalnom provokacijom prouzročio da se sedma sila izbaci iz predvorja SDP-ove zgrade ...

Gestikulacija saborske zastupnice SDP-a, Milanke Opačić, već dovoljno govori

Zbilja je ponekad tužno živjeti u Lijepoj našoj ...