Novice

Laku noć i uzalud vam trud svirači!

12.11.2003.

Jeste li ikada gledali dokumentarac strane proizvodnje o Hrvatskoj? E, ja jesam. Neki dan, i to dokumentarac o srednjodalmatinskim otocima po kojim se biciklima vozika dvadesetak Nijemaca, dok im u pozadini lagano sviraju vrlo prigodni zvuci ... dobro otvorite uši ... Željko Bebek s "Laku noć svirači" i Prljavo kazalište s "Uzalud vam trud svirači"

Nije prvi put da sam prebacujući televizijske programe (redom njemačke, uz po jedan turski, francuski, engleski i američki) naletio na dokumentarac o Hrvatskoj, da budemo točniji o Dalmaciji. Kako uglavnom znam sve što će mi reći o mojoj zemlji, većinom izdržim ne više od minute, no danas sam odlučio pogledati sve do kraja, ne bih li ustanovio je li uopće ti dokumentarci mogu "nagovoriti" nekoga da se zaputi u Hrvatsku.

Pa evo što kaže "Švabo" u seriji "Radreisen in Dalamatien" iliti u slobodnom prijevodu "Biciklom kroz Dalmaciju", prikazanoj na vrlo gledanom NDR-u: "Preko 5 800 kilometara obale, preko 1 000 otoka i otočića, mnogobrojni zaljevi, nedirnuta priroda, sela i gradići među najljepšima na Sredozemnom moru. Hrvatski Jadran s pravom je omiljen u Europi. Otkako su narodi Balkana dobili osjećaj da su sami odgovorni za svoju budućnost porasla je razina gostoljubivosti - za dobrobit svoje domovine i za dobrobit njihovih gostiju."

Eto to je u kratkom sadržaju rekao Nijemac. A "Nijemac" je ustvari šaroliko društvo od dvadesetak osoba koje morem putuju s brodom, a kopnom s biciklima. Nisu to sada neki mladi sa nabrijanim biciklima od koju tisuću eura, nego baš naprotiv, bicikla su ona obična kakva se na našim ulicama više niti ne mogu vidjeti, a ljudi su kako rekoh "šaroliki", od dvadesetak do čak šezdesetak godina. Svoj put po srednjodalmatinskim otocima započeli su iz Trogira, da bi iznajmljenim 25-metarskim drvenim brodom (ljeti je to brod koji prevozi turiste na izlete na relaciji Makarska - Bol -Jelsa; op. a.) stigli na Brač. Kako emisija traje niti punih pola sata, tako se Nijemci nisu previše zadržavali ni na jednom mjestu. A s Brača su se prebacili na Hvar i krenuli od grada Hvara pa uzbrdo (treba kondicije) do Starigrada, nakon kojeg su preko Vrboske došli do Jelse gdje ih je čekao njihov iznajmljeni brod te kreću na put Mljet. Usput su prije polaska smazali dvije kile pršuta, sira i maslina u nekoj lokalnoj konobi. Na Mljetu slična tura, osim što su nam pokazali i snimke iz zraka.

Ma šta dalje da vam pričam. Vratili se u Trogir i laganini za Deutschland, valjda, a možda su išli raditi i neke druge nastavke "biciklijade" po Dalmaciji, koje ja, eto, neću vidjeti. Hrvatsku hvale, sve lijepo, sve pet. Kao pravi Nijemci uglavnom pričaju o dobroj hrani i gostoljubivosti našeg naroda, čemu je možda uzrok to što su se autori dokumentarca na svoje putovanje odvažili izvan sezone, iako nisu rekli točno kada, pretpostavljam (zapravo sam vrlo siguran) negdje u proljeće, a tada "domaći" tek počinju trljati dlanove radujući se predstojećoj zaradi. Dakle, sve je u redu. Takve emisije definitivno mogu privući nekoga da se slijedeće godine zaputi u Hrvatsku. No, mene zapravo fascinira izbor glazbe dok kamera vrluda po starim kamenim dalmatinski kućicama i ustvari zbog toga i pišem ovu novicu. Taj izbor je u stranim dokumentarcima gotovo uvijek pogrešan i svaki put se pitam, pa dobro tko je odgovoran za glazbu.

Ovaj put mogli smo čuti Željka Bebeka i Prljavo kazalište, a kako znamo Željko Bebek je Bugojanac i nikada se nije bavio nikakvom vrstom glazbe koja bi mogla "podići" ambijent srednjodalmatinskih otoka. S druge strane Jasenko Houra rođen je u Zagrebu i također se nikada nije bavio ničim što bi moglo biti podloga u "Radreisen in Dalamatien". Ispravite me ako griješim, ali tamburaške rock uspješnice kao što su "Uzalud vam trud svirači" od Prljavog kazališta i Bebekova "Laku noć svirači" nikako se ne bi trebale naći u dokumentarcu o dalmatinskim otocima, osim ako nije riječ o kakvom pijančenju "domaćih kontinentalaca". Jer što ćemo ako se "Švabo napali" na tamburice i onda dođe kod nas na more i zamislite, nailazi samo na klape, a tamburica "ni zglave". Jedino da ga ubrijavamo da su to mandoline Da se razumijemo nemam ja ništa ni protiv tamburica, ni protiv Kazališta, a pogotovo ne protiv Bebeka, koji je po mom sudu još uvijek "najjači glas" na ovim prostorima, ali jednostavno mislim da ne pašu u ovakav tip dokumentarne serije.

Kojim procesom su spomenute dvije "stvarke" došle na NDR, meni će zauvijek ostati enigma. Je li to neki tip zadužen za muziku skinuo dvadesetak "empetrica" sa neta, pa se odlučio za dvije koje su mu zvučale onako "najhrvatskije", iako u Hrvatskoj nikada nije ni bio, ili su možda "biciklisti" kupili par kazeta na placu s natpisom TOP 10 CRO HITS, ili im je neki šaljivđija, "našijenac" odlučio iz fore podvaliti? Nagađanja su pusta, ali ipak pomaka u odabiru glazbe vjerovali ili ne - itekako ima. Jednom san "naletio" na predstavljanje Istre, a pičilo je i "paaaaaaa pooooooo lojtrici gor pa po lojtrici dol …". Dakle, Laku noć i uzalud vam trud svirači!