Jučer ujutro sam, baš kao skoro svakog ponedjeljka, krenuo na faks. Na pola puta vožnje u busu, splitskoj "tridesetsedmi" začujem: "Ustaše, ustaše! Eno ustaša!". Okrenem se iza sebe i ugledam muškarca u kasnim dvadesetim, ili možda ranim tridesetim kako viče na autobus pun hrvatskih vojnika i drži pivu u rukama. Vidim je da je to neka budala, "isključim" se i više nisam obraćao pozornost na njegovo baljezganje. No, ne možeš ti na miru ostat' jer nakon par minuta počne lik urlat' navijačke pjesme i odjednom ubaci Dugopolje, mjesto kraj Splita, nažalost, najviše poznato po nedavnom spaljivanju automobila zagrebačkih registracija. Sad je već privukao moju pozornost i ajde rekoh idem ga malo poslušati.

"Ja sam palio purgere! Zamisli ti koja su oni muda imali kad su nakon šta smo mi otišli s Poljuda ušli u teren i zapalili oni transparent "TORCIDA ĐAKOVO". Taj je transparent bija zlaton vezen. Majku im, zapalili smo ih i opet ćemo. Ubit ću i onog starog šta im je pomoga. Umrit ću i ja, za Hajduka."

I onda lik nastavi s nazovi pjevanjem: "Visoke peći potpaljujen ja, tri reda koksa, četri purgera … a jebenti kod nas ih je bilo pet … ma nema veze … gori gora gori borovina, gore četri purgerčina! Jebate kad su nas tamo gori tukli niko ništa …'

Onda se "navijač" ustao i krenuo u šetnju autobusom, a jedna mu starija gospođa dobaci da neka pjeva hrvatske pjesme. On počne nešto o Norcu. Nakon što je otpjevao tri stiha obrati se gospođi: "Vi ste gospođo pukli više nego ja.". Gospođa mu odvrati: "Briga za mene, al' ti si još mlad.". On kao uvrijeđen: "Ja mlad?! Ja san jutros ukra materi 50 kuna, sram me bilo. Pita san je za duvan, a ona nije tila dat. Onda ja lipo oden sam u njenu sobu i uzmen ih.'.