Bojim se da govorim kao inkvizitor, ali ne mogu se oteti dojmu da postoje neke stvari koje su nepromjenjive. Mislim da ih zovemo činjenice. Nešto što je iskustvom, vremenom i proučavanjem jasno i neoborivo dokazano. (Prvi put ću to reći) Nešto u što ne treba sumnjati! Ne treba sumnjati, čak i papa je to priznao još '77, ako se ne varam, da je čovjek nastao od majmuna. Koliko god ta, kako neki vole istaći teorija, nama bila poznata bar kao sukus neke debele knjižurine, postojalo je vrijeme kada tog koncepta uopće nije bilo.

Vrijeme kada su ljudi odreda vjerovali da je čovjek postavljen od Boga i da za njega ne vrijede ista načela kao za ostatak prirode. Nije to bilo baš tako davno, pred stoljeće i pol. Ne znam što da uradim kada shvatim da netko u to sumnja i danas. Nekako se, kao moj daleki rođak kornjača, uvučem u svoj zamišljeni oklop i tamo se tresem i podrhtavam. Strah me zapravo, da to znači kako netko uistinu vjeruje da postoje oni koji više, i oni koji manje, zaslužuju živjeti. Ne mislim da takve treba zatući letvom, ali pred 150 godina, zatukli bi svakog koji nije mislio tako.

Srećom, postojala je tek nekolicina njih koji su to naslućivali i samo jedan koji je zaista znao da čovjek nije djelo Boga, bar ne onako kako to piše u Bibliji. Naravno, riječ je o Charlesu Darwinu, svjetskom prvaku, istinskom selebritiju, misteru svijeta, najvećem sinu Britanskih naroda i narodnosti. Pogledajte prvu epizodu australskog HTV-a, ABC TV, pod nazivom Darwins Brave New World. Neki kažu briljantna dokumentarna drama, a vi u sve sumnjajte pa se uvjerite sami …