Možete li zamisliti da akademska violinistica, magistrica pedagogije radi u trafici i prodaje novine? Ne? E, pa zamislite. Jer to nije nikakva iskarikirana fikcija iz nekog petparačkog filma, nego hrvatska stvarnost. Zlatka Kundid, donedavna službenica, viša savjetnica za kulturu, sport i mlade u šibensko-kninskoj županijskoj administraciji nakon 28 godine predanog rada dobila je otkaz i dospjela na Zavod za zapošljavanje. Jer, u novoj reorganiziranoj upravi županije za nju nije bilo mjesta. Ni u njenom dotadašnjem upravnom odjelu, ni u bilo kojem drugom, ali ni u jednoj županijskoj službi i ustanovi. Tkogod bi pomislio da je nešto gadno zgriješila ili da njezinu nesposobnost više nisu mogli tolerirati. Ali, Zlatka je za svoj rad minulih godina dobivala samo visoke ocjene. Problem vidi u tome što nije znala šutjeti …

U stranačkoj državi koja se ma kako posprdno, ali s puno razloga naziva "uhljebistanom" jer već više od tri desetljeća uhljebljuje partijske ljude neovisno o njihovom obrazovanju, znanju i kompetencijama, sasvim je prirodna stvar da jedna visokoobrazovana žena, koja je tijekom svoga školovanja stekla dvije fakultetske diplome i titulu magistrice znanosti, bude proglašena viškom i bešćutno poslana na burzu rada. U 52. godini života, s 28 godina radnog staža, od čega punih 23 u šibensko-kninskoj županijskoj administraciji, preko noći je postala- prekobrojna. I nakon otkaznog roka završila u trafici kao prodavačica novina i cigareta, na čemu je, kako sama ističe, beskrajno zahvalna direktoru jedne domaće tvrtke.

Dolaskom nove ("nezavisne" koalicijske) vlasti na čelu sa znanstvenikom, dr. sc. Markom Jelićem, kao županom Šibensko-kninske županije, provedena je reorganizacija uprave s ciljem njezine racionalizacije i veće učinkovitosti. A u tom tzv. preustroju, prekobrojnom i županiji sasvim nepotrebnom, proglašena je baš spomenuta zaposlenica s dvije diplome zagrebačkih fakulteta, Filozofskog i Glazbene akademije, jer, osim što je magistra pedagogije, Zlatka Kundid je i akademska violinistica. Ali, pokazat će se da sa svim njezinim kvalifikacijama i iskustvom ona ipak ne treba baš nikome u Šibensko-kninskoj županiji. Ni županu Jeliću, ni gradonačelniku Šibenika Željku Buriću, pa čak ni načelniku primoštenske općine Stipi Petrini koji je obećavao učiniti sve da se nepravda prema Zlatki ispravi. Danas Petrina, braneći se od Zlatkinih izjava da je zaobilazi u širokom luku nakon što za nju nije učinio baš ništa osim što je iskoristio kao sredstvo obračuna sa županom Jelićem, tvrdi da Zlatka "govori gluposti". No, ne kaže koje su to gluposti, ili možebitne neistine koje je javno iznijela …

Malo tko je vjerovao da bi ova dugogodišnja županijska službenice doista mogla završiti na Zavodu za zapošljavanje nakon što ju je županija proglasila viškom, tzv. neperspektivnim kadrom. Očekivalo se da će u ime minulih 23 godine rada u županijskoj administraciji za nju već biti mjesta u nekom od upravnih odjela ili ustanova kojima je županija osnivač. No, ništa od toga, Zlatka danas umjesto u županiji, ili Glazbenoj školi, ili gradskoj upravi, za kruh zarađuje u trafici kao prodavačica …

"Nitko je ne želi u svom odjelu“ - komentar je župana Marka Jelića (FOTO: HINA/ŠibenikIN/Mate Gojanović/ua)

Tako je to u Hrvatskoj, "zemlji znanja", kako je bez imalo kompleksa kiti HDZ-ov establishment koji do znanja i obrazovanja drži taman koliko do crnog pod noktima. A i kako bi, kad je mnogima među njima bliža varijanta za stjecanje diploma, od najnižeg do najvišeg stupnja, "plati, pa se rugaj", negoli grijanje stolice u redovnom školovanju?! Ali, pokazat će se da ni nova županijska, nehadezeovska vlast nema poštovanja ni prema obrazovanju, ni prema znanju, ako dolazi od osobe koja nije spremna žmiriti na nepravilnosti i o njima šutjeti. Jer, da je Zlatka šutjela, gotovo je sigurno da bi i danas bila zaposlena u županiji.

Zlatka Kundid je svoju profesionalnu karijeru započela u Zagrebu, gdje se nakon završenog studija zaposlila u školi kao profesorica glazbenog odgoja. Radila je nekoliko godina, sve dok je za jednog dolaska u Šibenik tadašnji župan Paško Bubalo nije uvjerio da bi bilo dobro da se vrati u Šibenik gdje je čeka posao u županijskoj upravi. Zlatka se vratila, i, pokazalo se- pogriješila, jer u ožujku ove godine, nakon 23 godine rada, poslana je na raspolaganje s rokom od tri mjeseca i dva tjedna, da bi polovinom lipnja, nakon isteka otkaznog roka, bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena. Zaludu joj diplome Filozofskog fakulteta i Glazbene akademije, zaludu magisterij, sve te godine školovanja i svi novci koje su njena obitelj i društvo uložili u njezino obrazovanje, otišli su preko noći u vjetar, a Zlatka se našla na rubu egzistencije. Zvuči nevjerojatno, jer je za svoj rad svih proteklih godina dobivala samo najbolje ocjene, pa zapravo nema racionalnog ni razumljivog razloga zbog kojega bi trebala biti “bačena na ulicu”. 

Službeno objašnjenje je reorganizacija uprave i novi Pravilnik o unutarnjem ustroju po kojem njezino radno mjesto više ne postoji, a u nijednoj od županijskih službi i ustanova nema potrebe za njezinim stručnim profilom. No, takvo opravdanje nije osobito uvjerljivo, jer u županiji i danas rade službenici s njezinim zvanjem (prof. pedagogije), ali sa znatno manje staža ...

Zlatka ima 52 godine, živi s dementnom majkom za koju se brine, nije udana, nema djece i, što je najvažnije, ne štiti je ni stranačka iskaznica. A bez nje se u ovom klijentelističkom, uhljebničkom društvu i, očito stranačkoj državi, nemate čemu nadati. 

Župan Jelić o ovom slučaju je rekao kako Zlatku "nitko ne želi u svom odjelu“, nesuradljiva je i konfliktna, a sudbina službenika je u rukama pročelnika, tvrdio je, skidajući sa sebe odgovornost za ovaj apsurdni slučaj. S druge strane, u svakom godišnjem izvješću o radu Zlatka je ocjenjivana samo najboljim ocjenama. Pitanje je kako ih je dobivala ako je bila konfliktna i nesuradljiva.

Zlatka se prijavila na desetine natječaja, od prodavačice i spremačice u Plodinama, Djelu, ERA-i, Studencu, preko Pučkog učilišta Libar do Tvrđava kulture (SCREENSHOT: YouTube/InfoVodice)

Istina je, doduše, da je Zlatku u svom kabinetu htjela imati aktualna zamjenica župana Iris Ukić Kotarac, ali za to, navodno, nije dobila suglasnost, a Zlatka je upravo u dožupanicu polagala najviše vjere. Naposljetku se suočila s istinom i počela javljati na natječaje ne birajući posao, jer je za najveći broj oglašenih radnih mjesta bila prekvalificirana. Prijavila se na desetine natječaja, od prodavačice i spremačice u Plodinama, Djelu, ERA-i, Studencu, preko Pučkog učilišta Libar do Tvrđava kulture, gdje je također odbijena unatoč najljepšim riječima koje je za njezin rad javno izgovorio šibenski gradonačelnik Željko Burić. Pokušala je dobiti i posao u struci, kao nastavnica u Glazbenoj školi, ali tamo su joj rekli da ni trenutno zaposleni nastavnici nemaju punu satnicu. 

Činilo joj se da su za nju sva vrata zatvorena. Dok se nisu otvorila ona u Tisku u Šibeniku, gdje je napokon dobila rečeni posao prodavačice u trafici. I beskrajno je na tome zahvalna. Predana poslu, kao što je bila uvijek, neovisno o tome što je radila. U njoj nema ni gnjeva ni bijesa, tek duboka tuga. Razočaranost. U ljude. U svoj grad. U dojučerašnje kolege koje su je prijateljski tapšale, ohrabrivale i poručivale da se bori i za njih, ali sve to samo kad ih nitko ne vidi. Kad je trebalo, nisu ni riječi kazali protiv njezinog otkaza … O tužbi za nezakoniti otkaz, na koju je bila spremna, sve manje razmišlja, jer niti ima snage, niti novaca da bi pravdu istjerala do kraja. U svojim je bitkama ostala sama …

Kad smo s njom nedavno razgovarali, i s odmakom od nekoliko mjeseci, Zlatka nas je uvjeravala da s pročelnicom Sanjom Kumanović Stipaničev, koja joj je potpisala otkaz, nikad nije imala nikakvih prijepora, da su surađivale vrlo dobro. A ipak ju je proglasila viškom i stavila na raspolaganje koje je završilo – otkazom. Pa kako to? Zašto je onda ostala bez posla? Na to pitanje Zlatka ispaljuje kao iz topa: Zbog Zajednice sportova (ZS)!

I ranije je pročelnicu, kaže, upozoravala na nepravilnosti u ZS-u, organizaciji ustrojenoj da potiče sport u županiji, ali što zbog korone, što zbog ružnog iskustva koje je već imala radi ukazivanja na nepravilnosti u Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb u kojem je radila prije dolaska u Upravni odjel za obrazovanje, znanost, sport i mlade, nije inzistirala na tome, nije dizala glas. No, kada su vijećnici Nezavisne liste Stipe Petrine, pa i on sam kao novi predsjednik Županijske skupštine, zatražili kompletnu financijsku dokumentaciju ZS-a zbog sumnje na netransparentno trošenje proračunskog novca, Zlatka, kako veli, nije imala druge do li o tome informirati pročelnicu i s njom podijeliti svoje nezadovoljstvo izvješćem ZS-a. Jer dobar dio troškova nije bio adekvatno pravdan. Zajednica sportova je, kako nam je ispričala, godišnje iz proračuna dobivala 1,5 milijuna kuna, no troškovi, tvrdi, nisu bili transparentno prikazani. Signalizirala je to pročelnici, kaže, još 2020. godine, ali je došla korona i to je nekako palo u sjenu. A Petrina je već imao određene informacije o radu ZS-a i kad je zatražio kompletan uvid u njihove financije, nije se moglo natrag. 

„Nisam ja nikakva zviždačica, kako me se u javnosti prikazivalo. Ja sam samo bila operativka u županijskoj administraciji koja je vidjela nepravilnosti i o njima nije mogla šutjeti. Tako je bilo i sa Zajednicom sportova“, govori Zlatka. Bilo je tu računa, kaže, i za orade, i škampe, palačinke, Atrij … No, o tome više ne želi govoriti, jer, tvrdi, zbog toga je, kad je izašla sa svojim saznanjima u javnost, dobivala grube prijetnje koje je prijavila i policiji. Pokušavali su je na svaki način diskreditirati. Čak i insinuirajući njezinu mentalnu nestabilnost. Srećom, dodaje Zlatka, svake godine su se za županijske zaposlenike radili sistematski pregledi i svi su pokazali da je fizički i mentalno potpuno zdrava. 

Na kraju balade, ono što je prije nekoliko godina započeo bivši pročelnik Odjela za zdravstvo, Nikola Mihaljević, kojeg je tužila za mobing, ali i za fizički nasrtaj, a koji ju je poslao na Službenički sud, sada je, zaključuje Zlatka, dovršila Sanja Kumanović Stipaničev. Htjeli su je se riješiti, tvrdi, i u tome su uspjeli. I nije to neki veliki problem, smatra, ako nemate ni stranačke ni obiteljske zaštite, ako ste sami i ranjivi kao što je bila ona. Od 170 zaposlenih u upravi županije otkaz je dobila samo ona i njen kolega Ante Skroza koji je, također, samac, bez stranačke iskaznice.

Zlatka je proglašena viškom, a istodobno su i u odjelu u kojem je radila, primljeni novi ljudi. Kome je smetala, pitamo, čija je žrtva zapravo bila Zlatka Kundid? Na to pitanje kazat će da su mnogima smetale njezine kompetencije. Njezine diplome, obrazovanje. Nije se dala izmanipulirati, ponižavati. No, da je bilo političke volje, uvjerena je, ostala bi na poslu. Zadnja je, ipak, županova. A on se za nju nije založio. S druge strane, Stipi Petrini bila je, uvjerena je, samo sredstvo za obračun sa županom Jelićem s kojim ratuje od prvog dana uspostave nove vlasti. Preko njenih leđa su ratovali, kaže, ne mareći što će s njom biti.

I epilog je, eto, u trafici. Zasad.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga