Šizofrena povijest jedne pjesme i nekoliko država
Gej Slaveni, kako bi to napisali Rusi i Ukrajinci, ili Hej Slováci, kako glasi original, čudnovata je pjesma koju na ovim prostorima često pogrešno smatramo dugogodišnjom himnom SFRJ. Kao što rekosmo, u Hrvatskoj se ova pjesma smatra jugokomunističkim reliktom mračnih vremena, ali u rodnoj Slovačkoj ima posve drugu konotaciju. Naime, nerijetko se izvodi na misi zadušnici katoličkog i slovačkog mučenika Jozefa Tisa. „Prevedeno“ na hrvatski, to je pjesma koja bi se u Hrvatskoj pjevala na misi zadušnici Anti Paveliću.
Dobro ste pročitali, ono što je Ante Pavelić za Hrvatsku, za Slovačku je otprilike katolički svećenik Jozef Tiso. Kada nije naviještao Evanđelje, Tiso se bavio politikom te je 1939. godine s Adolfom Hitlerom dogovorio samostalnost Slovačke pod protektoratom Rajha pa se, kako je to dvije godine kasnije učinio i Pavelić, proglasio Vodcem, ili Vođom.
Hej Slováci tako je 1939. godine postala službena himna ove fašističke države te se i danas slovačka desnica radije veseli uz ovu pjesmu negoli uz službenu himnu Nad Tatrom Sijeva. Tiso je imao manje sreće od Pavelića te je 1945. godine obješen kao izdajnik dok je Hej Slovaci pala u zaborav sve do osamostaljenja Slovačke. Upravo kada je oživjela u Slovačkoj ta je pjesma "umrla" na našem prostoru.
Kako je uopće ovakva pjesma postala popularna u komunističkoj Jugoslaviji, nešto je duža priča. Naime, samu pjesmu napisao je slovački evangelik Samuel Tomášik još 1834. godine kada je šećući Pragom tužno primijetio da se njemački koristi više od domaćeg slavenskog jezika. Kako je kasnije zapisao u dnevnik, odmah mu je na um pala stara poljska pjesma Jeszcze Polska nie zginęła, kiedy my żyjemy (Još Poljska nije propala, dok mi živimo).
"Ta stara melodija odmah mi je zazvonila u grudima i napravio sam prvi stih; Hej Slovaci, još je živa naša slovačka riječ", stoji u zapisima ovog pjesnika. Ubrzo su riječi, pjevane uz poljsku narodnu melodiju nepoznatog autora, postale simbolom panslavenskog nacionalizma. Na ove prostore pjesmu je posebno popularizirao Ilirski pokret nakon što ju je sredinom 19. stoljeća preveo pisac Dragutin Rakovac nazvavši ju Hej Iliri. Pjesma je ubrzo postala službenom himnom društva "Sokol" te je tijekom Prvog svjetskog rata imala važnu ulogu na bojištu. Naime, slavenski vojnici s različitih strana fronte ovom su se pjesmom prepoznavali i izbjegavali pucati jedni na druge.
Premda je se sjećamo kao himne SFR Jugoslavije, zanimljivo je kako je ona to bila samo tri godine. Naime, krajem Drugog svjetskog rata teško je bilo pronaći pjesmu koja bi podjednako odgovarala svim nacijama u Jugoslaviji te je ova popularna panslavenska himna uzeta kao privremeno rješenje upravo zato jer je nijedna nacija nije mogla svojatati. Uz izbacivanje Boga i nekoliko preinaka Hej Slaveni se počela koristiti u SFRJ.
Ipak, komunističke vlasti bolje rješenje nisu uspjele pronaći te je tek 1977. godine Hej Slaveni zakonom proglašena privremenom himnom. Ni u sljedećem desetljeću nitko nije došao s boljim prijedlogom pa je pjesma napokon proglašena službenom himnom tek 1988. godine kada se već nazirao kraj države. Valja istaknuti da je zbog ove posuđene himne SFRJ zapravo godinama imala svečanu pjesmu vrlo nalik onoj poljskoj od koje je posudila osnovnu melodiju.
Lupiga.com
Naslovna fotografija: pixabay.com/wikipedia
zlatan@- jedan ste od rijetkih koji se ne služi na ovom portalu prljavim riječnikom i bezočnim vrijeđanjem neistomišljenika , zato ste mi i simpatični .
Mislim da svak treba postaviti pitanje što ja hoću ? Jer mi kršćani smo svak pojedinačno kršteni pa tako će svak i osobno ogdovarati za svoja djela ili nedjela, a da se u Crkvu uvuklo svega i svačega i to stoji , da je bogatstvo ona kora od banane na kojoj se posklizla i to stoji.
Sve to iskrene vjernike sablažnjava i muči .
Međutim njezin doprinos u karitativnom , misionarskom, odgojnom smislu je nemjerljiv .
Ona je u komunizmu napadana najviše zbog iznimne svoje relevantnosti , a bila je nositelj identiteta hrvatskog naroda koji bi bez nje nestao jer svaka kultura izvire iz kulta i to je npr. bio kamen spoticanja koji komunisti nisu razumjeli. Kad bi makli sve katedrale npr. u Parizu ili po Europi što bi to ona baštinila.
Ja dopuštam svakome da 25.12 ima Sunce i Mjesec i zvijezde ko zna što još , ali za mene je to dan rođenja Bogočovjeka . Sina kojeg nismo mi izabrali nego on nas i koji je od nas ljudi već na samom dolasku doživio pljusku, naime nismo ga prihvatili , a dragi Zlatane razlog je bio banalan NIJE BIO PO NAŠEM GUŠTU , tražio je previše od čovjeka zločestog . Vidim da poznate povijest, tako da sigurno znate kako je prošao na ljudskom referendumu na Veliki petak .
Hoću reći da je zapanjujuća neukost ljudi koji hoće Isusa Krista poniziti i kršćanstvo uvrijediti , to se jednostavno ne može Zašto? Pa zato jer je on SAM SEBE PONIZIO KAD JE UZEO KRIŽ I UMRO ZA NAS . KRIŽ NIJE SAMO SIMBOL KRŠĆANSTVA ON JE NJEGOVA NUTARNJA LOGIKA .
Želim reći da je i ona nepismena baka od Nikoletine ili moja baba koja je isto bila nepismena bila puno toplija i ljudskija i opet bi bio s njom nego s nekom pismenom bez ljubavi i pažnje.
Sretan Božić svima kojima su betlehemske jaslice mjerilo života .