Film Čovjek bez sudbine prema istoimenoj knjizi nobelovca Imre Kertésza i prema njegovom scenariju, a u režiji proslavljenog mađarskog kamermana Lajosa Koltaija - nominiranog za Oscara za kameru za film Malena, od 10. veljače 2005. u redovitoj je distribuciji u mađarskim kinima.

Kao i slavni roman i film je u cijelosti prikazan iz perspektive jednog šesnaestogodišnjeg dječaka (gl. uloga Marcell Nagy) kojega u rano ljeto 1944. budimpeštanska policija, kao i gotovo sve mađarske Židove zatvara, a zatim deportira, prvo u Auschwitz, a zatim u Buchenwald. Redatelj Koltai povodom filma je izjavio "Nismo željeli snimiti još jedan film o holokaustu, željeli smo film koji prati prelijepog dječaka ... ušli smo u njegovu dušu i srce i išli smo s njim i, sasvim slučajno, došli u holokaust. Sada smo na svojevrsnoj početnoj točki. Naučili smo ne zaboraviti što se dogodilo. Svatko ima nekakav ožiljak od holokausta ... ali nešto ostaje zauvijek, poput golemog ožiljka na tijelu europske kulture."

Glavna je poruka filma da se neočekivane stvari koje se događaju Kóvesu 1944. mogu dogoditi i bilo kome u 21. stoljeću. Film je izvanredno uvršten u natjecateljski program Berlinskog filmskog festivala gdje će službenu projekciju imati 15. veljače 2005., a snimljen je u mađarsko-englesko-njemačkoj koprodukciji uz vrlo solidan budžet od 11,5 milijuna eura. Autor glazbe Ennio Moricone izjavio je "Napisao sam jednostavnu glazbu čistih linija za emocijama iznimno bogato, duboko i lijepo djelo kojemu prijeti opasnost da će biti ovjenčan Oscarom."

Za film Čovjek bez sudbine redatelj Lajos Koltai kaže: "Ljepota u filmu dobiva sadržajnu i vizualno središnju ulogu i time filmske situacije same po sebi postaju ironične. Recimo, u bodljikavom žicom ograđenom logoru zalasci su sunca predivni. Svijet se izokrenuo, no priroda nema pojma što se događa, jer koliki god bio užas, zalasci su i dalje ustrajno prekrasni. Kao što je i Buchenwald u Goetheovo doba bio najljepši bukvik u koji su weimarci, pa i sam pjesnik rado odlazili u šetnju. Goethe je govorio da vrijedi živjeti zbog takve ljepote. Što u kontekstu naše priče već samo po sebi postaje ironijom bez da smo išta poduzeli. Ironiju gradi istodobnost ljepote i besmisla."

Imre Kértesz izjavio je "Muzeji i memorijalni centri su vrlo lijepi, ali ono što čine je institucionaliziranje holokausta, udaljavajući ga tako još više o svakodnevnog života", rekao je. "Ali umjetnici mogu čitavo iskustvo logora smrti učiniti pravim ljudskim iskustvom".

Trajanje filma: 134 minute

Redatelj: Lajos Koltai

Scenarij: Imre Kertész

Producenti: Andras Hamori (dvije nominacije za Oscara, 3 Zlatna globusa) , Peter Barbalics, Ildiko Kemeny (Velika Britanija), Jonathan Olsberg (Njemačka)

Izvršni producenti:  Laszlo Vincze, Bernd Hellthaler, Robert Buckler

Fotografija: Gyula Pados

Glazba: Ennio Morricone

Glavne uloge: Marcell Nagy, Aron Dimeny, Andras M.Kecskes, Daniel Craig

U filmu s govornim ulogama glumi ukupno 145 glumaca i 10.000 statista. Film je snimljen za 59 dana.

Glavna uloga: Marcell Nagy, maturant jedne budimpeštanske srednje škole (to mu je zapravo drugo pojavljivanje na filmu, 2003. je glumio u talijansko-mađarskom TV filmu Dječaci Pavlove ulice po Ferencu Molnáru). Pojavljuje se u svakom kadru (sudjelovao na setu svih 59 dana), a takve uloge gotovo da ni nema, ne samo u mađarskoj kinematografiji, nego i u svjetskoj kinematografiji.

Redatelj: Lajos Koltai - prva režija proslavljenog kamermana (rođen 1946.), nominiranog za Oscara 2001. (film 'Malena'), stalnoga snimatelja Istvána Szabóa, pa tako i direktora fotografije jedinog mađarskog Oskarom nagrađenog filma Mephista (1981.). Četiri godine poslije (također zajednički film) Pukovnik Redl pobjeđuje u Berlinu pa se i kamermanu otvaraju holivudska vrata, snima sa S. Conneryjem, E. Harrisom, G. Close, M. Griffith itd. U europskoj kinematografiji kao direktor fotografije filmova Giuseppea Tornatorea dobiva Europsku filmsku nagradu i Nagradu David Donatello.

Recenziju romana Čovjek bez sudbine potražite na ovih sedam znakova: XOXOXOX