E-Novine su prve objavile dokumente o dokapitalizaciji Slobodne Dalmacije, a ista dokumentacija u posjedu je Državnog odvjetništva Hrvatske već godinu i po dana -bez rezultata. Ona potvrđuje da je vlada Ive Sanadera dozvolila Nini Paviću da gotovo bez imalo kapitala uđe u Slobodnu Dalmaciju time što mu je dopustila mogućnost:

-  da se dogovorenih 271 milijun kuna "ulaganja" provede putem prijenosa prava i obveza; 

- da je EPH obaveze iz ugovora izvršavala na osnovu kredita koji je podigla na teret Slobodne i to prikazivala kao ulaganje;

- da je kupovina izvršena udjelima poduzeća koja nemaju vrijednosti te da je na ovaj način EPH nezakonito prisvojio najveću novinu u Dalmaciji i time sebi osigurao gotovo monopol na hrvatskom tržištu tiskanih medija čime je oštećena Slobodna Dalmacija, država i cjelokupno novinarsko tržište.

Objava dokumentacije podigla je prašinu u Hrvatskoj, no jedina osoba koja je pristala da govori o ovome je predsjednik nevladine udruge nezakonito razvlaštenih dioničara „Kulin Ban”, Sulejman Tabaković, koji je potvrdio da su navedene teze tačne.

 
Sulejman Tabaković - predsjednik Udruge nezakonito razvlaštenih dioničara

„Dokapitalizacija Slobodne Dalmacije je vrlo karakteristična i interesantna. Godine 2004. ured za državnu reviziju, na čijem čelu je bila Šima Krasić, u svom izvještaju navodi da pretvorba Slobodne Dalmacije nije izvedena u skladu sa zakonom.

Samo da napomenem da je u Hrvatskoj pretvorba završena 1996. godine, kada su trebali u sudskom registru Trgovačkog suda biti unešeni dijelovi vlasništva koje je privatizirano. Dakle, prema tom izvještaju u Slobodnoj Dalmaciji 2004. godine nije izvršena ni pretvorba ni privatizacija, ili je to učinjeno samo djelimično. Pretvoren je jedan OUR, od četiri postojeća, a ostali su pridodavani. Sama osnova pretvorbe i privatizacije koja je trebala biti izvršena 1996. godine nije napravljena, kao ni revizija da bi se uopšte moglo nešto privatizirati. No, i pored tog izvještaja, Hrvatski fond za privatizaciju ipak prodaje Slobodnu Dalmaciju, dakle prodaje tuđe vlasništvo, što nema nigdje na svijetu. To ne može niko da uradi. To je prva nezakonita greška”, navodi Tabaković.

Kad je riječ o Slobodnoj, Tabaković kaže da je zahvalan što je dobio priliku da govori, jer o tome u Hrvatskoj vlada informativna blokada. Istakao je da je napravljeno još nekoliko grešaka: nisu pozvani bivši zaposlenici i umirovljenici zajedno sa sadašnjim zaposlenicima da sudjeluju u toj pretvorbi, dakle da uzmu svojih 50 posto kako je zakon govorio; vrijednosti poduzeća nisu bile procjenjene a tek kasnije, pretumbacijama dionica, zaposlenici su imali pravo na 50 posto, 25 posto HFP, a 25 vlasništva Slobodne Dalmacije trebao je imati Mirovinski fond. To se, prema Tabakovićevim riječima, nije ispoštovalo.

 
Hoće li pravna država napokon provjeriti kako su Orešković i Pavić preuzeli Slobodnu (foto: bablfotograf)

„Kompletna pozicija Slobodne Dalmacije 2005. godine nije bila pravno riješena, nije se moglo dokazati da je bilo tko stvarni vlasnik tvrtke. Postoje presude Vrhovnog suda Hrvatske koje kažu da se od nevlasnika ne može steći vlasništvo, da je to ništavan posao. I sad dolazimo do situacije da EPH kupuje Slobodnu Dalmaciju. Svi ugovori koji su napisani su opisni, to nisu ugovori sa bitnim elementima - promet, rok izvršenja i cijena, nego je samo napisano da EPH i SD imaju pravo vršiti određene dokapitalizacije. EPH jeste potpisao sve to, ali je došlo do jedne prave inverzije, odnosno do jedne cinične priče”, napominje Tabaković.

U isto vrijeme kada su dokumenta objavile e-Novine, i Slobodna je objavila na svojim stranama navodno svu dokumentaciju  u kojoj nedostaju ključni ugovori, poput onog o omogućavanju da Ivica Todorić sa Agrokorom preuzme Tisak i na taj način dobije monopol nad distribucijom medija. Takođe nije objavljen dokument "Obvezujuća ponuda za kupnju" iz kojeg se vidi da EPH nije ispunio obećanja koja su zagarantovana ugovorom:

novinarima nije omogućio učešće u izboru i razriješenju glavnog urednika,

nije zadržao jednak broj zaposlenih u razdoblju od pet godina,

nije pokrenuo Novinarsku akademiju u Splitu,

„savremena” oprema za rad je zapravo rabljena, nabavljena još 2002. godine od bugarske podružnice WAZ-a.

Kreditom koji je prikazan kao ulaganje u SD, izgrađena je nova zgrada na periferiji grada, gdje je redakcija preseljena iz samog centra Splita a kreditom se plaćalo i uvođenje novog redakcijskog sistema od njemačke firme DTI.

Tabaković tvrdi da je fiktivna privatizacija izvedena da bi Todorić došao do Tiska, enormnog bogatstva, gdje se svakodnevno skuplja keš novac, i na taj način dobio potpunu kontrolu nad tržištem prodaje štampe.

 
Ulogu u operaciji odigrao je i nezaobilazni feudalac Ivica Todorić

„Ivica Todorić i ekipa koja je već pomenuta htjeli su da dođu do nekretnina koje nisu pretvorene, nisu privatizirane, nego se nalaze u praznom prostoru. Privatizirali su ih bez ikakvog zakonskog osnova, odnosno bez uporišta u Zakonu o Trgovačkim društvima i svim pravnim uzusima, jer dokapitalizacija ne može da se izvrši dugovima. To je totalna prevara. I to je ono što su EPH, Todorić i država Hrvatska uradili u slučaju SD”. ističe Tabaković i dodaje da je za sve itekako znao tadašnji premijer Hrvatske, Ivo Sanader.

„Predsjednik Vlade, tzv uži kabinet i povjerenstvo Vlade postoje u zakonima države. Sedam ministara zajedno s predsjednikom Vlade dlučuju o prodaji imovine. Pošto je imovina bila sva unešena u Hrvatski fond za privatizaciju, Vlada RH morala je donijeti odluku i potpisati ugovor prema zakonima. Ivo Sanader je u tome imao ogromnu ulogu jer se bez njega ništa nije moglo napraviti, pa ni pogledati kroz prozor, a sada je u javnost izašlo da je jedan od ugovora potpisala i današnja premijerka”.

 
Posrnulom Adriticom kupovali Slobodnu

Godine 2008. EPH je počeo dokapitalizaciju Slobodne Dalmacije dionicama svog posrnulog turoperatera Adriatica.net, što je izazvalo buru negodovanja kod malih dioničara i sumnje u "pumpanje" vrijednosti. Naime, u kapital splitske tvrtke uneseno je 25 posto dionica te turističke agencije, ali po višestruko većoj cijeni od tržišne. Tako je Adriatica.net, koja je navodno vrijedila 35 milijuna kuna, iako njegova vrijednost nikada nije procjenjena, u Slobodnoj Dalmaciji uknjižen u vrijednosti od 75, 3 miliona kuna, što je Pavić prikazao kao ulaganje EPH.

„U dokumentima je vidljivo da Adriatica.net nije procijenjena prije unošenja u dokapitalizaciju, jer je to uslužna djelatnost koja nije imala velikog kapitala, bez obzira što u Trgovačkom sudu piše da je vrijednost 35 miliona kuna. To je čista fikcija. EPH uzima 35 milijuna kuna sa kojima Slobodnoj Dalmaciji uzimaju Tisak, a oni fakturiraju Slobodnoj Dalmaciji da ta ista Adriatica.net košta 75 milijuna kuna. To je potpuno šizofrena situacija bilo kom pravnom stručnjaku. Tim potezom se direktno opterećuje SD, a tim dugom se vrši dokapitalizacija. Na isti način je firma „Znanje” upotrijebljena da bi Todorić dobio „Tisak”, kaže Tabaković.

Problem sa Adriatica.net-om je i u tome što je firma ubrzo nakon ovog posla zapala u ozbiljne finansijske probleme iz kojih su je udruženim snagama vadili Agrokor, Croatia osiguranje i nekoliko velikih državnih kompanija.

Slobodna Dalmacija je 1993. godine nakon djelimične pretvorbe, prema Tabakoviću, prvi put ukradena svojim vlasnicima zaposlenicima. Sve ove godine raznoraznim manipulacijama služila je kao vrijednost za bogaćenje tajkuna i ratnih profitera, a onda je, kaže Tabaković, ponovno ukradena 2005. godine „prodajom“ koncernu EPH.

„Da li je moguće vratiti pokradeno vlasništvo vlasnicima, zaposlenima u Slobodnoj Dalmaciji? Svakako, jer tako kažu zakoni, jer vlasnici na to imaju pravo, kao i pravo na odštetu za sve ove godine u kojima su ratni profiteri raspolagali njihovim vlasništvom nezakonito.

Vlasništvo se ne može steći od ne vlasnika, to kažu zakoni, to kaže revizijski nalaz Ureda Državne revizije, to kaže u svojim presudama, Vrhovni sud RH. To potvrđuje i izmjena Ustava RH 2010. godine, koji izričito navodi da 'ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se”.

 
Što čeka Mladen Bajić?

Državno odvjetništvo Hrvatske, kao što smo već napisali, ima svu dokumentaciju vezanu za dokapitalizaciju Slobodne Dalmacije već godinu i po dana, no u nju ne dira. Dokumentaciju im je zajedno sa krivičnom prijavom predao Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata. Iako su e-Novine objavile dokumenta, još niko u Hrvatskoj, sem nekoliko portala poput Index.hr, Nacional.hr, Dnevno.hr i Lupiga.com, te Radija 101, ovim se nije bavio, a sagovornika za ovu temu bilo je skoro pa nemoguće naći.

Prodajom Slobodne Dalmacije, može se slobodno reći, započeo je sunovrat jednog od zaštitnih znakova tog dijela Hrvatske. List, bez kojeg je rijetko koji Dalmatinac provodio svoj dan, počeo je da gubi tiraž, veliki broj kvalitetnih novinara je otpušten, a redakcija je preseljena iz centra grada na periferiju.

Žarka Radoja (www.e-novine.com)

Lupiga.Com