Obitelj Planinac iz Negoslavaca uskoro će se naći oči u oči sa daleko nadmoćnijim protivnikom - na Općinskom sudu u Vukovaru, branit će se sami od tužbe Sberbanke, koja je pokrenula parnicu za njihovo izbacivanje iz kuće zbog (gotovo otplaćenog) stambenog kredita o čemu je Lupiga izvještavala u više navrata. Naime, radi se o istoj obitelji kojoj je dan nakon Božića na vrata zakucao procjenitelj i počeo mjeriti njihov skromni dom. Kada je slučaj dospio u javnost i izazvao zgražanje, banka je odlučila dileme oko toga trebaju li Planinčevi iseliti prepustiti sudu. Prvo ročište bilo je zakazano za srpanj, no ono je odgođeno za rujan zbog bolesti njenog supruga, Blagomira Planinca.

"U strahu smo, jer se moramo braniti sami, nemamo novca za odvjetnika. Od Živog zida se osjećam izigrano, jer su nam doveli novinare u kuću i onda od mene napravili lažova. Rekli su da je naš problem riješen, a to nije istina. Zar bih izlazila u javnost zajedno s djecom da su mi dugovi otpisani? Osjećam se kao da je to bila samo namještaljka da ih podržim. U udruzi Blokirani mi kažu da nemaju odvjetnike, koji bi nas mogli zastupati... Branimo se sami", kaže nam očajna Milena Planinac. Ona i dalje ne može pronaći posao - u Negoslavcima ga nema, kao ni u okolici. Žive od 500 kuna dječjeg doplatka i socijalne pomoći, koju joj Porezna uprava prijeti smanjiti zbog toga što je naslijedila dio kuće u kojoj je do prije šest mjeseci, kada je preminula, živjela njena majka.

Obitelj živi u strahu od deložacije (FOTO: Lupiga.Com)

"Počela je škola i treba mi 1.200 kuna za radne bilježnice. Ostale sam knjige uspjela nabaviti, polovne, ali za ovo i dalje nemam. Vidjela sam da je (ministrica socijalne skrbi, op.a.) Milanka Opačić rekla da djeca imaju pravo na topli obrok u školama i ako im roditelji nemaju novca, ali moja djeca ga nemaju. Nisu oslobođeni plaćanja, niti je ijedno dijete oslobođeno u Negoslavcima, a to je 100 kuna mjesečno za jedno dijete", govori nam ona. 

Teško im je doći i do jednokratne pomoći od Centra za socijalnu skrb, jer za to moraju otići do Vukovara, gdje baš i nemaju srdačan prijem kod socijalne radnice. Osim toga, nije im ni lako putovati - kako zbog očajne financijske situacije, tako i zbog bolesti. "Oboje, i ja i muž, smo na tabletama", dodaje.

Nije joj jasno kako ni u ovo predizborno vrijeme pored svih političkih prepucavanja, nitko ne gleda na konkretne slučajeve poput njenoga i još brojnih obitelji koje su se našle u nezavidnoj situaciji. Ministarstvo financija, koje je uputilo zamolbu Sberbanci da se Planinčevima otpiše dug, banka je ignorirala i ono je naprosto diglo ruke. 

"Zaključani smo u svojoj kući, ne spavam noćima. Izolirani smo. To nije život. Uskoro dolazi i zima, a drva nemam. Ljudi nam okreću glavu, djeca su žive u strahu. Jedina mi je sreća što na roditeljski sastanak ne idem pognute glave, jer one dobro uče, imaju vrlo dobre ocjene i pohvale iz vladanja", kaže Milena Planinac.

Ovim putem upućuje apel javnosti za pomoć, ali ne samo u novcu ili robi, već i putem odvjetničkih usluga i knjiga za djecu, prvenstveno radnih bilježnica. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube/Živi zid

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".