Pa evo što je sve Ćiro nagovorio novinaru Sportskih novosti:

Dok smo telefonom dogovarali posjet, prva tema razgovora nametnula se sama. S Ćirom Blaževićem bio je svećenik, prof. dr. Petar Babić, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Innsbruck.
 
"Jedva čekam da dođem kako bih ti ispričao što ću u budućnosti raditi. Upravo sam odlučio da preostali dio života budem - svećenik."

Nastavili smo ovu temu kod njega u bolnici.

"S obzirom na to da mi je ova operacija donijela jedan neminovni hendikep, nastradali su mi živci 'odgovorni za seksualni odnos', ispunjavam prvi uvjet da budem svećenik. Kao mlad sam bio predodređen za to zvanje, to je bila želja moje majke, pa se sad imam priliku vratiti tamo gdje sam želio biti kao mladić. Nadam se da će mi kardinal Bozanić priznati ispite koje sam položio kao mladić na Teologiji, ove dodatne ću položiti. Zamolit ću ga da me baci negdje na selo da mogu na konju obilaziti vjernike."

Hoćete li se posvetiti samo tom poslu ili ćete usporedno voditi i nogometnu momčad svećenika?

"Mislim da je to dobra odluka i da ću tu naći svoj mir. Ova ideja će mi pomoći da preživim. Nadam se i da ću stvoriti nogometnu ekipu, svećenici su jako tolerantni, to pokazuju već u sjemeništu, tamo se igra dobar nogomet."

Je li vam svećenik udijelio i bolesničko pomazanje?

"Joj, što ste grozni, pa nisam na samrti... Čovjek me posjetio, sve predložio, ponudio se da će urgirati kod Bozanića da mi se omogući zaređenje. Ovo je bila njegova ideja jer oni žude za pravim kadrom i smatraju da ću im ja biti istinsko pojačanje."

Umaraju li vas posjetitelji i telefonski pozivi?

"Ma ne. Ja sam naviknut na to, meni bi to nedostajalo."

U Francuskoj ste osjetili zatvor, sad ste u bolnici: što je gore, ćelija ili bolesnička postelja?

"To je zapravo jako slično: i tamo je čovjek u zatvoru, ali zdrav, ovdje je opet u zatvoru, ali bolestan. Apsolutno je gore u bolnici i bolesničkoj postelji."

Što je s jelom?

"Sad sam na čaju, a uskoro ću moći i jesti. Supruga Željka Pavlovića, Snježana, koja je rodom iz Livna, donijet će mi pitu krumpirušu, spremljenu na poznati livanjski način."

Trenutačno ste u poziciji da se sjećate prošlosti.

"Ne mogu se osloboditi dojma da mi je ovu tešku, najtežu bolest što se zove karcinom, dao Mamić."

Dok ste bili pod skalpelom dr. Bartscha, Cico Kranjčar je s hrvatskom reprezentacijom uzeo još tri boda, slistivši Šveđane u gostima.

"Cico je apsolutno najbolji izbor za naš nogomet i hrvatsku reprezentaciju."

Za našeg boravka zvali su ga Dino Rađa, Haris Škoro, a nazvao je i Cico Kranjčar te mu poželio brz oporavak.