"E moj Rođo ...", najčešća je verzija s kojom je, sada pokojni Stjepan Spajić, započinjao gotovo svaku svoju rečenicu. Izlizana fraza priskrbila mu je i nadimak koji eto govori kako je sve svoje poznanike i prijatelje smatrao rođacima, ali i predstavila Spajića kao čovjeka iz naroda, istinskog buntovnika koji je bez dlake na jeziku sipao kritike prema svemu i svakome  ne razmišljajući pritom o posljedicama.

Kiseli krastavci i paprika "Spajić" njegovi su zaštitni proizvodi su kojima je opskrbljivao HV, istovremeno kada je to radio i bivši saborski zastupnik i pomoćnik ministra obrane, bagerist Ljubo Ćesić Rojs. Kasnije će sa Ljubom odgovarati za tri kaznena djela, među kojima i otpis tri milijuna kuna duga Hrvatskom dragovoljcu. Taj klub iz Novog Zagreba Rođo je preuzeo prije deset godina, preimenovao ga u Hrvatski dragovoljac, iskristalizirao ga u pravi hrvatski klub u kojem igraju samo Hrvati, uveo ga u HNL i ispao iz nje, te za to vrijeme javno djelovao i počinio niz pogrešaka za koje je kasnije odgovarao, a sebi osigurao lik, djelo, pa i ovih nekoliko redaka.

Ono što je uvijek bilo "na vrhu jezika", a Rođi je izletjelo jest sumnja u poštenje hrvatskih nogometnih sudaca od kojih je jedan "izvisio" jer je od "rođaka" uzeo 10 000 maraka. Osim kao jedan od utemeljitelja HDZ-a te prvi predsjednik NK Hrvatski dragovoljac, Rođo će ostati poznat po mnogim medijskim nastupima, gostovanjima  u “Svlačionici”, “Noćnoj mori” i "Drugom licu", mnogobrojnim duhovitim intervjuima u kojima je uvijek kritizirao javne osobe, govorio o nepravdama koje su počinjene u politici, domovini, sportu, nogometu, ali i o svojoj ljubavi prema svemu tome, ponajviše prema Hrvatskom dragovoljcu, klubu koji će bez Rođe morati znati opstati jer klub je zapravo Rođo.

Posljednji zapažen istup ovog karizmatičnog lika odigrao se u restoranu "Spajić" gdje je Rođo ugostio bivšeg haaškog zatvorenika Tihomira Blaškića po povratku iz Haaga, a gdje će se i ubuduće moći pojesti dobar grah sa kobasicama.