Jasno je onima koji i nisu u ovom poslu što je osnovni uzrok ovog problema. Pored nakaradnih ljudi koji liječe vlastite frustracije i osjećaju se dobro vrijeđajući druge i sipajući mržnju, a takvih je uvijek bilo i bit će ih, problem je činjenica da su hrvatski internetski portali uglavnom skromno „ekipirani“. To, naravno, uz nepismene tekstove, loše prijevode i neetične kopi/pejstove, donosi i mogućnost posjetiteljima da komentiraju koliko im i kako drago, jer jednostavno portali nemaju dovoljan broj ljudi koji bi provjeravao što sve piše u moru komentara na more tekstova koji se objavljuju.

Već su i „internetski“ novinari debelo potplaćeni u odnosu na svoje „tiskane“ kolege, a o televizijskim da i ne govorimo. Njihovi urednici vode se pravilom kvantitete, a ne kvalitete, pa takvi novinari imaju dnevne norme koje potpuno srozavaju novinarstvo i cilj njegovog postojanja. Najčitaniji domaći portali po gruboj procjeni nemaju niti deset posto vlastitih tema. Sve se preuzima od drugih, a pogotovo iz tiska, te se vijesti vrte u krug. Novinari iz fotelje vlastitog doma ili, rjeđe, redakcije, navode izjave kao da su bili na licu mjesta nekog događaja i da im je osoba čiju izjavu citiraju sve to rekla u pero, uopće ne smatrajući da je odvratno to što ne navode tko je tu izjavu uistinu prikupio. I to rade za, uglavnom, mizerne plaće, jer novaca nema. Danas je bitna samo „klikanost“. Naravno da u takvim uvjetima ne postoji dovoljno novca za angažiranje onih koji bi brisali komentare u kojima se sipaju uvrede i u kojima se provlači govor mržnje te sankcioniraju njihove autore. Nema novca ni za novinare, a kamoli za to.

Problem je to koji je već godinama neprestano prisutan, u što se najbolje možete uvjeriti na primjeru Večernji.hr-a, koji doduše ima administratora, ali kojem redovno promiču eklatantni primjeri govora mržnje. Na navodno najčitanijem domaćem portalu, Index.hr, također postoji administrator, ali se on pojavljuje i djeluje tek u tragovima, a ispod svakog teksta koji privuče veći broj komentatora, pojavljuje se neviđen broj vulgarizama, prijetnji, uvreda, pozivanja na nasilje, na rezanje glava, zavrtanje vratova, razbijanje zubi …

(FOTO: russgeorge.net)

Svi portali se u nekakvim disclaimerima ograđuju od sadržaja onoga što netko može napisati u komentarima, ali rijetki se i bore protiv toga. Zanimljivo, pojedini portali u takvim ograđivanjima navode i da će svaki govor mržnje prijaviti nadležnim tijelima, ali se ne sjećamo da je itko do sada to učinio, iako za to svakodnevno imaju priliku. Zapravo u interesu im je da se umjesto artikulirane rasprave koristi mrzilačka argumentacija i sipaju uvrede, jer i to, pogađate, diže čitanost i itekako skuplja klikove. Sankcionirat će se tek najotvoreniji govori mržnje i najbrutalnije uvrede, a sve što se s malo suptilnosti provuče i šalje iste poruke i uvrede, ostat će nedirnuto.

Kako se radi o svojevrsnom sivom području, koje zakonski jeste regulirano, ali u praksi stvari ne funkcioniraju najbolje, jer se smatra da na „anonimce“ ne treba obraćati pažnju i da će policija i sudovi na eventualne prijave tek odmahnuti rukom, govore tek rijetki primjeri kada komentarima uvrijeđeni reagiraju i sastave tužbu protiv izdavača, upravo zbog onoga što su „anonimci“ napisali. Prošlog je tjedna tako inicijativa „U ime obitelji“ podnijela kaznenu prijavu za poticanje na nasilje i mržnju protiv portala Crol.hr zbog nekoliko komentara koji su se našli ispod jednog teksta u kojem se ta inicijativa spominje. Pamtimo i slučaj Damira Fintića, novinara i blogera koji je svojedobno osuđen na 20 dana zatvora zbog klevete. Klevetao nije Fintić, već se ono zbog čega mu je određen zatvor nalazilo u komentarima ispod jednog teksta. Slučaj s komentarima na vijest o tragično preminuloj glumici samo je radikalan primjer problema, zbog čega je reagiralo i Hrvatsko novinarsko društvo, podsjećajući uredništva internetskih portala da su odgovorna i za anonimne komentare ispod tekstova.

„Ne objavljujte ili brišite one komentare koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo. Takvih je danas i previše uz vijest da je preminula glumica Dolores Lambaša“, oglasili su se iz HND-a, citirajući Kodeks časti hrvatskih novinara gdje se, među ostalim, govori i da se posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtjeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Iskoristili su priliku i da upozore "žuti tisak" kojem su ovakve tragedije uvijek dobrodošle jer nepogrješivo podižu čitanost, zbog čega su novinari i urednici spremni zavirivati u svaki kutak života osoba o kojima pišu, bez imalo etičnosti i bez ikakve kočnice, a nažalost, na zadovoljstvo publike koja obožava niske strasti.

“Mediji trebaju izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava“, upozoravaju na zaboravljena pravila igre iz HND-a, vodeći se publicističkim načelima Hrvatskog vijeća za medije.

No, HND se ne bi smio zaustaviti samo na ovom upozorenju, barem u dijelu koji se tiče komentara, već se treba pozabaviti problemom i vidjeti na koji način može doprinijeti da se on riješi, ne bi li svi hrvatski mediji uredili pravila komentiranja i uistinu ih se pridržavali, jer trenutno stanje u kojem se neobuzdano sipa mržnja, a neki se tekstovi otvaraju samo da bi se pročitali komentari, nipošto nas ne vodi u bolju budućnost.

Lupiga.Com