Neobuzdano sipanje mržnje u komentarima nije nebitan problem
Jasno je onima koji i nisu u ovom poslu što je osnovni uzrok ovog problema. Pored nakaradnih ljudi koji liječe vlastite frustracije i osjećaju se dobro vrijeđajući druge i sipajući mržnju, a takvih je uvijek bilo i bit će ih, problem je činjenica da su hrvatski internetski portali uglavnom skromno „ekipirani“. To, naravno, uz nepismene tekstove, loše prijevode i neetične kopi/pejstove, donosi i mogućnost posjetiteljima da komentiraju koliko im i kako drago, jer jednostavno portali nemaju dovoljan broj ljudi koji bi provjeravao što sve piše u moru komentara na more tekstova koji se objavljuju.
Već su i „internetski“ novinari debelo potplaćeni u odnosu na svoje „tiskane“ kolege, a o televizijskim da i ne govorimo. Njihovi urednici vode se pravilom kvantitete, a ne kvalitete, pa takvi novinari imaju dnevne norme koje potpuno srozavaju novinarstvo i cilj njegovog postojanja. Najčitaniji domaći portali po gruboj procjeni nemaju niti deset posto vlastitih tema. Sve se preuzima od drugih, a pogotovo iz tiska, te se vijesti vrte u krug. Novinari iz fotelje vlastitog doma ili, rjeđe, redakcije, navode izjave kao da su bili na licu mjesta nekog događaja i da im je osoba čiju izjavu citiraju sve to rekla u pero, uopće ne smatrajući da je odvratno to što ne navode tko je tu izjavu uistinu prikupio. I to rade za, uglavnom, mizerne plaće, jer novaca nema. Danas je bitna samo „klikanost“. Naravno da u takvim uvjetima ne postoji dovoljno novca za angažiranje onih koji bi brisali komentare u kojima se sipaju uvrede i u kojima se provlači govor mržnje te sankcioniraju njihove autore. Nema novca ni za novinare, a kamoli za to.
Problem je to koji je već godinama neprestano prisutan, u što se najbolje možete uvjeriti na primjeru Večernji.hr-a, koji doduše ima administratora, ali kojem redovno promiču eklatantni primjeri govora mržnje. Na navodno najčitanijem domaćem portalu, Index.hr, također postoji administrator, ali se on pojavljuje i djeluje tek u tragovima, a ispod svakog teksta koji privuče veći broj komentatora, pojavljuje se neviđen broj vulgarizama, prijetnji, uvreda, pozivanja na nasilje, na rezanje glava, zavrtanje vratova, razbijanje zubi …
(FOTO: russgeorge.net)
Svi portali se u nekakvim disclaimerima ograđuju od sadržaja onoga što netko može napisati u komentarima, ali rijetki se i bore protiv toga. Zanimljivo, pojedini portali u takvim ograđivanjima navode i da će svaki govor mržnje prijaviti nadležnim tijelima, ali se ne sjećamo da je itko do sada to učinio, iako za to svakodnevno imaju priliku. Zapravo u interesu im je da se umjesto artikulirane rasprave koristi mrzilačka argumentacija i sipaju uvrede, jer i to, pogađate, diže čitanost i itekako skuplja klikove. Sankcionirat će se tek najotvoreniji govori mržnje i najbrutalnije uvrede, a sve što se s malo suptilnosti provuče i šalje iste poruke i uvrede, ostat će nedirnuto.
Kako se radi o svojevrsnom sivom području, koje zakonski jeste regulirano, ali u praksi stvari ne funkcioniraju najbolje, jer se smatra da na „anonimce“ ne treba obraćati pažnju i da će policija i sudovi na eventualne prijave tek odmahnuti rukom, govore tek rijetki primjeri kada komentarima uvrijeđeni reagiraju i sastave tužbu protiv izdavača, upravo zbog onoga što su „anonimci“ napisali. Prošlog je tjedna tako inicijativa „U ime obitelji“ podnijela kaznenu prijavu za poticanje na nasilje i mržnju protiv portala Crol.hr zbog nekoliko komentara koji su se našli ispod jednog teksta u kojem se ta inicijativa spominje. Pamtimo i slučaj Damira Fintića, novinara i blogera koji je svojedobno osuđen na 20 dana zatvora zbog klevete. Klevetao nije Fintić, već se ono zbog čega mu je određen zatvor nalazilo u komentarima ispod jednog teksta. Slučaj s komentarima na vijest o tragično preminuloj glumici samo je radikalan primjer problema, zbog čega je reagiralo i Hrvatsko novinarsko društvo, podsjećajući uredništva internetskih portala da su odgovorna i za anonimne komentare ispod tekstova.
„Ne objavljujte ili brišite one komentare koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo. Takvih je danas i previše uz vijest da je preminula glumica Dolores Lambaša“, oglasili su se iz HND-a, citirajući Kodeks časti hrvatskih novinara gdje se, među ostalim, govori i da se posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtjeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Iskoristili su priliku i da upozore "žuti tisak" kojem su ovakve tragedije uvijek dobrodošle jer nepogrješivo podižu čitanost, zbog čega su novinari i urednici spremni zavirivati u svaki kutak života osoba o kojima pišu, bez imalo etičnosti i bez ikakve kočnice, a nažalost, na zadovoljstvo publike koja obožava niske strasti.
“Mediji trebaju izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava“, upozoravaju na zaboravljena pravila igre iz HND-a, vodeći se publicističkim načelima Hrvatskog vijeća za medije.
No, HND se ne bi smio zaustaviti samo na ovom upozorenju, barem u dijelu koji se tiče komentara, već se treba pozabaviti problemom i vidjeti na koji način može doprinijeti da se on riješi, ne bi li svi hrvatski mediji uredili pravila komentiranja i uistinu ih se pridržavali, jer trenutno stanje u kojem se neobuzdano sipa mržnja, a neki se tekstovi otvaraju samo da bi se pročitali komentari, nipošto nas ne vodi u bolju budućnost.
Lupiga.Com
Još jedan primjer sa jednog foruma "Vuk Perišić: Skidači ploža žrtve su jeftinog državotvornog mita" pročitao sam ovo i napisao sam ovaj komentar ; Evo gospodo ovo je za mene demokratsko, kulturno i objektivno pisanje. Kritizira događaj u Hrvatskoj na sasvim pristojan način i sad pogledajte usporedbu ********** pisanja sa spominjanjem rijeći ****** 50 x u jednom textu. Izbacio sam dvije rijeći kako bi moj stav bio precizniji i tu gdje su pisani komentari od onih koje je tema zanimala bili su samo pristojni bez ijedne uvrede. Kritizirati pnog što nije dobro je sasvim ispravna stvar ali načini kritiziranja igraju veliku ulogu i riječi koje se pri tome koriste. Što je kritiziranje preciznije i bez oblika vređanja bilo koga rasprava na takvu temu je kvalitetnija i pristojnija. Želiš li napisati članak gdje će poslije biti stotine uvreda u komentarima na Balkanu je sasvim jasno i poznato koje rijeći je potrebno ubaciti u članak.