„Svašta nam se događa, mozgove nam tupe, u život kreće samo dio nas, u životu prolazi samo vjeran pas“ – uvodne su riječi orgazmičke punk himne „Vjeran pas“ (copyright Termita) koja je ispratila i dočekala niz riječkih punk generacija, a s kojom u pravilu završavaju koncerti Let 3 čiji je basist Damir Martinović – Mrle i sam bio član prvotne postave Termita.

No, pravo je pitanje bi li spomenuta skladba i riječka punk scena postojala u današnjem obliku da prije četrdesetak godina, davne 1976. godine, Valter Kocijančić (vokal, gitara) zajedno sa Zdravkom Čabrijanom (bas gitara) i Dušanom Ladavcem (bubnjevi) nije osnovao bend Paraf koji je “zapalio fitilj“ društvenih i glazbenih promjena koje su ubrzo uslijedile širom Jugoslavije. 

Zaključno s testamentom novovalne generacije albumom "Paket aranžman" 1981. godine, u pet nepunih godina socijalistička omladina kojoj je “pastirski rock Bijelog dugmeta” bio krajnji glazbeni izričaj i subverzivni domet pod budnom paskom tzv. Komisije za šund, transformirala se u rebelijanski pokret koji je otvoreno provocirao režim i tražio odgovore na sva zabranjena pitanja te šokantnim izgledom, provokativnim tekstovima i žestokim zvukom bendova najavljivao svijet slobodnih ljudi.

U spomen na to neponovljivo razdoblje kada je Rijeka bila jedini grad iza klimave Željezne zavjese koji je bio u skladu sa svjetskim trendovima (Sex Pistolsi i Parafi osnovani su u razmaku od samo nekoliko mjeseci), kao i na niz originalnih glazbenika koje su iz službene glazbene povijesti izbrisali konzumeristički zaborav, gruba egzistencijalna borba i skroman nekrolog u lokalnim novinama, Odjel za kulturu Grada Rijeke obilježit će 40 godina od legendarnog koncerta Parafa u prostoru Circola 22. ožujka 1978. godine. Tim povodom održat će se koncert u sastavu Valter Kocijančić (gitara), Alen Tibljaš (bubnjevi), Vladimir Simčić –Vava (ritam gitara) i Robert Jovanović (bas) podsjetiti na glazbenu i kulturnu ostavštinu Parafa i “najrokerskijeg grada u Jugoslaviji”, kako su Rijeci tepali ondašnji kritičari i kolege muzičari. 

Po kroničarima toga vremena Parafi su prvi punk bend u Jugoslaviji (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Valter Kocijančić, nekad frontmen kultnih Parafa, a danas učitelj u školi s novosnimljenim albumom „Apstinencija“, o uzroku i posljedicama osnivanja Parafa, za Lupigu kaže sljedeće; “Parafi su, prije svega, nastali spontano, bez praćenja glazbenih trendova ili ideoloških utjecaja. Jednostavno, dopizdilo mi je slušati T-Rex, Alice Coopera i Radio Luxembourg, počeli su me činiti ravnodušnim, iako sam odrastao uz njih. Jednog dana sam Zdravku (Čabrijan op.a.) u mojoj konobi rekao 'slušaj ovo' i na akustičnoj gitari s ugrađenim pick up-om, priključenoj na radio Soča, odsvirao taj distorzirajući punk riff koji danas često prepoznajem u pjesmama riječkih bendova“.

Kocijančić nam objašnjava kako su prve njihove pjesme „Iz očaja pjevam“ i „Moj život je novi val“ nastale na primitivnoj glazbenoj tehnologiji koju je pokretala čista energija. 

Prvi frontmen Parafa - Valter Kocijančić u razgovoru s Lupiginim novinarom (FOTO: Anja Rumac)

„Nismo imali pojma u što se upuštamo, čuli smo za Sex Pistolse i da postoji punk pokret koji rastura po Engleskoj, ali nas je prvenstveno privukla silna snaga koja je proizlazila iz tog zvuka i ikonografije. Punk imidž smo skrojili po uzoru na fotografije iz pop magazina Bravo i preuređenih kožnih šinjela, majica 'obojenih' varikinom i morem ziherica koje su služile da nam se jedine traperice ne raspadnu“, prisjeća se prvi frontmen Parafa. 

Kako bi nam dočarao u kojoj mjeri nitko od njih nije imao pojma što je punk i kako punkeri izgledaju, ispričao nam je kroz smijeh i zanimljivu anegdotu iz 1978. godine. Tada su, naime, svirali na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, gdje im se priključio i Jasenko Houra. 

Kocijančić na jednom od prvih koncerata Parafa (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

„Kad nas je Jajo vidio, samo je rekao 'Aaa, tako izgledaju punkeri', odjurio kući, poderao sve što je imao na sebi i vratio se na svirku. Nismo se niti uspjeli okrenuti, a priča nas je opsegom i značajem nadišla. Odjednom su se pojavili mulci s irokezama, s pljuvačinom frontmena, globalnom anarhističkom šprehom i svom pratećom ideološkom simbolikom fabriciranog otpora, dok smo mi pjevali o problemima 'malog čovjeka', rupama na cestama i glupim birokratima. Punk je za nas bio više od trenda, bio je način života kroz koji smo dokumentirali stvarnost, a on je počeo gubiti prvotno značenje. Usto, nakon kompilacije 'Novi punk val 78-80', pojavile su velike diskografske kuće koje su nanjušile profit i nakon što smo pomogli da se osnuje RiRock na kojem smo Predraga Kraljevića – Kralja iz Termita proglasili 'Prvim kraljem', te snimili album 'A dan je tako lijepo počeo', meni je svega bilo dosta, rekao sam sve što sam imao. Često su nas nagovarali na ponovno okupljanje u izvornoj postavi i svirke po Jugoslaviji, mistificirali naš utjecaj i tanašne veze s Beogradom, ali mi smo bili i ostali riječka priča, kao i mnogi dobri bendovi nastali poslije nas. Jedinstvena, društveno disfunkcionalna, ali uzbudljiva glazba s mudima čiju autentičnost mogu odmah prepoznati nakon par harmi i jednog riffa”, objašnjava nam mirno Kocijančić dok ispijamo kavu na jednoj riječkoj terasi.

Kultna fotografija basiste Parafa Zdravka Čabrijana koja je krasila prvu singlicu benda - "Moj život je novi val" (FOTO: Privatna arhiva Dražen Kalenić)

Naravno, odlaskom Valtera Kocijančića iz Parafa oformila se nova postava, ali i proširila glazbena platforma u kojoj su prednjačili Termiti i bendovi kao što su Let 2, Protest, Kaos, Kurvini sinovi, Grč, a naknadno i Ogledala, Fit i Cacadou look (jedan od prvih ženskih rock sastava u Jugoslaviji) unoseći konceptualne i art elemente u nastupe. Jedan od prvih takvih nastupa bio je 1979. godine kada su Termiti svirali u opatijskom Hotelu Kvarner, a Predrag Kraljević - Kralj prodefilirao pred zapanjenom publikom sa školjkom za wc na glavi, uz obilje perja kao današnji čest ambijentalni rekvizit Let 3.

Rijeka je kroz nastupajuće godine bila i ostala alkemijski rock lonac u kojem se isprepleću i ponavljaju različite ideje, harme, utjecaji i autori, ali jedan sastojak je neizbježan: distorzirajući zvuk. O riječkom punku, neiscrpno vrelo informacija je frontmen Termita Predrag Kraljević - Kralj, današnji pomorski capo od stroja koji Lupigi opisuje nastale promjene. 

"Činjenica da Grad Rijeka slavi četrdesetu obljetnicu punk rock zvuka, dokaz je da smo nešto vrijedno stvorili" - frontmen Termita Predrag Kraljević - Kralj (FOTO: Anja Rumac)

“Nema sumnje da je na osnivanje Termita i riječke punk scene snažno utjecala pojava Parafa i Valtera prema kojem sam oduvijek gajio izrazit respekt. No, zvuk koji su oni stvorili, sam po sebi više mi nije bio dovoljan, postao je na stanovit način ograničavajući prostor i mi smo svoje nastupe proširili različitim intervencijama, najviše iz područja umjetnosti. Nisam želio samo pjevati i svirati, želio sam da i ja sam, ali i svatko od članova benda postane kompletan autor te kao takav doprinese kvaliteti zvuka i nastupa koji su sve više postajali performansi“, govori nam „Prvi kralj“. 

Kaže kako su među prvima uveli dozu teatralnosti u nastupima, ali i klavijature kako bi dobili više harmonije i oplemenili punk zvuk. No, ono što je bila konstanta svim bendovima iz tog razdoblja, primjećuje Kralj, neiscrpna je količina energije koju su unosili u glazbu, kao i kreativnost te otpor prema sustavu. 

Kultna fotografija Termita (FOTO: Crisis)

„Na žalost, danas je to mahom zaboravljena generacija, nikad nisu dobili zasluženi tretman u bivšoj Jugoslaviji, ali i u modernoj Hrvatskoj. Malo smo i mi zaslužni za to zbog neobuzdanog stila života koji nije bio prototip 'uzoritih mladića' (Rijeka je u jednom trenutku kasnih 80-ih podsjećala na Edinburgh iz filma Trainspotting op.a.), ali ponajviše je odgovoran utjecaj velikih diskografskih kuća i konzumerizam radio postaja. Ipak, sama činjenica da Grad Rijeka slavi četrdesetu obljetnicu punk rock zvuka, dokaz je da smo nešto vrijedno stvorili, da smo obilježili svoje vrijeme i prostor”, priznat će nam frontmen Termita.

Rat na području bivše Jugoslavije većinu bendova, autora i glazbenika prisilio je na prekid stvaralaštva i puno prozaičniji stil života, iako su mnogi akteri tog doba i danas prisutni u hrvatskim glazbenim vodama poput vlasnika Dallas recordsa i glazbenog producenta, tadašnjeg novinara riječkog Vala i sive eminencije događaja Gorana Lisice - Foxa ili Damira Martinovića - Mrleta i Zorana Prodanovića - Prlje, kreativnog dvojca Let 3, ali i već afirmirane autore u kazališnom svijetu. 

"Među prvima Termiti su uveli dozu teatralnosti u nastupima", kaže Kralj koji na fotografiji sjedi, a dio toga je baštinio i Damir Martinović Mrle, na fotografiji krajnje lijevo od Kralja (FOTO: Crisis)

No, grad Rijeka je i danas, iako ne u prijašnjem opsegu i zanosu, izvor autentičnog punk rock zvuka i svjetonazora od Izeta Medoševića - Borgie do ženskog punk benda Mocho, a evo što iz “službenog kuta” o tome misli kroničar riječke glazbene scene i publicist Velid Đekić. 

“Slijedeći uzore na britanskoj punk-sceni, riječki punk bio je dvostruka reakcija na ono što ga je okruživalo. On je izravan, grub i ružan protest protiv društva u koje su ulazili mladi ljudi, a bio je u debelom raskoraku između proklamiranih vrijednosti i stvarnosti. Dakle, ispod lijepog vanjskog omota zapravo grubo i ružno. Umjesto vladavine naroda imali smo kastu političkih upravljača, umjesto jednakosti ljudi imali smo deklasirane slojeve, umjesto slobode izbora imali smo ideološko protežiranje podobnih i tako dalje. Baš kao danas, s time da je stanje postalo još gore“, sumira Đekić koji smatra da je riječki punk bio i reakcija na tadašnje stanje u rocku. 

"U Rijeci se glazba ne radi zbog krivih razloga, zbog novca, nego zbog toga što se glazbu voli" - Velid Đekić (FOTO: Dražen Šokčević)

„Sve zahtjevnije forme i skuplja tehnička oprema, što se povezivalo s izvođačima simfo i jazz-rocka (grupama Yes, ELP, Weather Report ...) nisu mogli postati točke za identificiranje nove generacije tinejdžera. Ona je zato potražila njima bliže izvođače, koji su se priklonili glazbeno jednostavnim formama. U prvi plan došao je stav - ako imaš što reći, dovoljna su ti tri akorda, a ako nemaš, ni sto akorda ti neće pomoći“, kaže nam ovaj marljivi kroničar riječke glazbene scene. 

Posljedica toga je, prema njemu, nova dinamika na gradskoj sceni, potom i oslobađanje prostora za neobičnije pristupe koje se nazvalo novi val, a Rijeka je, objašnjava nam, u to doba učinila otklon od korporacijski diktiranih, komercijalnih očekivanja, gurajući u prvi plan kritički angažman i tamniji zvuk, kao znakove svojeglavosti.

Paraf na sceni (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

„Sa stajališta šireg okruženja, to joj je smanjilo doseg, ali i osnažilo interne mišiće. U Rijeci se glazba ne radi zbog krivih razloga, zbog novca, nego zbog toga što se glazbu voli, a to je najbolji razlog za pjesmu. Tu je svojeglavost zadržala do danas. To ne znači kako svi u Rijeci slušaju rock. Nisu to činili ni jučer, ali je razmišljanje svojom glavom omogućilo gradu da njegova rock-vertikala, začeta još pedesetih, nastavi žilavom protežnošću do danas i oboji širi teren. Drugdje su u Hrvatskoj rock zgazili, ali Rijeka se ne da i cijena toga stava je ne zanima. Baš punkerski, zar ne?“, zaključuje Đekić.

Lako se složiti s tim zaključkom. Jer, kako kaže, Valter Kocijančić „svi smo mi dužni biti punkeri jer živimo u truloj državi trule filozofije“, a punk nosi u sebi potrebnu snagu promjena. Iako prema recentnim sociološkim istraživanjima čak 68 posto populacije između 15 i 18 godina u Rijeci sluša narodnjačku glazbu ili „cajke“, poklič „Punk's not dead“ još se čuje iz Palacha i u Rijeci djeluje kao da nikada neće niti zamrijeti.

Nastup Parafa na festivalu Boom 1978. godine (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Prva singlica Parafa (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Poderano u modi (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Fotogenični basist Parafa (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

40 godina od legendarnog koncerta Parafa (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Živio punk (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Festival Boom (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Kocijančić pozira (FOTO: Privatna arhiva Valtera Kocijančića)

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album Valtera Kocijančića/Dražen Kalenić/Crisis