Sjećate li se tipa po imenu Boutros Boutros-Ghali? 

Taj je kod nas svojevremeno bio prava zvijezda. Vodio je Ujedinjene nacije, jednu od najbeskorisnijih institucija u poznatom dijelu svemira, baš u vrijeme kada je ta institucija, kao, nama uvela sankcije. Taj se niz besmislenih mjera koje su Miloševiću i njegovoj kliki olakšale bogaćenje i za nekoliko godina produžile politički život, u povampirenoj Slobinoj Jugoslaviji zvanično zvao „nepravedne i ničim izazvane sankcije“.

Ni tada, kao ni sada, niko ovdje nije smatrao da se Boutros-Ghali kurca pitao oko sankcija - ili bilo čega drugog, uostalom - no čovjek je, ni kriv ni dužan, postao zaštitno lice međunarodne zajednice koja nas, eto, handri bez razloga, jer mi ne bi ni mrava zgazili. Pa je, kao takav, više puta opjevan. 

Na primjer kod Ramba: 

„Đe si sada, kada treba, 

nesvrstani Gali Butros, 

đetićima ljudska prava 

da zaštitiš jutros“.

Egipćanin, čiji me topli osmijeh uvijek sjeti na najgore doba mog života (koje se: ah, slučaju, vraže!, podudara sa njegovim mandatom na mjestu Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, od devedesetdruge, dakle, do devedesetšeste), zastupljen je i u crnogorskoj narodnoj poeziji tog vremena. Dajmo riječ narodnom pjesniku:

„Dobro jutro, Butros Gali,

mi smo ođe najebali“.

Egipćanin čiji me topli osmjeh uvijek sjeti na najgore doba mog života (SCREENSHOT: vimeo.com)

I baš kada se činilo da je Boutros Boutros otišao u legendu (nestao u sumraku no zauvijek ostao u našim pjesmama), čovjek se javio. Poslao otvoreno pismo predsjedniku crnogorskog Parlamenta i, kako se kaže, uzburkao javnost.

Da se razumijemo: crnogorsku se javnost ne može značajno uzburkati. Crnogorska javnost su ljudi koji piju kafu od devet ujutro do kraja radnog vremena, s tim što manje uticajan dio javnosti kafu pije u manje uglednim i jeftinijim kafanama (radni ljudi i građani), a onaj uticajni dio u kafanama „kontroverznih biznismena“ (provladin sektor) i kafanama u kojima postoji šansa da će sresti nekog zapadnog diplomatu ili barem nekog zaposlenog u nekoj od zapadnih ambasada (nevladin sektor i nezavisni intelektualci). Crnogorsko javno mnenje je, sljedstveno tome, ono što oni jedni drugima, uz kafu, povjere i iznad svega, ono što opinionmakerima povjere zapadne diplomate, ili barem zaposleni u zapadnim ambasadama, pa onda oni u sutrašnjim izdanjima novina povjere ostatku javnosti, čiji će pripadnici te vijesti, izvaljeni kao štajerske krave po podgoričkim livadama načičkanim kafićima, čitav dan preživati.

Baš tako: crnogorska je javnost krava koja preživa. Ujutro se nakrka raznih vijesti, popase što ima u novinama, pa ostatak dana to – mukotrpno, ispuštajući pritom gasove intenzivnog zvuka i mirisa, koji će, ti gasovi, svoje mjesto naći u večernjim TV dnevnicima, predstavljeni kao „odjeci i reagovanja“ – vari. To se ne da uzburkati. To možeš musti, šutirati, udarati kolima ili štapom po guzici: ta krava - jer tako krave - sve prima sa dubokim istočnjačkim filozofskim mirom.

Obratio se, rekoh li, Boutros Boutros-Ghali toj javnosti pismom u kojem apeluje da se odloži izdavanje tvrđave Mamula na ostrvu Lastavica kompaniji Orascom. Da vam ja to ne prepričavam svojim riječima, veli on ovako:

„Mi smo zabrinuti što nije došlo do široke nacionalne i međunarodne javne debate i razmjene mišljenja o razvoju, svrsi i višestrukom potencijalu za rehabilitaciju ove jedinstvene tvrđave... S obzirom da je tvrđava Mamula istorijski spomenik i trajno svjedočanstvo burne prošlosti ratova i sukoba na ovim prostorima, te jedinstveni objekat na svijetu, čudi nas kako je jedino rješenje za očuvanje i korišćenje tvrđave običan poslovni aranžman i ugovor o privatizaciji i pretvaranju tvrđave u tržišno dobro, odnosno u 'odmaralište sa pet zvjezdica' bez ikakvog osvrta na detalje korišćenja tvrđave i ostrva.“

"Druže Butros, šalji drugo pismo, ono prvo razumjeli nismo" (FOTO: tourismprojects.me)

What the fuck!, rekla javnost. Kakve veze Boutros Boutros ima sa Mamulom? Zar on uopšte zna gdje je Mamula? Šta ovo treba da znači? Jel’ ovo nešto protiv Rusa i Putina? Nije? A odakle je taj Orascom? Iz Egipta?

Nikome ništa jasno, ali nije ni bitno: kome je ikad išta jasno? Opozicija opali po Vladi da ova rasprodaje zemlju, da se evo i strani uglednici javljaju ne bi li Crnu Goru, ono malo što je od nje ostalo nakon što je Vlada prodala bezmalo sve osim neba iznad Crne Gore, zaštitili od njene vlasti. 

Kad ono međutim... Boutros Boutros, koji je u prvom pismu tražio da se Mamula ne proda Orascomu, poslao i drugo pismo. Izgleda da je neko (da li usmeno, da li pismeno), odgovorio Ghaliju, u stilu: druže Butros, šalji drugo pismo, ono prvo razumjeli nismo. Boutros sjeo, naoštrio pero i ovako poručio Orascomu i njegovom izvršnom direktoru Samihu Sawirisu: najbolji ste, ja vas podržavam. Gradite hotel na ostrvu!

Javili se vladajući. Rekli da su ponosni što i tako ugledna figura svjetske politike kao što je Boutros-Ghali podržava njihovu privatizacionu politiku, da se opozicija treba sramiti, jer neprekidno radi protiv Crne Gore. Jer ko je protiv renomiranih investitora, taj je protiv države. 

Čekaj sad, pitala se crnogorska javnost uz prvu jutarnju kafu, šta mi tu nismo dobro razumjeli, je li Boutros za ili protiv Mila? Mislim, stvarno, pitala se crnogorska javnost uz drugu jutarnju kafu, je li moguće da „Nemojte Orascomu prodati Mamulu“ zapravo znači „Orascom je Tito, samo neka grade na Mamuli, ja sam svim srcem uz njih“? Ne znam kako vama to izgleda, pitala se crnogorska javnost uz treću kafu, ali meni se čini da je ovaj Boutros ispao šupak? Nisam stigao pogledati, pitala se crnogorska javnost uz četvrtu kafu, takozvanu sikterušu, posljednju prije kraja radnog vremena: koja je kvota na Junajted?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: tourismprojects.me