TEORIJA RELATIVNOSTI

Da li se u Prijedoru desio genocid ili čije presude da poštujemo?

ritn by: Srđan Puhalo | 30.07.2024.

Dok sam se informisao po raznoraznim portalima, naletih na naslov u Slobodnoj Bosni koji kaže „GENOCID U PRIJEDORU: Nikad ne zaboravi 20. juli”. Tekst je preuzet sa portala Stav.ba koji je poznat po svojoj “nepristrasnosti i profesionalnosti”. Neću ulaziti u analizu samog teksta, mada bi se tu moglo svašta reći, zadržaću se samo na naslovu i tvrdnji da se u Prijedoru desio genocid. U Krivičnom zakonu BiH genocid je jasno definisan u 17. poglavlju članom 171. što znači da je to pravna kategorija sa kojom ne bi trebalo biti zajebancije, baš kao što su jasno navedena i krivična djela zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i slično. Znači, da li je nešto ratni zločin određuju sudovi svojim presudama, a ne političari, političke partije, vlade, parlamenti, mediji, nevladine organizacije i sl.

Sada već davne 2021. godine odlazeći Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, koristeći Bonska ovlaštenja, nametnuo je 23. jula dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Zakonom je propisano da će se „kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kazniti onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom“.

Od tada do danas, koliko ja znam, nijedna osoba nije osuđena za ovo kazneno djelo, a nije da ga Srbi iz Republike Srpske i Srbije nisu činili.

To ipak nije poenta ovog teksta, u pitanju je nešto drugo.

Prije neki dan, tačnije 20. jula, u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu klanjana je kolektivna dženaza za četiri žrtve s područja Prijedora, čiji su posmrtni ostaci pronađeni na Korićanskim stijenama, u Čarakovu i Kozarcu.

Da napomenemo, u Prijedoru je 1992. godine ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od njih 470.

Elem, da pređemo na stvar.

Tog dana, dok sam se informisao po raznoraznim portalima, naletih na naslov u Slobodnoj Bosni koji kaže „GENOCID U PRIJEDORU: Nikad ne zaboravi 20. juli”. Tekst je preuzet sa portala Stav.ba koji je poznat po svojoj “nepristrasnosti i profesionalnosti”.

Prijedorska "istorija" (FOTO: Lupiga.Com/Ladislav Tomičić)

Neću ulaziti u analizu samog teksta, mada bi se tu moglo svašta reći, zadržaću se samo na naslovu i tvrdnji da se u Prijedoru desio genocid.

U Krivičnom zakonu BiH genocid je jasno definisan u 17. poglavlju članom 171. što znači da je to pravna kategorija sa kojom ne bi trebalo biti zajebancije, baš kao što su jasno navedena i krivična djela zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i slično.

Znači, da li je nešto ratni zločin određuju sudovi svojim presudama, a ne političari, političke partije, vlade, parlamenti, mediji, nevladine organizacije i sl. Što bi rekao Emir Suljagić: “Genocid se dokazuje na sudu”. I kraj priče.

U haškim presudama vojnom i političkom vrhu Republike Srpske (Karadžić, Mladić i dr.) samo se spominje genocid u i oko Srebrenice, dok je optužnica za genocid u opštinama Prijedor, Kotor-Varoš, Sanski Most, Foča i Vlasenica odbačena.

Ni Sud BiH nije donio nijednu presudu u kojem se zločin u Prijedoru definiše kao genocid.

Ipak, postoji informacija o presudi za genocid i zločin protiv civilnog stanovništva u Prijedoru kada je tokom rata Viši sud u Sarajevu, nakon priznanja zločina, osudio srpskog vojnika Dragana Opačića, pripadnika Prve motorizovane-gardijske brigade. Suđenje Opačiću se desilo tokom rata i postoje osnovi sumnje u nepristrasnost pravosudnog postupka tj. da suđenje nije bilo fer i korektno. O tome su i govorili i pisali i neki pravnici. S druge strane, takve primjedbe možemo čuti i za rad Suda u Hagu i Suda BiH.

Da li se onda desio genocid u Prijedoru?

• Ako za sada imamo nekoliko desetina presuda Tribunala u Hagu i Suda BiH u kojem se ne spominje genocid u Prijedoru i jednu presudu genocida, kako se odnositi prema tom pitanju?

• Da li svih pedesetak presuda Tribunala u Hagu i Suda BiH poništava jedna ratna presuda suda koji više i ne postoji?

• Da li su dokazi u suđenju Opačiću bili kvalitetniji, od dokaza sa kojima su raspolagali sudovi u Hagu i Sarajevu?

• Da li je presuda Višeg suda u Sarajevu jednako relevantna kao presuda Suda u Hagu, koji se isključivo bavio pitanjima ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije?

Sa stanovišta prava tu nema dileme, postoji presuda za genocid i tu se završava svaka priča, ali kako laik da se postavi prema ovom pitanju i od koga treba da dobije odgovor za to?

Danas imamo paradoksalnu situaciju da se u dnevnopolitičke svrhe manipuliše sudskim presudama tj. uzimaju se kao relevantne samo one presude koje u tom trenutku nama idu u prilog. Tako u slučaju Prijedora svaki bošnjački patriota prigrabiće presudu Višeg suda u Sarajevu, kao argument za genocid, dok će istovremeno ignorisati odluke Suda u Hagu i Suda BiH. Za razliku od njih svaki Srpski patriota, prihvatiće odluke ova dva suda, za koje će istovremeno tvrditi da su politički i pristrasni, a ignorisati presudu Višeg suda u Sarajevu.

Onda će se sve preokrenuti naglavačke kada se radi o Srebrenici. Bošnjaci će bespogovorno prihvatiti odluke Haškog tribunala čije odluke nisu prihvatali za Prijedor, a Srbi će s gađenjem odbaciti te presude.

Što bi skoro rekao Einstein kada je oženio Mileni, na Balkanu je sve je relativno, a pogotovo u Bosni i Hercegovini.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com/Ladislav Tomičić

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

Do sada komentara: 15

Komentiraj

NaMiru BL prije 4 mjeseca

Ljudi, gdje nađoste ovog Puhala majke vam ????? Pa njega niko u gradu ne može smislit, aman da vrednuje nešto od njegovih izmišljotina,plus ne pismen je.
Ako želite , za skroman, honorar Istinu iz Banjaluke i banjalučkih ulica i tema iz BL koje Vas interesuju slobodno se javite. mail
Pozdrav
glas razuma iz masovne grobnice prije 4 mjeseca

“Nije bilo poniženja koje se da zamisliti, a da se ono u prethodnim mjesecima nije dešavalo u Omarskoj. To nije bio logor smrti poput Auschwitza. Tu nije bilo gasnih komora pred kojima su zatvorenici svakodnevno stajali u redu. Ono što se dešavalo u Omarskoj je bilo prljavije i gadnije. Broj umrlih nije nikad dosegao nacističke nivoe, ali okrutnost je bila uporediva ili, u nekim slučajevima, superiorna, ako mogu upotrijebiti tu riječ. Nacisti su htjeli da ubiju što je moguće više Jevreja a da to učine što je brže moguće. Srbi su, međutim, htjeli ispitivati svoje zatvorenike Bošnjake, sadistički uživajući tako što su ih na najokrutnije načine mučili a potom ih ubijali onim što bi im se našlo pri ruci, možda puškom, nožem ili makazama, ili parom snažnih ruku oko mršavog vrata. Da su se Nijemci koristili istom metodom, trebale bi im decenije da ubiju šest miliona Jevreja.” Peter Mass
glas razuma iz masovne grobnice prije 4 mjeseca

Po ko zna koji put na temi o srpskočetničkim zločinima u BiH, ovaj put u Prijedoru, ekipa komentatora priča o ustaškim zločinima u Drugom svjetskom ratu. I tako je svaki put, bez izuzetka.
Arkaj prije 4 mjeseca

Sudovi nisu niti mogu biti nepristrani jer ne postoji neutralni teren na kome bi slobodno, bez utjecaja vanjskih faktora, presuđivali. Oni mogu biti tek pokušaj, manje ili više uspješan, da dođemo do nečeg što se zove pravda ali ti pokušaji i kad su najuspješniji daleko su od potpunog uspjeha. Stoga, po meni, sve sudske odluke trebaju biti otvorene za komentiranje i kritiku ali ne s političkih pozicija već s moralnih pozicija. Političke kritike, čak i politikom obojanih sudskih odluka, ne popravljanju svijet ni ljude niti nas čine boljim ljudima. Ako je samo maloljetni Opaćić osuđen za zločin u Prijedoru onda pravo pitanje nije da li je osuda za genocid utemeljena ili mu je trebalo bit presudno za ratni zločin. Pravo pitanje je kakva je to pravda ako za jedan ogavni zločin u kome su živote izgubili toliki nevini ljudi odgovara samo jedan neposredni izvršitelj dok dugi niz zločinaca koji su njegovom rukom pritiskali okidač ostaju izvan dohvata pravde?
Uzgred, Opačića smatram koliko zločincem toliko i žrtvom rata. Ako je imalo čovjek a ne džukela, to što je odrobijao je tek manji dio tereta koga će nosit za nedjelo koje je počinio....
edukacija prije 4 mjeseca

Primjera politički instruisanih optužnica i suđenja u svjetskoj istoriji ima bezbroj. Kad se radi o (ratnim) zločinima, sudovi obično rade po političkom diktatu. Posebno eklatantan primjer političke pravosudne farse je haška pravosudna farsa i njena strahovita selektivnost i pristrasnost prilikom podizanja optužnica i presuda. Gdje to piše da se odluke ove farse od suda ne smiju komentarisati i dovoditi u pitanju. Slobodouman čovjek može da preispituje i dovodi u pitanje odluku bilo kog suda. Međutim, nijedan moralan čovjek ne može negirati holokaust ili na našim prostorima ustaški genocid jer su to istorijski utvđene činjenice koje bi trebale biti poznate svakom iole prosvećenom čovjeku. Možeš ih negirati, ali pri tom moralan čovjek ne možeš biti. Ne možeš biti ni čovjek.